U ugodnoj hladovini Sabora oglasio se i Gordan Jandroković. Precednik Sabora. Kaže da je izjavom predsjednika Milanovića da će opet kandidirati Sandru Artuković Kunšt, izenadjen. Nije rekao da li je i uvredjen.
Sandra Artuković Kunšt je Milanovićeva kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda. Saborski zastupnici većine usprotivili su se izboru rečene gospoje Sandre. Saborsku većinu čine zastupnici HDZ-a, sve donedavno pravomoćno osuđene kriminalne organizacije, kažem sve donedavno, jer je zakonom predviđen protek godina od pravomoćnosti presude prošao pred nekoliko mjeseci. Pa sad više nisu pravomoćno osuđena organizacija, zločinačka. A u njoj isti ljudi kao kad su bili zločinci. Usprotivio se i časni zastupnik Dabro, protiv kojeg se vodi kazneni postupak.
Đe to u svemiru ima da kriminalci i nasilnici biraju glavnog suca pred kojim će kad-tad odgovarati za svoja djela?
Milanović kaže, neće odustati, nego će opet ponoviti kandidaturu gospođe Artuković Kunšt. Slijedeći puta bit će mu još teže, jerbo će tada u većini biti i zloglasni kriminalac, Vili Beroš, poznat po lešinarskoj krađi proračunskih novaca namijenjenih nabavci medicinske opreme. Dok je bio ministar zdravstva.
Svakako jedan od najgnjusnijih nekrvnih kaznenih delikata po mom poimanju. I on će se usprotiviti izboru gospođe Artuković na mjesto šefice Vrhovnog suda, svjestan da će se kad-tad cvileći morati obratiti i moliti za milost.
A milosti mu ja dao ne bih. Samo ricinusa. Tri puta na dan. I onda nek se liječi u javnom zdravstvu. Nek čeka. Zadržati ću, pokušat ću zadržati fasadu pristojnog i uglađenog gospodina pa nipošto ne bih napisao što mu želim. A vezano je za boleštine, dugotrajnost i liječenje u javnom zdravstvu.
Kad smo već kod milosti, moram napisati. Danas sam vrlo strpljivo i vrlo pažljivo gledao, točnije slušao
presicu Zdravka Mamića od jučer. Nije bilo jebanja, nije bilo natakanja ni nabijanja, nije bilo mučko đubre.
Ali, bilo je mučno. Prvi utisak, Zdravko Mamić. Riječi mu ne teku više poput bujice. Staje, zastaje. Duge stanke između rečenica. Trag svega što je proživio vidi se u svakom trenutku.
Da sam ja na njegovom mjestu, možda me više ne bi ni bilo… Razmišljam dok gledam.
Govori razložno, dobro je pripremljen. Iz monitora cure stotine tisuća Eura, ravno u džepove sudaca. Kad slušam imena, imena poznatih sudaca, još uvijek važnih faktora u društvu, ljudi (da li???) koji svojim odlukama određuju sudbine običnih ljudi, sudaca koji su besramno uzimali desetine tisuća Eura, bogate poklone. Svaki Hrvat, nema veze za koga navija, ja sam hajdukovac, ali svaki Hrvat, nevezano za nogomet, morao bi pogledati tu presicu.
Dva sata Mamićeve prezentacije Hrvatske kakva stvarno jest.
Korumpirane. Lopovske. Gadne.
Zdravko Mamić na kraju je zamolio predsjednika Milanovića za milost, za sebe i za svoje proganjane članove obitelji. Moli pomilovanje.
Ja, Dalmatinac, hajdukovac od rođenja, milosti bih mu dao. A zašto? Pa pogledajte.
Možda mi ne vjerujete. Pa evo, pogledajte…
Pra
