Posljednjih par mjeseci povela se žučna diskusija oko prijedloga predsjednika Demokrata, Miranda Mrsića o razdvajanju mirovina stečenih po posebnim propisima iz Mirovinskog fonda.

Naime, mirovine stečene po posebnim propisima isplaćuju se iz Mirovinskog fonda, iako sredstva za njihovu isplatu nisu nikada uplaćivana u Mirovinski fond, čime se nanosi direktna financijska šteta umirovljenicima.

Pojednostavljeno rečeno, kada bi se mirovine stečene po posebnim propisima izdvojile iz Mirovinskog fonda, pa isplaćivane iz proračuna, kako predlažu Mrsićevi Demokrati, mirovine isplaćivane umirovljenicima bi porasle.

Demokrati smatraju da bi braniteljske mirovine trebale ostati jednake, nikada niti jednom riječju ili rečenicom nisu tražili smanjenje, ukidanje ili obustavu isplata braniteljskih mirovina.

Prijedlogu su se suprotstavile braniteljske udruge, a ministar Medved je čak otišao tako daleko da je prijetio i kaznenim progonom, zbog kako on kaže nesmiljenog i tendencioznog napada na braniteljsku populaciju’ i smatra da je takvo uznemiravanje javnosti ‘opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu.

To što ministar Medved prijeti kaznenim progonim saborskom zastupniku za riječi izrečene u Saboru, svakako govore o stanju demokracije, pravosuđa u društvu, a i o poimanju stvari kako ih doživljava Medved.

Očito je da je Mirando Mrsić protresao košnicu, ali u njoj nisu bile pčele, nego trutovi.

Braniteljske mirovine veće su od mirovina stečenih radom, prosječna braniteljska mirovina iznosi 5.618 kuna, a prosječna radnička 2.342 kuna.

Ovih dana Demokrati će u saborsku proceduru pustiti prijedlog za izdvajanje mirovina stečenih po posebnim propisima iz Mirovinskog fonda.

Branitelji su se oglasili saopćenjem pred dva dana, kojim pokušavaju difamirati Mrsića kao osobu, ali ćorcima, jer, njihovo saopćenje vrvi netočnim manipulacijama, o čemu sam jučer pisao.

Očit je razlog zbog kojeg su se branitelji pobunili.

Svako spominjanje njihovih mirovina tabu je tema.

Jer su dobre i jer su redovite. I jer ima prevelik broj korisnika mirovina u odnosu na one koji su uistinu sudjelovali u ratu.

Doktor Tuđman, na kojega se branitelji jako vole pozivati izjavio je u svojoj Poslanici u Saboru izjavio da Hrvatska ima 336.000 branitelja.

U Registru branitelja, koji je zatvoren odmah po stupanju na dužnost ministra Medveda, 2016, bilo je evidentirano 505.694 branitelja.

Dakle u vrijeme mira, od 1995 pa do 2016, u dvadeset i jednu godinu mira, broj branitelja se povećao sa 170.000.

Špekulira se da je danas na popisu preko šesto tisuća branitelja. 600.000!

Duplo veći broj nego što ih je stvarno bilo u ratu.

Mirovine stečene po posebnim propisima isplaćuju se iz Mirovinskog fonda, iako sredstva za njihovu isplatu nisu nikada uplaćivana u Mirovinski fond, čime se nanosi direktna financijska šteta umirovljenicima.

Kada gledam ove brojke, pa pomislim na povlastice, na ljude koji su sada pedesetk godina stari, a u mirovini i to za naše uvjete vrlo visokoj, su već dvadesetak godina, meni je posve jasno zašto se branitelji bune.

Radi statusa. Odličnog statusa.

Država je pogriješila, nije ih socijalizirala nakon rata, nije im dala posao, nego mirovine. Vole se pozivati na SUBNOR, ali, nakon II svj rata, borci su se vratili na posao.

Posao braniteljima država nije mogla dati, jer su državni puleni pokrali sve što se moglo, pa su tvornice u kojima su mogli raditi ili su radili prije rata, nestale.

Kao da ih nije bilo.

Što nije uništio rat, uništila je HDZ privatizacija po modelu Hrvatsko gospodarstvo kao švedski stol za poduzetnike HDZ-a.

Braniteljima je prilagođeno jako puno stvari u našem društvu.

