Sve je dobro, dok se Bandić ne sjeti ukinuti kontejnere.
Kada se toga sjeti, biti će to jedan od najjačih udara na standard.
Nezaposlenih i penzionera.
Kopanje po kontejnerima, daj divni običaj patentiran u toliko željenoj demokratskoj, našoj Hrvatskoj.
Koju smo snivali od stoljeća sedmog. Da bi se ostvario san naših očeva i djedova.
Da imamo svoju Hrvatsku.
Pa da možemo kopati po kontejnerima do mile volje.
Hrvatska sada broji 1.250.000 umirovljenika, a zaposlenih samo zericu više. 1.450.000. Doduše, to su podaci s kraja 2017. godine, ali recimo da je to to.
Samo sedamnaest posto umirovljenika radilo je puni radni vijek.
213.000 je radilo puni radni vijek, izdvajalo u mirovinske fondove.
Ostalih 1.037.000 siše iz mirovinskih fondova njihovu opravdano stečenu mirovinu.
Mnogi od njih su luftiguzi koji su se na razne pokvarene načine dokopali mirovine, da li preko doktora Rubale, da li preko mita i korupcije u Ministarstvu branitelja, da li preko svakakvih drugih veza, svejedno je.
Naravno da ne kopaju svi po kontejnerima.
Ne kopaju bivši političari i saborski zastupnici, sa debelim mirovinama. Ne kopaju ni ustavni suci. Ne kopaju ni branitelji sa nekoliko godina staža i nekoliko mjeseci do nekoliko godina provedenih u dresu HV, ili HVO, ali to je druga država, pa o tome ne bi pričo.
Što je nepošteno od mene, jer i vojnici druge države dobivaju penziju iz proračuna ove države, na način da se lova za njihove mirovine uzima iz penzionog fonda ove države.
Iz usta kopača po kontejnerima. Ali, ko ih jebe, pa oni su se već snašli, točno znaju što traže u kontejnerima
Uzima se ljudima koji su radili 35 ili 40 godina. Da bi kao posljedicu svoga rada, sada imali povlasticu i čast kopati po kontejnerima.
Staloženo i ponosno.
[stextbox id=’alert’ ccolor=’f7f2f2′ bgcolor=’f7f2f2′ cbgcolor=’f7f2f2′ bgcolorto=’f7f2f2′][stextbox id=’alert’ bgcolor=’edf5f5′]Političare nije toga sram. Nije ih sram što radom i godinama iscrpljenim ljudima, koji bi im mogli biti roditelji, iz svakog kontejnera vire samo noge. Uopće, ta je gamad socijalno neosjetljiva, dok ne dođe do njihove guzice. Posve sigurno nikada nisu, dok se obijesno voze u bijesnim limuzinama po gradu, prolazeći kraj nogu koje vide iz kontejnera, sa nekom čudnom sjetom i zebnjom, sjetili se svojih roditelja.[/stextbox][/stextbox]Jer, oni nemaju roditelje. Njihovi roditelji su moć i novac, koji su ih napravili takvima.
Ima i svijetlih iznimaka, koje svakako treba spomenuti. Evo, naša Predsjednica.
Koju su jadnu napali radi bijednih četiri tisuće kila lososa koji je nabavljen za nju i gospodina Jakova.
Pa to je čak tisuću kila manje od pet tisuća kila.
Skromnost je prevladala. Elem, ona je pokazala rijetko viđenu empatiju, pa je na samom početku kampanje izjavila da u čistoj vrećici ostavlja hranu kraj kontejnera, da je ne baca u kontejner.
Pa je ono malo koščobe koju ona i prvi damac, izdržljivi Jakov, nisu uspjeli utrpati u sebe, ostavljeno u vrećici, pa će neka obitelj imati predsjednički ručak.
O tome da će se ufatiti u koštac sa razlozima kopanja po kontejnerima nije pričala, jer nije smjela.
Bilo bi to jugonostalgičarski.
Jer se u Jugi nije kopalo po kontejnerima.
Ko kaže da jest, budaletina je i lažovčina.
Kopanje po kontejnerima je novi hrvatski pozdrav, oprostite, običaj.
Čitam što piše gospođa Marina Klepo na portalu Novac.hr…, pa razmišljam…
Za pedesetak godina, jedan će hrvatski stalež, branitelji, ogorčeno i energično će stati u obranu onih koji će u toj, dalekoj budućnosti kopati po kontejnerima. Jer je to stari hrvatski običaj. Za koji su se oni borili. Za pravo Hrvata da kopaju po kontejnerima.
Biti će to borba za očuvanja digniteta kopača po kontejenrima.
Časni muž, Joža Manolić neće kopati po kontejnerima. Ni onda, kao što ne kopa ni sada. A nije niti pred osamdeset godina.
Sve u svemu, ja sam uvjeren da Bog ne voli Hrvate. Da su mu mrski.
Uvjeren sam da je Bog dobar zajebant sa smislom za crni humor, preteča Montya Pythona. Dokaz za moju tvrdnju imate u Knjizi Postanka 22,1-19.
Pa je tako istančanim humorom, Bog, koji sve vidi i sve zna, odredio da će za pola stoljeća Hrvati živjeti bitno dulje, a plaće će biti bitno manje, mirovine još niže. Da im produlji patnje. Iz svoje zajebancije.
Današnji dvadeset godišnjaci, studenti, mladi trgovci, dostavljači, ono malo što su radnici, rintati će do sedamdesete, da bi se u zasluženoj mirovini konačno mogli posvetiti, punim žarom, poštivanju starog hrvatskog običaja.
Kopanja po kontejnerima.
U počast njihovim očevima i djedovima, koji su se za to borili.
