Sabor donosi deklaraciju o pravima hrvatskih građana u BiH. Kraj žive nam susjede koja se zove BiH!
U članku: (Sakrij)
- Pijem kavu u gradu. Stol do mene jedan saborski zastupnica, nije bitno koji, ali iz vladajuće većine.
- Small talk, sa stola na stol, kaže da je izašao popiti kavu, jer mu treba.
- Čita Deklaraciju.
- Načuljim uši, odma mi se pred očima pojave Zekanović, Markićka, Nedrk, generali i sva ostala antideklarativna čeljad.
- Ma znate, počinje u Saboru čitanje PRIJEDLOGA DEKLARACIJE HRVATSKOGA SABORA O POLOŽAJU HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI I EUROPSKOM PUTU BOSNE I HERCEGOVINE.
- Pa zar BiH nije suverena država? Pitam u čudu.
- DEKLARACIJA-BiH
- Koji kurac mi imamo deklaracije donosit? Dobro, ja to nisam pitao na taj baš način, premda je on svakodnevno izložen takvim izrazima, na svom radnom mjestu.
- U Saboru.
- Pa u toplini svoga doma malo cunjam Saborom, virtualno.
- Je, prijedlog je dao Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a sa njima zajebancije nema.
- Ako se njima zamjeriš, na slijedećim si izborima popušijo, I zbore i karu.
- Jer je poznato već dugi niz godina da Hrvati izvan Republike Hrvatske imaju odlučujuću ulogu u svim izborima.
- Na izbore uredno dolaze, kako bi glasali za organe vlasti u zemlji u kojoj porez ne plaćaju.
- Ovoga ima samo u Hrvatskoj i naravno hrvatskoj dijaspori.
- Ili je ipak u pitanju samo peronospora?.
- Pa malo čitam.
- Hrvatska je priznala BiH 07.03.1992 kao samostalnu i jedinstvenu državu, neovisnu i samostalnu.
- Očito sa figom u džepu, a figa je dokazana tisućama litara prolivene krvi diljem ratišta u BiH.
- Dakle, BiH je država koja ima sve organe bitne za funkcioniranje, ima i Ustav, ima sudove, policiju, vojsku.
- Ma sve ima. Normalna država, e sad koliko je normalna nije na meni da sudim, jer ipak ja živim u Hrvatskoj.
- Ali bi o položaju Hrvata u BiH trebao Sabor republike Hrvatske donijeti nekakvu Deklaraciju. Čitam deklaraciju, pa se sve nešto ljutim. Pročitajte i vi, zašto bih samo ja bio ljut?
- Kao da srpska Skupština donese Deklaraciju (Rezoluciju) o pravima Srbau hrvatskoj.
- Možete li zamisliti kakav bi to belaj izazvalo ovdje.
- Skakali bi svi po redu.
- Ko da im je paprika ljuta gurnuta pod rep. Otvorilo bi se natjecanje u domoljublju, koje bi trajalo barem godinu dana.
- Dakle. Mi bi se bunili.
- Zašto mislimo da se Bosancineće buniti? Zbog činjenice da je Vlado Šeks u Ustav Rh upisao da je Hrvatska dužna skrbiti o Hrvatima u BiH?
- Što da je stavio da svaki Hrvat dnevno mora popiti litru i vodu? Bismo li se onda toga držali ko pijani plota?
- Koliko se uopće držimo Ustava, ne mi, obični građani u borbi za preživljavanje, nego Sabor, Predsjednica, policija, sudovi i tajne službe?
- Nisam baš jako siguran da je Ustav RH ograničavajuća činjenica njihovom nesputanom talentu!
- Dakle, ustavno je pravo petljati se u odnose druge, susjedne države.
- Dobro, makar je to po meni čin verbalne agresije.
- No ne sjećam se da su se takve monade u režiji Sabora događale kada je na vlasti bio doktor zagrebačkog sveučilišta (namjerno malo) Dragan Čović.
- Ili je sve skupa to ipak, samo tradicionalno nadrkavanje pred izbore, zbog straha da će koji Hrvat zaboraviti ući u autobus koji će ih odvesti glasati o vašoj i mojoj budućnosti?
- Zašto se, ako je briga o Hrvatima u BiH toliko velika, njima ne pošalje pomoć?
- Pa im se kao stručnjake pošalju Milijan Brkić, Kujundžić, Bandić, Rojs, Mamić i Kutle su već tamo, željno ih čekaju!
