Želi li SDP pobjedu Zorana Milanovića na izborima? Bajka o Sisoju iz Bileće

Predsjednička kampanja je ozbiljna stvar. Tu nema zajebancije.

SDP kao jedna ozbiljna stranka, vrelo stručnih i pametnih kadrova, imenovala je šefa Izbornog stožera Zorana Milanovića.

Gospodina Tomislava Vinjak Zrinskoga.

Koji će se bakčat sa brojenjem motiviranih glasača.

On je poznat kao motivator, pa je na izborima pred nekoliko godina, lista koju je nosio  skupila sedamnaest glasova (17).

Zašto sedamnaest?

Valjda zato jer drug Vinjak brojati ne zna više, što je slušljivo u tonskom zapisu u članku koji je objavljen 02.11.2018. pod naslovom Bajka o Sisoju iz Bileće.

Dakle, svakog dana sve se više pitam, želi li SDP pobjedu Zorana Milanovića na izborima?

Ponavljam članak kako bi vidjeli zašto se to pitam!

Listam staru arhivu, bilješke uredno složene.

Umro je Ivica Račan, SDP bira novog predsjednika.

Tadašnji baruni SDP-a, njih stotinjak, niti pomisliti nisu htjeli da bi novi predsjednik trebao biti Zoran Milanović, mladi i ambiciozni član SDP-a.

Komentiralo se svašta, najviše u birtijama,  jer je Facebook bio tek u povojima, a nekako ne vjerujem da su tadašnji baruni SDP-a, sve stari komunistički prdonje, bili vični lajkanju i pisanju po FB.

A nisu bili vični ni javno iznositi svoje mišljenje.

Više onako po birtaškim kružocima.

Pa je tako, uz flašu žestice poveden razgovor o vječitoj temi, Zoranu Milanoviću kao kandidatu za predsjednika SDP-a.

Ta je tema najviše od sviju za stolom raznjupala Matu Arlovića, koji je tamo svašta izgovorio, dok su drugi pijano kimali glavom.

Alkoholiziranost je više-manje bila tolika da se sutradan niko ničega nije sjećao, neki čak nisu ni znali od čega ih tako luđački boli glava.

Kažem više-manje, jer je jedan za stolom kriomice lijevao rakijetinu pod stol, pa u obližnju teglu sa prljavim fikusom u kojoj je bilo bar stotinjak opušaka.

Jako skoncentriran na razgovor, pratio je sve što se govorilo, pamtio, izvježbano, poput agenta SOE, upravo onako kako su ih učili u ŠRO u Bileći, a i neke špijunske filmove je gledao, neke od njih čak dva ili ti puta.

Najviše mu se sviđao onaj Đems Bond.

Pa kada baci onaj šešir na čiviluk, pa kada stane i kaže Maj nejm iz Bond, Đems Bond.

Koliko li je samo puta stajao pred ogledalom i govorio Maj nejm iz Zrinski, Vinjak Zrinski.

Sve je on upamtio te večeri, ama baš sve.

I onda kuc, kuc, Pomoz Bog Zorane, kako si , evo znaš ja sam bio, ali ja nisam ništa govorio matere mi, pričali su o tebi!

Što su pričali?

E sad, jebi ga, makar su ga u Bileći trenirali, skoro sve je zaboravio.

Ma ne znam što su pričali, ali pričali su ružno o tebi.

Ko je pričo, što je pričo? plane mladi budući kratkofitiljni komunistički lider, pravi Fitiljko.

E sad, jebiga, bilo ih je puno, ko će sve ti popamtit, evo, Mato Arlović je pričo protiv tebe, a da me jebeš, ne sjećam se što.

I tako, Zoran Milanović je izabran, a izabran nikada bio ne bi, jer su baruni bili protiv njega, ali su ga podržali mladi, tada jako mladi Gordan Maras i Igor Dragovan.

Oni su kumovali njegovoj pobjedi i izboru za šefa crvene religije.

Kumovi Milanovićeve pobjede.

A kum nije dugme, kaže narod.

Pa su došli izbori, oni 2007, pa je u V izbornoj jedinici na listu pod redinim brojem jedan stavljen Igor Dragovan, umjesto Mate Arlovića, koji nije znao držat jezičinu zavezanu pred agenturom iz Bileće.

I tako, godine su prošle pune muka, došla je godina 2011, konačno su osvojeni i izbori, nakon jedanaest godina suše.

Došlo je vrijeme naplate stajanja na štandovima, lizanja marki na pismima, ljepljenja plakata, šaranja i drapanja plakata konkurencije, krvarenja za stranku (kako to vole govoriti razočarani esdepeovci, što me strahovito podsjeća na nošenje krvavih gaća po Velebitu), došlo vrijeme da se pobrinu za vlastite guzice.

Pa odma u početku, da se ne izgubi vrijeme i red, na vrata ureda na Markovom trgu čulo se  kuc kuc Dobar dan druže Predsjedniče, nadam se da si dobro, evo ja sam došo.  Ja bi jako tijo bit agent onog SIS-a. Volijo bi bit Sisoje. Znaš ono, očale Rej ban, tamni bendžo, e, da baš to!

Izbeljio oči Zoran, ispale mu ki fildžani, pa u čudu pita Imaš li ti kakve kvalifikacije za bit Sisoje?

Imam, naravno!

Pa stane i ozbiljno pogleda Zokija, ravno u izbeljene oči i kaže Maj nejm iz Zrinski, Vinjak Zrinski, ja vježbo, a imam i završenu ŠRO u Bileći, a vježbo sam onomad  kada sam ti za Arlovića dojavio,  smiješeći se i misleći u sebi, Ha, jesam te zajebo!

Zoki se toliko raspametio da se pogubijo, pa upita Što si sr’o? Imaš proljev?

Ma ne nisam s’ro, stolica je hvala Bogu dobra i redovita, znaš, svako jutro u šest ko navijena, ma taj ŠRO to ti je ona Škola rezervnih oficira u Bileći!

I tako, Zoki nešto promumlja, kao vidjet ćemo, napravit ćemo, a komunist nad komunistima Saucha ga isprati iz sobe.

I jebi ga, prošlo je vrijeme, a Sisoje nije postao!