Cijelog Uskrsa, a i ponedjeljka, odijelo je visjelo na balkonu, ne bi li se izgubio vonj naftalina. Jer, kako ćeš ući u dvoranu odjeven u tamno odijelo što vonja na naftalin, a voliš se predstavljat kao moderan političar? Moderan političar što daje na naftalin. I tako, on i njegov pajdo ušli su u dvoranu muškaraca u tamnim odijelima. Tek poneka žena, neprimjetna u toj sili tamnih odijela. Kao da se u velikoj dvorani održava godišnji skup radnika pogrebnih poduzeća.
Zajednica utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman” sinoć je u hotelu Hilton održala svečanu sjednicu Nacionalnog odbora na kojoj se okupio kompletno vodstvo vladajuće stranke, kao i brojni HDZ-ovi teškaši iz prošlosti.
Kakvih se tu sve likova skupilo.
Od zločestoće i pakosti ko bakalar sasušeni Anto Đapić, pa onda i heroj obrane grada, koji je u jeku obrane popušio sifilis, pa mu je od alkohola i sife omekšao mozak, pa Ivić Pašalić bez kojeg se danas ni jedno stablo u Hrvatskoj ne može srušiti, a koji je devedesetih radio sječu svih koji nisu mislili onako kako je on mislio da treba, došao je i vitez s konjem, ali slika je mutna, pa nikako nisam uspio vidjeti tko je od njih dvoje ušao u dvoranu. Ili vitez ili konj? Bio je u dvorani i onaj desni Peđa, ma ne onaj dugajlija koji je desno samo kad popije, pa ga zanosi u desno, nego Predrag Mišić – Peđa, Domovinski Srbin, zadužen za pokazivanje javnosti kao dokaz da i Srba ima u Domovinskom pokretu, a ne rastu na vrbama, a kad nije u izlogu, onda čekićem udara po dvojezičnim pločama u Vukovaru. Bila je u dvorani i Nada Murganić, kojoj je na usnama ostalo malo tragova od čokolade, one čokolade koju je pokrala siromašno djeci u vrtićima da bi dala onoj bogatih roditelja. Bilo je podosta onih koje nazivaju poštovani gospodine zastupniče, a članovi su Kluba zastupnika HDZ-a. Svi odreda zaštitnici i sudionici kriminala već trideset godina.
Bilo je ovdje i ministara iz vlade HDZ-a. Pri pogledu na razbarušenog ministra Fuksa, koji će biti ministar još 31 godinu, naš junak u odijelu što vonja na naftalin, sa sjetom je pomislio na nesuđene i nedoživljene dane ponosa i slave u kojima je trebao postati ministar u vladi Kolinde Grabar Kitarović, a eto nije. A da je bio, on bi se dugo lijepo družio s ovim i ovako finim ljudima koji su se skupili u dvorani.
Ništa od svega ovoga, iz te čudne galerije zlobnika, lopova, sifilističara, prodanih duša, ništa od svega ovim što vonjaju na naftalin nije bilo čudno. Nisu osjetili nikakav poriv, nikakav alarm im se nije probudio, ni malena iskra nije ni na trenutak obasjala mozak koji bi probuđen, onako bunovan povikao, Ajde van, nije ovo za nas. Nije ovo društvo naše društvo.
Nita. Ali baš nita.
Družili se, rukovali, smijali, ulizivali se, klimali glavama, zamišljeno gledali u daljinu, šuljali se oko stola s narezanom salamom, trpali ko da im je zadnje u životu.
Oko njih se širio samo vonj naftalina, vonj modernih političara. Tipova koji bi za šansu da se u odijelima što daju na naftalin, s vremena na vrijeme pojave na nekakvim skupovima s klanjanjem statui Franjinoj, pričom o uspjesima HDZ-a, s himnom, rukom na srcu i obaveznim švedskim stolom, i dupeta dali.
Odrekli bi se svega. Osim časti. E čast oni ne daju. Jer nemaju što. Odavno oni časti nemaju.
I danas su se pojavile fotografije.
Dva korifeja socijaldemokracije, Davorko Vidović – Kardelj iz Siska i Nikša Vukas. Smjestili se u dvorani u kojoj se skupila sva krema zla ovog društva i sa vikom pažnjom prate govore u dvorani. Vonj naftalina na fotografiji se ne osjeti, ali fotografija sama po sebi vonja. Do neba vonja. Kao što vonjaju i njihove izlike danas, da nisu znali. Da su da prostite ušli u krivu rupu.
A nisu se sjetili okrenuti na peti i otići. Jer su uletili u krivu rupu. Ne, naravno da nisu.
U životu maske uvijek padnu. Sada su pale maske onima koji se cijeli život skrivaju iza socijaldemokracije. Došlo je na Sunce njihovo pravo lice.
Samo osobni interesi, kakva kurčeva socijaldemokracija…