Ljetne su teme počele.
Otvorenje je počelo kao i svaka godine, prikazivanjem na televizijama serijala o krvožednim morskim psima, valjda u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom. Nemojte dolaziti na more, jerbo vas može smazat morski pas. Samo platite turističku taksu i ultraskupo parkiranje u nekoj vukojebini na obali i to je to.
Razmišljam ne o morskom psima. Razmišljam o kitovima. Koji se nasukavaju, nasučivaju, ne znam kak se to kaže, ali eto, zalete se puno brzinom u plićak. I tamo polako ali sigurno umru.
Čitam da su stručnjaki zaključili zakaj se kitovi to nekaj u pličak.
Valovi koje proizvodi sonar ih sjebu.
Kitove jebedu valovi koje emitiraju sonari. I ondak se prestraše, reklo bi se uđe im voda u uši.
U prisutnosti sonara oni su pod stresom i ubrzavaju plivanje kako bi se što prije udaljili od izvora zvuka, mijenjajući svoj stil ronjenja. Odgovor na stres nadjačava njihov nagon za ronjenjem, zbog čega životinje akumuliraju dušik. To je poput adrenalina”, dodala je. Jedna vrsta sonara posebno izbacuje te kitove iz ravnoteže.
Dakle, valovi koje proizvodi sonar ih sjebu.
Osim valova sonara tu su i valovi radara model A.P.-HDZ
Jeste li znali, mili moji da postoji toliko istančani radar koji u samo tri sekunde otkrije tko ima kakvu agendu i tko otkriva one koji spinaju neki projekt. Oznaka tog radara je A.P.-HDZ. Radarska stanica je smještena na Trgu žrtava fašizma, u neposrednoj blizini Iblerovog trga i Berislavićeve ulice.
Ti valovi koje emitira taj radar A.P.-HDZ strašno straše jednu vrstu plavetnog kita, dovedu ga do ludila od straha.
Pa se nasuče.
Evo, nedavno se pri prolasku pličinom u tjesnacu između Iblerovog trga i Berislavićeve ulice nasukao plavetni kit.
Ogroman, puno veći od bilo kojeg kita. Jedinstveni egzemplar. Taj kit je predvodnik jata, nekad moćnog, jata kojem su se ugibali s puta, ali jato se raspalo. Mnogi kitovi su našli vođe za koje misle da će ih voditi bolje. Ono malo kitova što je ostalo, plovilo je za njime, tek poneki iz zadnjeg reda oglasio se protestirajući, jer je slutio da će ih veliki plavetni kit nasukati.
I nasukao. Ostali kitovi slijedeći svoj dobro izvježbani instinkt, nisu se nasukali, zastali su u pličini. Kit se batrgao, mlatio ogromnim repom po vodi. I onda je došla plima. Polako, voda se podigla, kit se i dalje batrgao i polako ali sigurno voda se podizala. I onda je zaplivao. Spašen. Pogledao je prema jatu.
Pogledom, koji govori, ja sam spreman. Vodit ću vas i dalje. Kao da se ništa dogodilo nije.
Valjda do slijedeće pličine.
Niko od tih kitova nije protestirao, svi se boje da ih veliki ne potjera iz jata.
Ne znam što mi je. Valjda bunilo uslijed temperature, pa sam se sav nekako raspomamio. Pa radim gluposti. Od milion stvari koje mogu raditi, ja na YT kanalu Večernjeg lista gledam intervju Siniše Hajdaša Dončića – Čave. Stvarno mi se pogoršalo.
Život je kratak, u mojim godinama već opasno prekratak, a ja dio rest of my life gledam Sinušu Hajdaša Dončića – Čavu. Glavnog referenta za zapošljavanje na dobra radna mjesta u Holdingu i Gradu Zagrebu. Vječitog potpredsjednika SDP-a. Vezira Iznoguda HDZ-a. Tipa koji neprestano traži da se netko povuče. A ne shvaća da se on mora povući. Zauvijek.
Bit će da sam poblesavio.
Ali, ne gledam ja tog Čavu da bi pratio ili čuo štogod pametno, pošteno, mudro.
Jerbo znam da to čuti neću. Gledam i divim se debelom đon obrazu druga Čave, uvijek iznova se čudeći, pa kakav obraz mogu imati ljudi.
