U tijeku je zasjedanje Sabora, ili je to samo rasprodaja muda pod bubrege?

Besposlen pop i jariće krsti.

Danas mi se ne piše, ni malo.

Dobro je to, ne valja kada dođe do full zagađenja. Slušam prijenos Sabora.

Pa se mislim.

U Saboru uistinu sjede svakojaki blebetavci i prodavači muda pod bubrege.

Ima tu i mlatimudana.

Ma ima svega.

Ja bi to riješio, da sam predsjednik stranke koja drži saborsku većinu, na vrlo jednostavan način.

Dakle, gurnuo bi u proceduru nekoliko sitnih zakona, pa po njihovom izglasavanju lijepo bih otvorio vrata svim idejama.

Evo, danas, priča saborski zastupnik Bunjac. Koji je profesor, mislim, povijesti, ali se strašno razumije u makro i mikro ekonomske modele, u zdravstvo, u cijepljenje, ma u sve se razumije, da sada ne nabrajam.

Uopće, ova ekipa iz Živog zida su reproduktivci širokog spektra. Sve znaju.

Uistinu je teško reći, što je sve on tamo nadrobijo, ali sam zapamtio da mirovine moraju biti dvije trećine prosječne plaće.

Rečenica od koje jadnim penzionerima odma dođe erekcija, slabašna, ali opet, erekcija.

Ko ne bi za to glaso?

Stvar koja zvuči fantastično.

Jednako oduševljenje bi bilo kada bi uletio neki baja u kladionicu i naredio ekipi koja tamo visi povazdan, da odma moraju poševit Kim Kardashian, bez odlaganja!.

Pa đe si do sada frajeru?

Što si šutijo?

Onda kada makro-mikro ekonomski stručnjak Bunjac siđe sa govornice, nehajno se došeće do govornice, laganim hodom, malo spuštenog ramena, ala Gary Cooper, Andrej Plenković i kaže:
Poštovani, vezano da diskusiju gospodina Bunjca aktiviram primjenu zakona koje smo nedavno izglasali.

Pa onda gospodin Bunjac, ali i njegova šira i uža obitelj, kod bilježnika i svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu daju da se uknjiži.

Tko? Pa država, naravno.

Pa lijepo gospodin Bunjac dobije mandat, da u toku pola godine podigne penzije na 75% prosječnih plaća, ali plaće spuštat ne smije.

Jer je tamo tako pričo. A pričo je jer rješenje sigurno ima.

Napisali mu ga je ona Palfi i Pernar.

Ako u roku pola godine nije napravio ništa, lijepo na ulicu. I on i uža, a Boga mi i šira familija.

Pa nek na ulici prodaje muda pod bubrege!

Pa se pojavi predsjednik Vlade, polako strijelja pogledom kroz naglancane naočale dok mu obrve tverkaju iznad okvira i pita : Ima li tko slijedeći?