Cijene mnogih proizvoda se podižu svakog dana. Pisači etiketa s cijenama pregaraju, troši se tinta u njima nemilice. Iz dana u dan.
Sva pažnja javnosti okrenuta je trgovcima. Babama na placu, kafićima, sa zebnjom se iščekuje novi setovi uplatnica za struju, plin. Objavljuju se po društvenim mrežama cijene glavica kupusa. Krumpira. Više nemreš ništa ni pratiti. Situacija počinje ličiti na one situacije koje su božanski opisane u romanima Ericha Marije Remarquea, o životu za vrijeme krize u Njemačkoj dvadesetih godina. Kriza je potrajala do 1033., do dolaska Hitlera na vlast. Krizu imamo. Hitlera još ne. Čekamo ishod sukoba u HDZ-u. Pa možda ispadne da i Hrvati krenu njemačkim stopama.
Mi stariji, prekaljeni junaci preživljavanja ogromne inflacije u Jugoslaviji osamdesetih godina prošlog stoljeća, otprilike znamo kako to ide.
Niske plaće, osnovne živežne namirnice apotekarski skupe. Pa se snalazi. Ako znaš, ali Boga mi i ako imaš sučim.
U samo dvije godine Hrvati su uspjeli obezvrijediti EUR, što nije čudo, obzirom da su Hrvati sposobni uništiti sve što prime u ruke. Vidite samo kakav cirkus od države smo napravili. U samo trideset i kusur godina.
Već nekoliko dana pozivaju se građani na bojkot trgovina. Radi povišenja cijena. Jer je, kako svi govore, sve je skupo. Kava nije poskupila dvije lipe, kako je posve svjesno lagao bahati Plenković neposredno prije uvođenja EUR-a. Znao je da neće. Znali smo i mi. I nismo mu vjerovali, osim onih njegovih profesionalnih vjernika koji mu vjeruju sve dok im pipa s novcima obilno curi, a koji su nas tada smrdljivim dahom napadali na svakom koraku, jer smo mi protiv napretka.
Ja sam ZA. !!👍 pic.twitter.com/nXdJnR3Des
— Bojchi (@Bojchi1) January 18, 2025
Kad im se zatvori pita s koje se napajaju bit će drugačija pjesma. Veselim se tome.
Koliko su u cijeloj priči krive trgovine, a koliko je kriva Plenkovićeva država, to je posve drugo pitanje. Država je to koja mnogim godinama nije uspjela naći ni jedno rješenje ni za jedan problem. Pogledajmo samo, po smrtnosti od korone, u postocima smo među vodećim u svijetu. Pogledajmo obnovu nakon potresa. Od plodne i rodne Slavonije napravili su prosjaka, zemlja koju su svi napustili, osim krkana koji ne bi radili, samo bi o Domovinskom ratu pričali. O ratu gotovom pred trideset godina. Jer rat im je postao profesija. Bez obzira jesu li bili u ratu ili nisu. Ali od njega fantastično žive. Ratni profiteri. Uzroke svim pojavama u društvu oni traže u Domovinskom ratu. I neprekidno zazivaju na mržnju, ne shvaćajući koliko u tome uspijevaju, jer građani željni normalnog života počinju mrziti njih. Profesionalne domoljube. Profesionalne branitelje, naročito one koji rata vidjeli nisu, ali povlastice uživaju.
Naša država kao pojam, najljepši je komad zemljine kore koju nastanjuju najgluplji stanovnici, dovoljno glupi da podnose da im se radi sve to vlasti padne na pamet.
Cijene skaču, Hrvati luduju po Internetu, slikaju račune, a komentari većine su: pa tko ti je kriv, zašto to kupuješ, trebaš li to, kad si glup. Ljudi su izgubljeni, čak se i rijetke dobre inicijative utapaju se u glupim komentarima. Građani napeto iščekuju rezultate razgovora Plenkovića s privatnim lancima o njihovim cijenama, tipa koji strašno voli imati mesijansku ulogu. Priglupi i potkapacitirani ministar gospodarstva. Tip koji niti u jednom od tih centara ne bi dobio na raspolaganje ni ručni viličar da razvaža robu do polica, nudi rješenja koja su na nivou debilnosti. Jer on ne zna drugačije. On je na to mjesto došao jer ga je apetit Andreja Plenkovića, njegova glad za vlašću postavila. Na ministarska mjesta došli su ljudi koji u privatnim tvrtkama s deset tisuća zaposlenih njanci jedno mjesto ne bi dobili.