Dakle, nekakav potpuno nebitan tip, kao što je Joško Klisović, tip koji podsjeća na one male bucmaste djevojčice koje bi silom htjele biti balerine, a nemaju ni osnovni preduvjet za to, taj Joško Klisović koji vjerojatno i ima neke talente, ali talenta za politiku naprosto nema, postao je sastavljanjem križaljke predsjednikom Gradske Skupštine. Tip koji se pretvorio samo u batlera Tomislavu Tomaševiću, a kao protuuslugu dobio je auto, vozača, dobru plaću, i bezbroj putnih naloga za sebe i svoju suradnicu. Pa putuju po svijetu.
I taj nebitni tip taj Joško, Jole, koji udvornički kima glavom na svaku riječ Tomislava Tomaševića i Teodora Celakoskog, strašno počinje smetati tom Sliniši kojeg su uvijek zvali Čava. To mu je bio nadimak godinama. Kao recimo onom Franji Ogulincu kojeg su zvali Seljo.
Drug Čava na Televiziji Večernjeg lista kod poštovane gospođe Petre Maretić Žonje
Pa se on na televiziji izjasnio da bi Klisović trebao dati ostavku na mjesto predsjednika Skupštine.
A Joško Klisović je samo od onog soja kakav sjedi u tom Predsjedništvu stranke i u Glavnom odboru.
Klimavac koji šuti.
Tip koji predsjedniku stranke, kitu koji je nasukao stranku, neće pogledati u oči i reći, Sjebao si i šefa i stanicu, miči se odavde. Sikter. I uzmi sa sobom te tvoje slugane i okoguzne muhe.
Doduše, tom kitu što se nasukao, to neće reći ni jedan od članova Predsjedništva. Jer se boje. Jer nemaju osjećaj za realnost. Jer se nadaju mjestu na listi na slijedećim izborima.
A listu će raditi tip koji je sklon nasukavanju.
Kamikaza sa šljemom. Optimist.
Neće to pristojni Joško reći ni vječitom potpredsjedniku stranke Siniši Hajdašu & Dončiću, zvanom Čava, ali se nadimak negdje izgubio po putu. Niti Ivanu Račanu Birkenstocku, koji sada lovi ljude po hodnicima i govori kako se on cijelo vrijeme suprotstavljao koaliciji s MOŽEMO. Ma nikad ih nije ni vidio. Ni sastao se s njima. A nije čak ni samozatajno šutio u vrijeme nadanja slamci spasa. Nego je rušio i odmicao sve koji su se koaliciji protivili. Od početka u šlapama Birkenstock oštro uklizavao Tomaševiću u potkoljenicu. Valjda pod pekom.
Nije to čudno. Ni malo čudno. To je mentalitet SDP-a. Čuvaj svoje dupe princip.
Da je Joško baja, a nije, on bi lijepo na posve isti način kao što je napravio Siniša Hajdaš Dončić, potegao potez.
Dobar dan, dobar dan, gospođo Petra Maretić Žonja, ja bi kod vas u televiziju.
I onda fino na televiziji pred svekolikim auditorijem progovorio jednu rečenicu.
Spreman sam dati ostavku, nakon što ostavke i otkaze daju svi oni koje je podmuklo i ispod žita, Siniša Hajdaš Dončić uhljebio u ove dvije godine u Zagrebu. A ima ih na desetke.
Ili ipak ovako.
Nisam spreman sam dati ostavku, ali mislim da bi ostavke i otkaze trebali dati u svi oni koje je podmuklo i ispod žita, Siniša Hajdaš Dončić uhljebio u ove dvije godine u Zagrebu. A ima ih na desetke.
Sve dok u SDP-u ne zavlada takav duh. Duh iskrenosti. Duh nemlaćenja tuđim kurcem po gloginjama, napretka neće biti.
Jato kitova će se smanjivati iz dana u dan. A vođa, veliki plavetni kit će opet punom brzinom uletjeti u novi pličak. Samo je pitanje dana. Čim osjeti valove radara A.P.-HDZ, pa mu opet uđe voda u uši.
Pitanje je samo, hoće li plima biti dovoljno visoka.
Imenovanja u Zagrebu, prvi utisak – velika pobjeda Siniše Hajdaša Dončića
