Hrvatska svakim danom broji sve manje stanovnika. Ljudi svakodnevno odlaze, ne bih rekao da se iseljavaju, nego, naprosto bježe što dalje od ove intelektualne i vukojebine u svakom smislu.

Predsjednica na svojim brojnim putovanjima zabrinutim glasom, i tužna lica priča da ljudi odlaze. Po povratku sa puta, obavezno napominje da se jako puno ljudi želi vratiti. Jako puno je čaroban broj. Može bit i jedan ali i milion. Naročito kada se radi o ljudima, o njihovim životima.

Koliko se vratilo ljdi u Hrvatsku, kao posljedica predsjedničinog putovanja i moljakanja da se vrate?

Nula!

Sada su se svi uhvatili demografske politike.

Svaka šuša koja želi skupiti nešto političkih poena, a u naravi svih političara je da poentiraju na svemu, nekako je najljepše poentirati na tuđoj nesreći.

Namažeš oči lukom prije snimanja kamera, navučeš tužnu facu, malo sliniš, malo kenjaš o tome da vladajući nisu ni kurca napravili. Ako si pak, vladajući, onda isto luk, kenjaža o tome da oni nesposbni prije tebe nisu kurca napravili.

Ako si pak predsjednica, malo se manje nafljaskaš, pokušavaš se koncentrirati da se ne smiješ baš u taj čas, isto prozboriš da ćeš napraviti sve što je u tvojoj moći.

Ne govoriš da nemaš nikakvu moć. Osim potpisat sama sebi putni nalog i ić okolo pozivat ljude da se vrate.

Najljepše i svakako me najviše veseli, kada ode u Južne Amerike, Kanadu ili u Australiju i poziva ljude da se vrate.

Pa jebo te patak, upravo ti koji su se vratili iz tih zemalja, na opancima u kojima su se došli u „stari kraj“, donijeli  razloge zbog koji ljudi odlaze.

Zatucanost i priče o prošlosti.

Naime prema ispitivanju agencije Promocije Plus u suradnji sa Hrvatskom udrugom poslodavaca o razlozima zbog kojih ljudi odlaze, provedenom na 661 iseljeniku razlozi njihovog bijega od sive i sumorne hrvatske stvarnosti su:

* neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari i političke stranke bez vizije (8 posto svih odgovora);

* beznađe, besperspektivnost zemlje, propadanje države, društva i naroda (7,6 posto);

* zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi, nepotizam i “rođaci” (7,4 posto);

* korupcija i kriminal u državi, u svim segmentima društva (7,3 posto);

* prepucavanja o prošlosti, ustašama i partizanima, ’41. i ’91. (6,4 posto);

* nedostatak perspektive za moju obitelj i našu djecu (6,3 posto).

Tri su skupine razloga između 5 i 6 posto udjela:

• nisam dobio/la priliku pokazati što znam/ ne cijeni se rad i sposobnost (5,9 posto);
• pravna nesigurnost, sporo, neučinkovito i korumpirano pravosuđe (5,4 posto);
• mala plaća, neredovita isplata plaće, neplaćanje prekovremenih (5,2 posto).

Kada su se iselili, relativno brzo našli posao koji im dopušta, svakako puno lagodniji život nego u Hrvatskoj, smjestili se, uredili podstanarske sobe ili stanove, na vrata su im pokucali anketari HUP-a  i Promocije Plus.

Dobar dan, dobar dan, mi radimo anketu, zanima nas da li bi se vi i pod kojim uvjetom vratili u Hrvatsku.

Anketari su imali sreću, da ih niko nije poslao u tri pičke materine, možda i je, ali to su ipak ozbiljne firme, pa o tome nisu javno pisali.

Pa sterilnim satatističkim jezikom pišu u rezultatima ispitivanja:

Tek svaki deseti iseljenik razmišlja o povratku u zemlju unutar narednih deset godina. Jedna četvrtina iseljenika planira povratak tek u mirovini, dok je najveći udio onih koji se ne planiraju vratiti u zemlju, čak 42 posto.

Percepcija hrvatske budućnosti, gledano iz perspektive naših novih iseljenika, nije osobito svijetla. Svaki drugi sudionik istraživanja ne vjeruje da će se stanje u Hrvatskoj popraviti, dok svega 11,5 posto iseljenika smatra da će se stanje popraviti, uz 27,2 posto onih koji smatra da će ostati sve kako je bilo i do sada.

Ukratko, neće se niko vratit. trbali su ti iz te Promocije itog HUP-a poslat predsjednicu, koja bi ih bez problema nagovorila da se vrate. Moš mislit!

Evo, ovo sve skupa je rezultat rada svih političara. Svih primitivaca koji dolaze ovdje samo glasati i vratiti se uživati u svoje rezervne domovine, i ne misle se vratiti u Hrvatsku, koju jako vole, puno više no što je volimo mi koji u njoj živimo, ali ih boli kurac za nju.

Njima se nipošto ne smije uzeti pravo glasa, jer to gazi ljudska prava. Dovoljno im je na ulasku u zemlju uzeti putovnice, pa im vratiti ih, kada istegne mandat onima koji su izabrani na izborima za koje su došli glasat.

Rezultati iskazani u tom istraživanju, posljedica su rada korumpiranih lokalnih šerifa, onih brojnih štakora zaposlenih po općinama, gradovima, županijama, državnoj upravi. Rezultat rada svih ministara svih vlada, svih predsjednika države, tužitelja i tužibaba, pravobranioca, Crkve, prosvjete, branitelja, šatoraša, moliteljskih udruga, profesionalnih domoljuba, profesionalnih udovica, a počasno mjesto imaju svi pripadnici pravosuđa, osim poštovane gospođe Ike Šarić i od danas suca Darka Krušlina.

Zgaženo je sve, da trava više ne raste. Niti će rasti, pa ma koliko se u Saboru trabunjalo o natalitetu, demografiji i svim tim sranjima. Raspravljati će neznalice, politički dibidusi, lajbeki bez staža i iskustva.

I oni bi ko fol našli rješenje. Kurca malo!

A jedino što znaju je replicirati i ispravljati krive navode.

Jedina je demografska politika i mjera, isprazniti dovoljno velik otok, recimo Krk, i sve te nabrojane naselit na taj otok, a da ostatak društva počne živit i gradit nove živote.

Bez njih.

A oni na otoku ionako vole pričati o povijesti. Žrtve su povijesti, a mi uz njih ljudi bez budućnosti.

Pa neka pričaju o tome, na koji pojam iz ne tako daleke povijesti, ih podsjeća njihov boravak na otoku…