Otišao je Dabro. Ministar poljoprivrede i potpredsjednik vlade. Ove vlade, vlade Andreja Plenkovića, kako vole govoriti svi pripadnici HDZ-a u Saboru, kao da imamo tri vlade, a oni baš evo, govore o vladi Andreja Plenkovića. A samo malo manje vlada od tri mogli bi sačiniti svi ministri koji su do sada prodefilirali pred Andrejem Plenkovićem, a morali su otići, više-manje radi lopovluka. Jedan radi ubojstva. Ovaj izgleda nije krao. On je pucao. Kroz prozor jurećeg automobila.
Tu stajem.
Jer kad ne bih stao, onda bih napisao da pucati kroz prozor jurećeg automobila u mirnodopskim uvjetima može samo debil. A pomalo postajem siguran da je debilitet jedan od uvjeta za postati članom vlade Andreja Plenkovića. Pogledajte fotografije tih ljudi, povežite ih s njihovim izjavama i njihovim djelima, pa prosudite sami. Postoje neki, poput Penave koji pucnjavu iz pištolja banaliziraju, jer tako rade lole i bekrije kad se vesele. To nije moja Hrvatska. Pristojna i uljuđena. Nek si lole i bekrije izaberu vlade, nek onda kod sebe pucaju kroz prozor automobila dok im sviraju cajke, ako oće nek se i pobiju, ali daleko od mene.
Prema tome, bolje da sam stao na vrijeme, nego da sam rekao bilo što, imao bih dosta.
Kotač u Vladi ugazio u govno
Otišao je drugi ministar u pola godine mandata ove Vlade, Vade Andreja Plenkovića. Danas se posprdno piše da je otpala i druga ratkapa s kotača, kako je nedavno Anušić govorio članovima SDP-a. Nije otpala ratkapa, otpao je kotač. Drugi kotač u vladi Andreja Plenkovića u samo pola godine. Još samo dva da otpadnu, pa će vlada i Andrej Plenković po jajcima hodati. Kotaču u vladi ugazio u govno.
O tom Dabri i tom nekakvom Domovinskom pokretu izbjegavam pisati, jer po mojim shvaćanjima radi se samo o polusvijetu koji nigdje ne bi dobio šansu makar i glavu dići, a kamoli ući u vladu. U Vladi ih drži samo bjesomučna pohlepa Andreja Plenkovića za vlašću. Jer, on je svjestan što ga čeka kad s vlasti siđe.
Prikrivanje stvarnog stanja u državi pravodobno u javnost lansiranim filmom u kojoj neka budala, a ministar, puca iz pištolja iz jurećeg automobila. trajalo je kratko. Kraće no što su se nadali oni kojima je odgovaralo da se danima raspreda o krkanu koji puca iz pištolja, da se ne bi raspredalo i načinu na koji živi ova nacija kojoj je eto ovaj krkan ministar, a bjesomučno vlasti gladni Andrej je premijer.
Kako se živi u državi u kojoj mnogi imaju penzije od nekoliko stotina EUR-a, a kasta povlaštenika plaće od nekoliko, ne dvije, tisuće EUR-a?
U ogromnoj dvorani NSK s zastrašujućim dekoracijama na zidu nalazi se okrugli stol. Ogroman. Za stolom sjede ministri, ali i min’stri, ministarke ali i min’starke. Važno se gledaju, kao što su se gledali i Vitezovi Okruglog stola u vrijeme kralja Artura. A sada je kralj Andrej, a oni Topuzine Okruglog stola.
Što uistinu o ovim veličanstveno poredanim buzdovanima u veličanstvenoj dvorani NSK-a misle onih tri stotine tisuća Hrvata i Hrvatica s mirovinom od tri stotine i pedeset osam EUR-a? Vjerojatno ne misle ništa. Da misle, pokazali bi to na izborima u travnju prošle godine. Njima, otupjelim od neimaštine je dobro. Navikli su ko magarci na batine. Jer da nisu, drugačije bi glasali.
Sav taj polusvijet, svi te buzdovani, svi ti ministri koji bauljaju po svijetu, ne rade ništa drugo do li sramote nas, govore stvari kojih bi se sramio učenik četvrtog razreda.
Govore stvari u koje ni najveći poznavatelji hrvatskog jezika ne mogu proniknuti. Pokušajte proniknuti u smisao riječi Gordana Grlića Radmana, čovjeka koji vrlo revno širom svijeta svojom pojavom pronosi vijest i spoznaju da su Hrvati glupani. Jer iole pametne ljude takve budale bi držale na sigurnom, ne bi im dali ni da pisnu. Nije on slučajno ministar, tamo ima još takvih. Ima ih koji se ne trijezne, koji su toliko ušlagirani da pojma nemaju gdje su. Imamo ministra koji je pravnik, a ne priznaje Ustav. A posao mu je između ostalog i provođenje poštivanja zakonitosti. Jer je on ministar pravosuđa. Koji ne priznaje predsjednika države. Tip koji je osvojio mizernih 4.385 glasova na parlamentarnim izborima, a koji je ministrom postao samo zato jer je na lageru nestalo štofa za kojeg je Plenković mislio da mogu biti ministri, pa je za rješenjem posegao duboko u podrum, sa svojih mizernih 4.285 glasova ne prizna tipa koji je osvojio preko milion i sto tisuća glasova.
Kako premijeri ostalih europskih zemalja, članica EU, podcjenjivački i podsmješljivo gledaju @AndrejPlenkovic prilikom susreta…
A da, to je onaj kojem su potpredsjednici lopovi, krkani koji pucaju iz automobila dok slušaju cajke.Ugledan čovjek, svaka čast.