Pojednostavljeno rečeno, kada bi se mirovine stečene po posebnim propisima izdvojile iz Mirovinskog fonda, pa isplaćivane iz proračuna, kako predlažu Mrsićevi Demokrati, mirovine isplaćivane umirovljenicima bi porasle.

Recimo, medicina u Hrvata priznaje PTSP kao trajnu bolest, a u SAD, zemlji koje je vodila teške i krvave ratove, trajanje PTSP-a je ograničeno na pet godina.

Za vrijeme PTSP-a, odnosno liječenja od PTSP-a nije im dopušteno upravljanje motornim vozilima.

Kako je to kod nas?

Pa znate i sami.

Dapače, daju se povlastice za kupovinu automobila da bi njima upravljali oboljeli od PTSP-a.

Branitelji su, nemajući drugih, egzistenzijalnih briga, postali korektiv svega i svačega u društvu, a potpuno neosjetljivi na esencijalne probleme u društvu, socijalno i ekonomsko siromaštvo, sporo i neučinkovito pravosuđe, teški lopovluk vladajućih struktura, ministara, beskonačno iseljavanje mladih.

Braniteljima nije sporno što je predsjednik HVIDR-e osoba koja je u rat ušla siromašna, a danas je jedan od imućnijih građana Hrvatske.

Nije im sporno ni svakodnevno sve veće koketiranje sa ustaštvom, dapače, potiču ga i podržavaju.

Ne libe se kršenja zakona i Ustava. Jer su oni stvarali Hrvatsku.

A svojim djelovanjem nakon rata oblikovali su Hrvatsku u bastion siromaštva, primitivizma, mržnje i zatucanosti.

U provođenju svojih želja, politički manipulirani, izašli su na Savsku ulicu i prijetili punim plinskim bocama.

Kome?

Građanima koji rade, onima istima koji izdvajaju u mirovinski fond iz kojeg oni dobivaju mirovine kakve ti isti građani nikada neće imati.

Oni nisu svjesni da ih se građani boje.

Da zaziru od njih.

Da preziru njihovo pitanje: Gdje si bio 91?

Nisu se sjetili pitati, svojih 170.000 i više kolega sa skrivenog popisa, A gdje si ti brajko bio 91?

Nisu se nikada sjetili pitati predsjednika HVIDR-e Đakića, odakle mu sva ta silna imovina.

Kada pogledate web stranicu HVIDR-e, kao da gledate web stranicu inkvizicije. Osuda ovoga, osuda onoga. Pretvorili su se u sud.

S kojim pravom?

Doduše ima i obavijest, nisam čitao, o obilježavanju godišnjice bleiburške tragedije i naravno informacija o duhovnoj obnovi.

Zar su svi članovi HVIDR-e poštovatelji ustaške vojske koja je pobijena na Bleiburgu?

Zar su svi članovi HVIDR-e vjernici da moraju odlaziti na duhovnu obnovu? Čemu ih tamo uče? Iznošenju plinskih boca?

Sada su političke borbe u HVIDRI.

Radi podrške predsjedničkom kandidatu/kandidatkinji.

One koji podozrivo pitaju gdje si bio 91, oduševljava kandidat koji je 91. zbrisao u Ameriku. Oni mogu biti nedosljedni.

To je njihovo pravo.

Jer, oni su branitelji!

VEZANI ČLANCI

Te davne 91, cijela je Hrvatska disala kao jedno. Branitelji su bili na frontu. A oni koji nisu radili su, stvarali, proizvodili oružje, hranu, cigarete, pića, sve što je potrebno za front. Prosječna plaća bila je 105 DEM. Jer, sve je išlo za front, naravno, našlo se tu i para za bogaćenje lopina.

Koji su nakon rata postali elita društva.

Oni posve sigurno ne bi funkcionirali bez, kako se to kaže pozadinskih aktivnosti.

A priznaju samo svoje sudjelovanje u ratu, kroz povlastice i prava.

Branitelji su postali kasta.

Povlaštena kasta, a nastave li tako, postati će krasta.

Na licu lijepe Hrvatske.

Danas im je pisao Mirando Mrsić.

Pa evo i pisma!

https://spectatorblog.net/Pohrana/ne-nemojte-biti-u-zabludi-hvidr-a-nije-isto-sto-i-subnor/