Iz debelog iskustva znam da neće biti vajde od ovoga.
Potrebno je građane pozvati da prijavljuju. Sve što vide. Prljavštinu na policama. Oštećenu ambalažu. Prljave trgovce. Prevare na vagama. Neistaknute cijene. Netočne cijene. Rokove.Držat inspekcije cijeli dan po dućanima… https://t.co/yyB0uNANlX
— Spectator (@SpectatorHR) January 19, 2025
Na sjednicama Vlade RH, nakupine ljudi koji zarade preko 100.000 EUR mjesečno, naravno neto, raspravlja o cijeni jetrene paštete. Netko od brojnih gimnastičara iz Vlade, svršenih i nesvršenih, ubacio je i đumbir u popis tih nekakvih proizvoda bez kojih se ne može, pa im Vlada kao štiti cijene. Jer, bez đumbira Hrvati ne mogu. Grizu ga tri puta na dan ko Zekoslav Mrkva što grize mrkvu. Nek si ga u guzicu gurnu. Ne Zekoslava. Đumbir.
Živimo u doba u kojem je država u dreku. Za izvući je iz dreka trebaju znalci. Školovani, beskompromisni i hrabri ljudi. Tvrdi u svojim stavovima, istrajni. I bez mrlja u prošlosti. Nepotkupljivi.
Pa će dan ranije nakrcati robe za sutradan, poslovično previše, pa baciti.
Ma nema tu pameti.
Svjedočimo manjku pameti svakih par godina.
Na izborima.
I o tome dobijemo ovakvu svjedodžbu pic.twitter.com/Dizq9HBrDQ— Spectator (@SpectatorHR) January 19, 2025
Vodstvo države nam, važno je to jasno istaknuti, vrlo vrlo manjkavo i sumnjivo školovano, nije u stanju naći rješenje. Ali su zato svi domoljubi. Domoljubi kakvih nema na daleko. Jebeš znanje. Od toga se u Hrvatskoj ne živi, ali od domoljublja da. I to jako dobro. Imamo inflaciju domoljublja. Cijene domoljublja sve su više.
Rješenja nema ni Boris Vujčić ni njegovo jato debelih hrčaka koje se utapa u super visokim plaćama. Sjećam se Vujčića kao mladog dečka, tamo negdje od 1998., iz vremena kad je posao znao.
A eto, zakržljao je u razvoju, nedorastao situaciji. Njegova rješenja su jednaka rješenjima piljarica s placa. Skup Vam je grincajg, e pa draga gospođo ote tam kod one žene, kod nje jeftinije.
Građani vide da pomoći nema. Niti od samozadovoljnih luftbremzera iz Vlade, niti od NBH.
Pa se pokušavaju organizirati sami.
Upućen je javni poziv građanima, da se dana 24.01.2025. u trgovinama NE KUPUJE NIŠTA. Da se zaobiđu trgovine. Pa da trgovci osjete po džepu.
Nisam od onih koji unaprijed govore da ništa od toga, ali volim razmisliti.
Prvo, samo čekam da se na televiziji pojavi neka baba ili nekakav luftbremzer pred kamerama pa na dok ovaj brbonja i drobi, na ekranu piše da se radi o Tom i Tom ili Toj I Toj, koordinatoru ili koordinatorici Pokreta za bojkot trgovina. Naš mentalni sklop ograničenih nesposobnjakovića ne dozvoljava da nešto bude spontano, voljom građana, odma će se roditi neki novi Krešo Sever ili Ana Knežević. Profesionalizirati sve što se može, samo radi vlastite koristi. Uništiti ideju otpora.
Jer, Hrvati nikad naučiti neće. A u nedalekoj Srbiji studenti već dva mjeseca piju krv na slamku Vučiću i idiotima koji ga okružuju. Jer su uspjeli od sebe odmaknuti sve političare. Jer nemaju jasno istaknutog Tog I Te, koordinatore prosvjeda koji je fantastično koordiniran. Jer su ekipa koja želi uspjeti u svojem zahtjevu.