— Spectator (@SpectatorHR) January 17, 2025
Šef. Da nova zagonetna riječ od danas. Tko je šef? Onaj šef kojem je rečeno o kriminalu u Hrvatskim šumama, a šef je naredio da se o tome ne priča.
Ej, kaj je s glavom? Ne njegovom, on svojom glavom misli o drugim stvarima.
Kaj je sa Šefovom glavom?
Nova zagonetka za javnost, Tko je šef?
Šef. Da nova zagonetna riječ od danas. Tko je šef? Onaj šef kojem je rečeno o kriminalu u Hrvatskim šumama, a šef je naredio da se o tome ne priča.
U novu vladu su osim stalnih, ugurani i dodatni krkani, jer je Andrej bio gladan vlasti, pa pokrkao krkane iz tog nekakvog Domovinskog pokreta, stranke koja je djelo Miroslava Škore, čovjeka kojem nikad ne smijemo zaboraviti što je sve dovukao na površinu i ostavio da pluta na površini.
Za te stručnjake izmišljeno je i osnovano ministarstvo demografije, pa im je dano da se njime igraju. Da mijese i rade kule u pijesku s tom nekakvom demografijom. Nikako shvatiti da Hrvati odlaze upravo radi neprekidnih loših rješenja fino protkanih kriminalom, nepotizmom i rodijaštvom. Odlaze radi takvih krkana na vlasti. I krkanske države u koju su pretvorili Hrvatsku.
Ministar demografije, nemušti je i zatucani vjeroučitelj, bivši gradonačelnik Trilja, gradića s 1900 stanovnika, kojem je broj stanovnika u njegovom mandatu radikalno pao. Tisuću i devetsto stanovnika i grad. Gradonačelnik.
A u biti selo. Seljonačelnik.
Ministar gospodarstva, dobro, gospodarstvo nam je više-manje zakurac, pa onda i ministar valjda treba biti takav, posve prikladno. Hrvatska koja je ne tako davno bila perjanica gospodarstva, industrije, turizma na ovim prostorima, spala je na to da ministar gospodarstva danima raspreda o cijenama kiflica i paštete. Ali one čajne.
Jerbo je jedan od većih uspjeha ove vlade zamrzavanje cijena. Slijedeći tjedan će u veličanstvenoj dvorani NSK, raspoređeni oko grandioznog stola sjesti buzdovani koji rješenja nemaju, pa će satima razmatrati popis. Na popisu koji Vlada razmatra su i čajna pašteta, sardina u biljnom ulju, maslac, svježi kravlji sir od 500 grama i svježa naranča. Konjaka Mirogojčeka na popisu nema. Jerbo, Medved ne pije ta banalna pića od kad su skočile plate. Dok Europa blješti sjajem i raskoši, Topuzine Okruglog stola raspravljaju o pašteti. Čajnoj. To je prava Hrvatska i položaj Hrvatske u EU.
Dok Europa blješti sjajem i raskoši, Topuzine Okruglog stola raspravljaju o pašteti. Čajnoj. To je prava Hrvatska i položaj Hrvatske u EU.
Pitamo se svi, pitaju se i ti nekakvi ekonomski analitičari, pita se Ljubo Jurčić, pita se Damir Novotny, a i Puhovski ima nešto za reći, o uzrocima inflacije i daju rješenja.
Pa oni brbonjaju, klepeću, nude rješenja. Potpuno odljepljeni od stvarnosti. Daju rješenja već tri desetljeća, a situacija sve gora i gora. A da ih se više ništa ne pita? Da im se zabrani govoriti i istupati? Sigurno ne bi bilo lošije.
Pitaju sve i svašta i svakoga, a nitko nikada nije pitao mene. Gospodarstvenika s trideset i pet godina rukovodećeg staža u najvećim privatnim kompanijama, a morao sam svaki mjesec osigurati plaće i to dobre, za sve zaposlene. Jer, plaća je samo vrh sante. Sve ide dobro dok se plaće dijele, naravno plaće zarađene realizacijom, ne kreditima.
Zašto inflacija?
Pa da vam pojasnim, milly moyi, zašto inflacija?
Zato jer vas vodi kasta ljudi koja kurca ne zna osim krasti. kasta ljudi koju bi trebalo izolirati da nema nikakvog dodira s javnošću, upravo kako sada nema nikakvog dodira sa stvarnošću.
Možda bi neki otočić bio posve prikladan?
Dabro je riješen.
Vrijeme je da govorimo o inflaciji.
O nesposobnoj vladi, neučinkovitom HNB-u.Jedina efikasna mjera bili bi novi izbori.
— Spectator (@SpectatorHR) January 18, 2025
Društvo je pažljivo krivo nasađivano, gospodarstvo je iscrpljeno pijavicama i sisačima proračuna, ne nisu to umirovljenici, nego štakori zaposleni u državnoj administraciji kojima je samo jedan zadatak.
Glasati na izborima. Država je preskupa. Puno preskupa. Kao što je kila kupusa po cijeni tri EUR-a preskupa, takva vam je i država. Preskupa.
I dok je sve tako, pitat ćete se i dalje, zašto inflacija?
I neće vam biti bolje. Jer, nikad shvatiti nećete. Pokazali ste to na izborima.
Teško ga je slušati… Ali opet, da se uvjerite na kakvom materijalu leži stabilnost vlade Andreja Plenkovića… pic.twitter.com/qaFnazedUu
— Spectator (@SpectatorHR) January 18, 2025
