Pred tri tjedna otvorena je druga scena Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. HNK2. Nije to neki hrvatski nogometni klub u drugoj ligi, kako bi pomislili hrvatski u crno odjeveni kulturni influenceri (utjecajnici), nego naprosto to vam je ono kaj ima pozornicu, ima i stolice pa sjedneš na stolac, svjetlo se ugasi i taman kad pomisliš kako je ugodno i toplo, mogo bi malo odspavat, a ono odjednom na pozornici krene zavijanje i arlaukanje. Ništa od spavanja. Ovi na pozornici zavijaju kao da ih boli trbuh, a što zavijaju, pojma nemaš jer ne razumiješ ništa, njanci jednu riječ. Ili se u nekakvoj drugoj predstavi oni na pozornici nešto plešu, pa onda bacaju u vis, cijelo vrijeme hodajući na prstima. Jebate, pa ko to normalan hoda na prstima, pa ondak frajer digne žensku u zrak, ona raširi noge, on je malo ponjuška i baci. Valjda se loše podaprala.
Otvorenje druge scene HNK svakako je najveći kulturni događaj ove godine u Zagrebu. Možda i u Hrvatskoj. Kulturni događaj koji je veći čak i od koncerata Marka Perkovića Thompsona ili Mile Kitića. Slobodno ga već sada proglašavam najvećim, iako do nove godine ima još mjesec i sitno, a u međuvremenu bi se trebao održati i drugi koncert poznatog umjetnika Marka Perkovića Thompsona, kojeg će pohoditi ljubitelji umjetničkih poslastica.
Umjetnik, rečeni Marko Perković Thompson, planirao je održati i drugi koncert u nizu, odma nakon prvog, dan kasnije 28.12.2025. Ali, eto, zagrebačka vlast, gradonačelnik Tomislav Tomašević, nije izdao dozvolu, jerbo prvo oće vidit, oće li na prvom koncertu kulturni utjecajnici (influenceri), iskazivat spremnost za dom. Ako iskažu spremnost za dom, drugog koncerta rečenog umjetnika u Zagrebu do sredine svibnja 2029. neće biti. Dok je Tomašević gradonačelnik. Tomašević ne dopušta izvikivanje tog pokliča, jerbo su tim pokličem pozdravljane kolone, na desetine tisuća na putu u smrt.
A kakva bi tek bila kulturna poslastica bila na tom drugom koncertu. Jerbo 28.12.1959. zemaljski život napustio je Ante Pavelić, preselivši se direkt u Pakao, nije trebao sveti Petar. Pa bi na dan šezdeset i šeste godišnjice selidbe u Pakao zagrebačkom Arenom odzvanjale prekrasni stihovi
U Madridu u Madridu grobnica od zlata
U Madridu u Madridu grobnica od zlata
Tu počiva vođa svih Hrvata.
Ali, umjetnik, pjevač i ratnik, Marko Perković k tome još i Thompson, dozvolu dobio nije. Pa je malkice nervozan. A znaju li uopće Zagrepčani tko je on? On je taj koji može sve. Pravila života krojit po svom ukusu. Oblačit ljude u crno, otimati tuđu imovinu, pod zaštitom države. Sve on može. Jer, on je slika Hrvatske danas.
Jučer se oglasio riječima:
Hrvatski veterani, a među njima i ja, borili su se za pravnu, neovisnu RH i na svaki napad na njen pravni poredak će znati odgovoriti. Još jednom gradonačelnika Zagreba pozivam na razum, smirivanje tenzija i poštivanje pravnog poretka RH. U protivnom ćemo povući puno radikalnije poteze koji mu se neće svidjeti.
Puno je tu nepoznanica.
Koje radikalnije poteze, nije rekao. Hoće li to biti šator negdje u blizini nekakve birtije i kladionice? Hoće li to biti plinske boce, stavljene u funkciju mazanja vrata debeloj guski?
Što su to hrvatski veterani, kak se postajalo veteranom, borbom ili pjevanjem. Koliko dugo si trebao biti u ratu da dobiješ naziv hrvatski veteran? Radi li se o veteranima iz Hrvatske ili i iz uvoza?
Tomislavu Tomaševiću prijeti tip koji u svojim pjesmama iskazuje simpatije prema ustaštvu, spominjući zabranjeni pozdrav, ističući da je Loša bila 45-ta, Rasula nas preko svijeta, A sad nova loza raste, Vratile se doma laste.
Crni gavran umislio da je lasta.
A Tomislav Tomašević izabran je nadmoćno na izborima u Zagrebu. Građani su znali što biraju. Prijetnja Tomislavu Tomaševiću, prijetnja je građanima Zagreba koji su ga izabrali. Stavivši se na čelo imaginarne grupe Hrvatski veterani, a među njima i ja, MPT direktno unosi nemir među stanovnike Zagreba. Taj nemir je tim veći jer su svakim danom građani sve svjesniji da pomoći od Države nemaju. Država neće učiniti ništa da ih zaštiti od prijetnji.
Jer kako umjetnik kaže, vratile se doma laste. Ali im u Zagrebu nije dom. Ne dok je Tomašević gradonačelnik Zagreba.
Tomislav Tomašević je u ovom trenutku u cijeloj Hrvatskoj jedina osoba s izbornim legitimitetom, izabran voljom građana na funkciju koju obnaša koji se suprostavio revitalizaciji ustašije u Hrvatskoj. Šuti saborska većina, a kad ne šuti, pozdravljaju se spominjući spremnost za dom. Ne šuti predsjednik Sabora, a bilo bi mu pametnije da šuti. Šuti vlada, a kad ne šuti, otvoreno podržava ustašizaciju.
Šuti i policija, oni ne mogu govoriti jer vrše izvide. A puno je od njih očekivati da mogu radit svije stvari istovremeno.
Za pravosuđe ne znamo, jer proći će godine i godine, dok pravosuđe o tome izreče svoj stav kroz presude. A civilizacijski gledano, možda je i bolje da ne izriče ništa.
