Stari Egipat
Stoljećima su egipatski svećenici provodili besane noći zureći u zvijezde, crtajući, bilježeći pažljivo, pa su nakon stoljeća i stoljeća promatranja shvatili ponavljanje. U točno određenom rasporedu, kako se to kaže konstelaciji zvijezda obale Nila počeli su zapljuskivati veliki valovi. Nil je narastao, ogromna i lijena rijeka proširila se, prekrila je suha, vode željna polja. Dolazi vrijeme priprema za sjetvu, čim se Nil povuče ostavljajući za sobom ogromne površine sada plodne i vlažne zemlje. Svećenci su palili svjetiljke, punili kadionice i počinjali prvo kađenje da bi se boravištem Boga širio ugodan miris.
Taj običaj ostao je donekle sačuvan i do danas kad svećenici ulaze u kladionice ne bi li potrošili lovu od lemozine i počinjali prvo klađenje toga dana. Ali ne samo u vrijeme poplava nego stalno, svakog dana.
Svećenici su svojim znanjem mogli predvidjeti vrijeme poplave. današnji svećenici znaju predvijedjeti pobjednike u kladionicama.
Zlatna školjka
Prošle su tisuće godina, u birtiji u kojoj sam nekada dobro jeo, u ulici Martićevoj, svakoga dana za šankom stoji starac. I bulji u kalendar. Iz dana u dan, rukom poseže za čašom, gestom savršeno izvježbanom, ispija piće ne skidajući pogleda s kalendara. Iz dana u dan, a da se ništa ne događa. Čeka dan kada će ON narediti poplavu. Nakon poplave, kad se voda povuče početi će žetva.
Onda jednoga dana uzme mobitel, pijano prstima prebire po tipkovnici i nazove. Poruke ne piše, jer lukava je on lija, zna da će poruke izaći negdje u novinama.
Kad se javi glas s druge strane on samo kaže Halo Andrej, Vlado je. Vrijeme je. Poplava je sutra. Pa uzdahne, opsuje nešto u bradu i naruči litru i vodu. On je svoje obavio. Odredio je dan poplave. Ostalo nek rade oni mladi nalickani majmuni u špičastim cipelama, preuskim sakoićima, pederski ošišani i namirisani.
Trg žrtava
Istoga dana kasno popodne taj Andrej koji je razgovarao sa tim Vladom, sazvao je novinare. Skupili su se, nagurali, a on slavodobitno objavi:
Pljačku, siromašenje, ministre u zatvoru, obnovu, nefunkcionalno pravosuđe, zdravstvo, prosvjetu, poljoprivredu, promet i veze, vanjsku trgovinu, socijalnu skrb nije spominjao. Možda nije trenutak?
Ne znam.
I onda je došla. Voda. Baš kako je i najavio Vlado sa šanka
I sutra je došla voda. Svi su se čudili vodi. Ko pura dreku. Oni bezobrazniji čudili su se ko njuferica dobrom komadu kurca, jedino se Andrej smješkao, jer on zna.
Razlila se slavonskim poljima, prekrila je sve. Na malenom nasipu kojeg su napravili pred dosta godina stoji grupa muškaraca, oveći drveni čamac je zavezan za drvo. Sjeli su i puše, voda, svuda je voda oko njih. Bunar s drvenim đermom prepun je vode koja se prelijeva iz njega u bogatim slapovima. Taj je bunar najveće blago HDZ-a. Krunski dragulj u kruni Andreja Plenkovića. Planetarno poznat kao Bunar budala. Oko podneva, voda je stala.
Vrijeme je kaže najstariji. Bacaju cigarete, ulaze u čamac, uzimaju mreže i polako veslajući kruže poljem, svako malo podižu mrežu i istresaju ulov u čamac. Čovjek uzima mobitel, zove i dere se u mobitel, Alo Jopa, šalji još čamaca, bunar je bio prepun budala, ne stanu svi. Zastaje i sluša što mu ovaj krekeće u mobitel pa opet progovara Ajd ne seri, šalji, znaš da koliko god budala izvadimo, malo je, treba cijelu Hrvatsku snabdjet i prekrit budalama. I uz psovku prekida razgovor.
Nekoliko su dana skupljali budale, bilježili ih, upisivali, raspoređivali. Kad ih sve popišu, moraju još na obuku kod Majde Burić, kako bi se njihov prirodni talent izbrusio i kako bi pod njenim brižnim okom postali prave i istinske budaletine.
Pušteni su iz bunara jer dolaze izbori. Na izbore će izaći s novim snagama. A izbore će oni dočekati spremni.
Ne za dom spremni. To je passe. Modificirali su oni davno stari hrvatski pozdrav.
Za domovinu pljačkat spremni.
