I mi stariji, da prostite, sjećamo se što je bilo. I kako je bilo.
Sjećam se recimo, Desanke Maksimović. Sjećate li se i vi? Krvave bajke?
Krvava bajka je napisana neposredno poslije strašnih strijeljanja u Kragujevcu nekako u ovo vrijeme u listopadu 1941. godine. Pjesnikinja Desanka Maksimović je vrlo brzo saznala detalje, ona sama je bila prosvjetni radnik, sjela je i napisala jednu od najpotresnijih pjesama. Krvavu bajku.
Nijemci su za svojih 10 mrtvih i 26 ranjenih vojnika dosljedno primijenili naredbu kojom se propisuje strijeljanje 100 civila za jednog ubijenog Nijemca i 50 za ranjenog. Prema poznatim podacima, ubijene su 2.794 osobe, od toga 415 u selima, a 2.379 u Kragujevcu.
Među žrtvama tog zločina bili su i đaci viših razreda gimnazije (od petog do osmog).
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
Na brdovitom Balkanu
Umrla je junačkom smrću
Četa đaka
U istom danu.
Dečaka redovi celi
Uzeli se za ruke
I sa školskog zadnjeg časa
Na streljanje pošli mirno
Kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
Istog časa se uzneli
Do večnog boravišta
Nekako mi nije namjera pisati o ovom jezivom zločinu od pred osamdeset i četiri godine, više me nekako privlači analogija, o mojoj slutnji za mogućim zločinom koji se događa danas, sada, u naše vrijeme.
Ne u Gazi, ne u Ukrajini. Puno bliže. Tu kraj nas, samo parsto kilometara od Zagreba. Žrtve. One krvave, životinje su. Ljudi su ti koji moguće zločine čine, a teške posljedice tih mogućih zločina osjećaju ljudi. Društvo.
Zbog jedne svinje eutanazirano je deset tisuća zdravih svinja.
U samo nekoliko dana, onomadnom njemačkom smrtnom efikasnošću pobijeno je više od 10 tisuća zdravih svinja u velikoj farmi u Slavoniji. Slučaj, koji se dogodio prošlog tjedna, izazvao je buru ogorčenja među uzgajivačima, aktivistima za zaštitu životinja i stručnjacima, jer je odluka o klanju donesena na temelju samo jednog sumnjivog nalaza, bez dodatnih provjera. Amo jednog. 1.
Veterinarska inspekcija identificirala je samo jedan slučaj sumnje na afričku svinjsku kugu. Samo jednu. I pobijeno je deset tisuća svinja. Ostale, čiji su pomor naredili testirali nisu. Šuti DORH, šute i Službe, Andrija Mikulić drži prst u uhu, a državni inspektori znaju, kad Andrija drži prst u uhu, Miruj!
Vlada progovara kroz usta nesposbnog ministra u čiju nevinost u ovom slučaju nisam uvjeren ni malo. Popor svinja u nečijem je interesu, a interese u Vladi štite ministri Domovinskog pokreta. Skupo je, gospodine Plenkoviću, vrlo skupo održavati se na vlasti uz ruke Domovinskog pokreta.
Sada je u toku pomor, ubijanje divljih svinja diljem tri županije. Ne bih o koristi koju evidentno iz svega toga ima ministar Gordan Grlić Radman, ona je gadljiva i poznata. Ne bih ni o nesposobnim ministrima poljoprivrede iz DP koji su samo nacionalizmom zaslijepljeni nesposobnjakoviću koji su u stanju svog ludila i nesposobnosti pobiti ako treba i milione svinja, još ako su u srpskom vlasništvu to je bonus.
Hrvati moraju jesti. Hrvati vole svinjetinu, jedu je sve manje ali zbog visokih cijena. Ali, Hrvati će svinjetinu jesti i dalje. Neće na svojim stolovima osjetiti pomor deset tisuća svinja pobijenih zbog jedne zaražene.
Netko će uskočiti. Netko tko je spreman. Za uskok na tržište. Ali to USKOK ne zanima. Pojavit će se netko tko je znao da će pomor biti napravljen i prije no što se pojavila informacija o tom jedno. Slučaju svinjske kuge.
A to mene zanima. Tko je ta, ili tko su te preživjele svinje? Svinje koje će nadživjeti sve nas.
Pitanje koje visi u zraku: je li ovo samo greška u protokolima ili dio većeg, mračnijeg mozaika povezanog s kontroverznom mrežom “Prsten”?