24.01. je petak. Hrvati i petkom jedu. I petkom se kvare frižideri. Buše se gume na automobilima. Banke slučajno oslobode nakon dosta čekanja baš taj dan sredstva za bezgotovinske kredite.
Naravno da će se dio, vjerojatno je čak i ne dramatičan broj građana odazvati pozivu o bojkotu trgovina. I kod kuće ručati ono što su kupili jučer, žvakati kruh kupljen jučer za danas. Mljackati od slasti dok jedu omiljeno jelo za koje su namirnice kupljene jučer.
Jer jesti se mora. Skupo. Ali mora.
Sve što neće biti kupljeno tog dana, bit će kupljeno dan ranije. Za taj dan. Trgovcima slijedi samo preraspodjela u prometu. Od petka na četvrtak. Ili na subotu onima koji prodaju robu koja nije prehrana.
I nikom ništa. Ali će se ti nekakvi koordinatori hvalit pred kamerama. Pljuckati u mikrofone dok spominju izmišljene brojke onih koji nisu kupili ništa. Sve u cilju svoje promocije.
Pa će ideja postati sredstvo samoisticanja male grupe tipova koje ćemo u narednim godinama gledati na televizijama i slušati na radiju.
A trgovine, one samo rade što bi radili i vi. I što sam radio ja. Prodavao robu. Po najvišoj realno ostvarljivoj cijeni. U Hrvatskoj je realno ostvarljiva cijena negdje pola metra ispod neba.
Trgovci rade samo ono što smiju. Ne rade protiv zakona. Svi oni su došli u Hrvatsku, jer su davno shvatili da je Hrvatska Eldorado. Korumpirana Državna inspekcija koja ih ne provjerava, nedorečeni zakoni, dozvoljena samovolja prema zaposlenima, a ako se tko i pobuni, pravosuđe je tu da predmet ode u zastaru. Mogu radit što hoće. Bahato i osiono. I kad im dođe bahati i osioni tip na razgovor, oni mu daju kavu da posrče i kažu mu Možete samo da nam pljunete kroz prozor.
U ovom trenutku su dva vrlo efikasna alata na raspolaganju u borbi protiv visokih cijena:
Neprekidno, doslovno rečeno, maltretiranje trgovaca, lanaca, privatnika, piljarica, inspekcijama koje uvijek nešto nađu i drapaju im visoke cijene i zatvaraju dućane. Inspekcija to zna raditi, godinama vježbaju na slastičarnama i pekarama. Dalje se ne usude. Ili neće. Svejedno. To ne rade. Valja voditi računa da je na čelu Andrija Mikulić, pa odmah postaje da od svega toga ništa. Ujeo vuk magare.
Da je po mome, držao bih Mikulićeve korumpirane zgubidane iz Državne inspekcije na nogama dok ne lipsaju od provođenja kontrole svega i svačega po trgovinama.
Udarali bi po svim mogućim trgovinama, masno kažnjavali za sitnice.
A oni zatvaraju slastičarne radi kugle sladoleda…
— Spectator (@SpectatorHR) January 19, 2025
Država to očito ne želi. Ne zna. Pa onda građani preuzmu tu funkciju. Prijavljujte sve. I nedostajuće cijene na policama. Prljave trgovce. Nečiste dućane. Robu kojoj je oštećena ambalaža pa je roba neupotrebljiva. Robu kojoj je istekao rok trajanja, a prodaje se. Ne dozvolite inspekcijama da dođe do daha. Ne mičite ih iz trgovina. Nek trgovci shvate da ste bitni. Ako već niste bitni Plenkoviću, budite trgovcima. Nek vas se boje. Jer, strah može čuda napraviti. U vas je platno, u vas su škare. Pa skrojite nešto korisno i pametno.
Drugi alat je puno puno efikasniji.
Protest građana, kupaca, pred organima države. Pred vladom, pred županijskim središtima, pred općinama. Bukom i vikanjem onemogućiti ih u onome što inače rade.
Spavaju na radnom mjestu. Prosvjedi protiv života nedostojnog ljudi.
Sve dok vodstvo države ne osjeti strah. Istinski strah od huka mase pod prozorom pa se trgne, jesti ćete đumbir s popisa zaštićenih proizvoda.
