Nikako, ali baš nikako ne mogu shvatiti ljude koji kažu da vole ljeto. A tek je počelo, a meni dopizdilo. Glava mi liči na lonac sarme, svako malo mi zakuha u glavi od ove vrućine. Hodam slow motion, dišem na škrge. Izbjegavam bilo koga i bilo što. Do ničega mi nije. Što je koncert Marka Perkovića bliže, priznam, to manje mislim o njemu. Ne razmišljam ni o tome kako će stotine tisuća ljudi izdržati cijeli dan na žarkom suncu, pri temperaturi od preko tridesetak stupnjeva. Ne zanima me ništa. Sami pali, sami se ranili.
Vidim da mozak ne kuha samo meni svako malo. Zakuhao je i političarima. Poglavito onima koji su u većini u Saboru. HDZ-u i njegovim okoguznim muhama.
Plan da se već na prvi pogled neinteligentni Penava instalira za potpredsjednika Vlade, propao je, jerbo je Penava, po svemu sudeći, umočen do usta u govna koja su isplivala neposredno pred izbore, jerbo su kupovani glasovi Vukovaraca koji su trebali osigurat pobjedu DP i HDZ-u u Vukovaru. Naravno da do spoznaje o kupovini glasova nisu došli niti Božinovićeva policija, a još manje Turudićev DORH. Snimka razgovora o kupovini objavljena je u Nacionalu. I sve je što se tiče Penave, ali i njegovih stranačkih budalaša, otišlo u vražju mater.
I naravno, Plenković neće Penavu u Vladu. Ne zato jer je kupovao glasove, jer to nikako nije moglo ići bez znanja i suglasnosti tajanstvenog A.P. Nije ni zato jer je to radio neinteligentno i tupavo, pa je uhvaćen. A kako bi drugačije i radio, pa pogledajte mu facu. Policija želi porazgovarati s Penavom, ali mu i kopati po mobitelu. A Turudić to ne da. Sve mi se čini da bi ipak na kraju murja ipak mogla gledat u Penavin mobitel, e a to je razlog što nije ušao u Vladu.
Sve u svemu, Andrej Plenković nakon što je počinio bezbroj, preblago je reći krivih poteza, odlučio je skrenuti fokus javnost s tragične unutrašnje, ali i vanjske politike koju vodi, kopanjem po grobove ustaša. A iz njihovih grobova ustat će, poput ptice Fenix, opet novo zlo.
Plenković očito zna da će morati popustiti, a neće da Penava ide u zatvor u svojstvu ministra. Nek ga guze u zatvoru kao potpredsjednika Sabora i šefa povjerenstva za ispitivanje poslijeratnih zločina. Što god to značilo.
A i ta ekipa iz tog Penavinog Domovinskog pokreta na kojoj počiva stabilnost Vlade Andreja Plenkovića, ionako je samo grobarski orijentirana, zapela na kraju ratova. Pojma oni nemaju da su ratovi davno završili, da je vrijeme za mislit o životu, o budućnosti. Ali, kako je krenulo, mogli bi se istaknuti u nekom novom ratu, u koji nas političari vode. A i vrijeme im je pravo, mladi su i zdravi, a znamo da su i željni pucanja. Pa evo… Široko im polje. Možda i Bleiburško. Jer, povijest se ponavlja.
Dok je grobova i Andreja Plenkovića bit će i Domovinskog pokreta.
Pa će vrijedni, ali ne baš pametni Penava bauljati po Papuku i tražiti grobove poginulih ustaša koji su pobijeni nakon rata, čak dvije godine nakon rata, pobila ih OZNA u akciji Gvardijan, a to im je omogućio Ljubo Miloš, ustaški oficir, nipošto časnik, jedan od zapovjednika Jasenovca. Čovjek koji je znatno unaprijedio tehnologiju klanja u Jasenovcu. U stvari samo pičkica.
Taj pogibeljni luđak imao je u zapovjedništvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu „ambulantu“. Navukao je sam dugačku bijelu liječničku kecelju i poslao ustaškog stražara u židovsku baraku s porukom, da svaki Židov, koji je bolestan, može doći na liječnički pregled. Kad je žrtva došla u tu „ambulantu“, postavio ju je Miloš uza zid te jakim zamahom noža razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu „operaciju“ nazivao: „ritualno klanje Židova“, te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio. Nakon rata se vratio u Hrvatsku organizirati nekakav ustanak, ali je uhvaćen, pa su u OZNI shvatili da taj tip lijepo pjeva. Pjeva ko štiglec, pa je otkucao sve ustaše koji su prema planu trebali vratiti se u Hrvatsku. Lovili su ko muhe, uz riječi: Jozo daj vode.
U akciji je na kraju, ko šlag na torti, uhvaćen i Božidar Kavran, šef cijele operacije. Obojica su osuđeni na sudu u Zagrebu i obješeni. Za grob im se ne zna, barem za sada. Devedeset i šest ubačenih ustaša pobijeno je tada, neki ubijeni u borbi s OZNOM, a neki suđeni pa obješeni. Bilo je to 1947. i 1948. dakle poslije rata. Ustaše ubijeni u Hrvatskoj. Grobovi im se ne znaju. Hoće li Penava toj grupi dati prioritet?
Trebao bi, kao potomak onih koji su bili na Bleiburškom polju. Bleiburško polje i nije baš jako blizu Hrvatske, naročito ako ideš cipelcugom, naročito ako se skrivaš, pa danima čučiš u nekakvom šumarku u strahu da te ne uhvate.
A rat je bio završio. Nema onoga koji tada nije bio u strahu. Pitam se, što je to ljude gonilo od relativne sigurnosti njihovih domova, da bi išli na Bleiburg? Nečista savjest? Spoznaja da će odgovarati za ono što su činili u ratu? A činili su zločine. Malo, vrlo malo je na Bleiburgu bilo nevinih.
I sada, Andrej Plenković imenuje Penavu.
Nepošten, mutav, neinteligentan, polupismen i poluusmen on kazuje ‘Moja obitelj je bila na Bleiburgu. Njegova je vjerojatno bila s druge strane‘.
Druga strana, ako gospodin (?) Penava ne zna, a po svemu sudeći do glave mu nije došlo, dio je ogromne pobjedničke sile, koja je satrla najveće zlo u povijesti čovječanstva. Zgaženo je najgore zlo koje se ikad pojavilo. Nacifašizam, ustaštvo, četništvo, belogardejstvo, i kako li se ta zločinačka gamad sve nazivala.
Sve u svemu, Andrej Plenković nakon što je počinio bezbroj, preblago je reći krivih poteza, odlučio je skrenuti fokus javnost s tragične unutrašnje, ali i vanjske politike koju vodi, kopanjem po grobove ustaša. A iz njihovih grobova ustat će, poput ptice Fenix, opet novo zlo.
Pa nemojte se, dragi moji, ako vas jednog dana zatvore, žaliti da ste bolesni. Jer nikad ne znate kako će pregled završiti, jer očito duh Ljube Miloša i ostalih koljača živi i dalje u sitnim dušama.
