Došlo je do malog predaha, praćenja zbivanja u gradovima i mjestima neizgovorljivih imena, neprekidnog zbrajanja mrtvih, nabrajanju ubijenih, a onda opet živih ajatolaha, mula i kako li se sve ne zovu. Te je nosač pogođen, pa onda opet nije. Danima tako. Trump, kako Amerikanci vole tepati svojim predsjednicima, svjetski čuvar mira i poretka, dnevno izvodi četrdeset i osam salta, dva na sat prosječno. Poput najvještijeg cirkuskog pelivana, on se obrće, vrti, zapetljava, otpetljava, masla, laže, preuveličava. Pa se mislim, pa gdje su nestali oni ozbiljni političari, promišljeni, odgovorni. Za ovoga je čak i Richard Nixon oličenje morala.
Nisam informiran, odvija li se rat u Ukrajini ili ne. Kratak pogled na vijesti, uglavnom nekakvi crni bljeskovi, pa mi spikeri govore da je pogođen nekakav bunker u nekakvom Bab al Nečemu. A za to mjesto čuo nisam, baš ko ni za nekakvu Gradinu, kad ono, to je općina u Slavoniji. Kojom vlada, naravno HDZ. A općina u takvim Nikad Čuo mjestima služi da bi načelnici krali koliko mogu i koliko im se prohtije. Evo, sad vidim ima to mjesto sedamsto stanovnika, a s okolicom cijela ta pripizdina ima impresivne dvije i pol tisuće stanovnika.
Taj baja iz Pripizdine je krao sve što je vidio, a u pogledu mu bilo cijanofix, jerbo je u rodilištu ravno iz one stvari pao, ali ne na beton, nego u kantu cijanofixa. Pa sve što primi lijepi se za njega. Deset miliona kuna je taj kokošar ukrao, još pred pet godina se sve znalo, čak i u Saboru se čulo za tog načelnika, za tu Gradinu i za taj Cijanofix.
Ali znate kako ide s pravdom u Hrvata, pustiš da malo odstoji, da se osjeti patina, da paučina padne na spise, pa kad shvate da bi nekog mudonju iz vladajućih trebalo ufatit za gušu, onda izaberu neku budalu iz neke pripizdine. Samo radi kvote. Pa neš valjda apsit glavonje, kad postoje kokošari s cijanofixom.
Sad se tip nakon tuširanja veselo smiješi iz zatvora u Remetincu.
Niko ništa ne zna. Pa Hrvatska je to
Kad smo već kod cijanofixa i ovog što je upao u kantu cijanofixa, u poprilično veliku kadu napunjenu cijanofixom upao je pri rođenju izvjesni Vedran Pavlek. Bivši skijaš, bivši predsjednik Skijaškog saveza, a sadašnji, ali i bivši lopov. Ovaj je pak ukrao tridesetak miliona EUR-a iz Skijaškog saveza. Tip je imao luksuzne kuće po svijetu, kupovo najskuplju robuštinu na svijetu, živio ki maharadža, čeličnim cijanofix stiskom otimao sve što se moglo, godinama, desetljećima. I niko nije znao. To je čarobno.
Ako je onaj krkan iz slavonske Nedođije pao u kantu, a Pavlek okinuo u oveću kadu, ondak je u bazen, ali onaj olimpijski, olimpijski bazen koji je bio prepun cijanofixa pao Mate Rimac.
A za moju susjedu Katu, cijela zgrada je znala, a poštar ga nije još stigao ni garažirati u hlače. Morti zato kaj je susjeda jako njiskala za vrijeme poštarevog predavanja preporučene pošiljke.
A za Vedrana Pavleka s kućama na lokacijama koje čak ni Maja Šuput ne zna izgovoriti, jebi ga niko nije znao. Oduvijek su mi na onu stvar (neću reći koju jer sam postao fin) išli taj Pavlek i onaj unjkavi Bruno Kovačević. Doživljavao sam ih kao lešinare koji su bogovski osobno poentirali na kičmi kravo stečenog ugleda Janice i Ivice.
Ali eto, niko ništa nije znao. A eto, sad se zna. Zna i Pavlek, pa je prodo kuću u Španjolskoj, pa sad baulja svijetom, a državni odvjetnici drže soljenku u ruci i vrebaju ne bi li mu soli na rep stavili.
A on nam se smije s nekakve Nikad Čuo lokacije.
Svakim danom sve više počinjem biti podozriv prema prezimenu Rimac
Ako je onaj krkan iz slavonske Nedođije pao u kantu, a Pavlek okinuo u oveću kadu, ondak je u bazen, ali onaj olimpijski, olimpijski bazen koji je bio prepun cijanofixa pao Mate Rimac. Svakim danom sve više počinjem biti podozriv prema prezimenu Rimac.
Istina, valja reći da su mu bazen danima punili Ursula von Der Leyen i Andrej Plenković, sve dok nisu napunili do vrijednosti od milijardu i sedamsto miliona EUR-a, pa sve lijepo poklonili nasmiješenom Mati Rimcu.
Ej, daju ti milijardu i sedamstotina miliona EUR-a, pa onda je normalno da se smiješ, kaj ne? I ja bi se smijao. Dali su mu novce da napravi nekakvu autonomiju petog stupnja. Pa će taksiji bez vozača voziti pijance i drogeraše po zabitima zagrebačkih predgrađa.
Petoautonomno
Stručnjaci i dobavljači u svijetu ističu da trenutno tehnološki nije moguće ispuniti zahtjeve za pravom petom razinom autonomije. Naravno da su to tlapnje, pa valjda Ursula i Andrej znaju za što su dali toliko puno love da čak i Zelenski sanja o njoj.
Ali, nekako sam siguran da ne znaju samo Ursula i Andrej za što su dali lovu, bojim se da svi mi pretpostavljamo, a mali dio i zna zašto su dali lovu. Jedini ko nezna, to je Naš Dečko.
On hapsi tipove koji su dogradili garažu sa osam kvadrata.
Odjednom je nekakvom čarolijom taj peti stupanj autonomije nestao iz govora. Više ga niko ni ne spominje. Peta autonomija nije vise ni u peti.
Umjesto pete autonomije, pojavili se nekakvi Kinezi koji se zoveju Pony, ko bicikleta koju sam vozio kao klinac, a pojavio se negdje iznebuha i Uber. Oni će lijepo pođapati lovu, ono kaj je od nje ostalo, ni krivi ni dužni, ali love željni- U igri su novi igrači. Tipovi koji se niđe nisu spominjali kad je lova krcana nasmiješenom Rimcu, spominjao se eto, peti stupanj autonomije.
Niti Uber, niti Bolt, niti taj biciklin Pony nisu. Pa sada Andrej pod Ursulinim prozorom sere nadu
Obiš’o sam pola grada
tražim taj bicikl Poni
ali od svih najdraži mi
sto ga Milijana goni
Prema školi svakog dana
vozi poni Milijana
brzo vozi stalno žuri
što je ovoj lijepoj cur
Na kraju, ostati će samo nada. I sranje. Ali taksi koji sam vozi cugere, e od toga ništa-Pa nemre biti baš sve. Kaj ne?
Ništa do daljnjega. Rimčevi rokovi za neki kurac pokazat što su napravili prošli su. Nisu pokazali ništa, osim naslikanih nekoliko auta ko u voznom parku poduzeća Klamfe i Cigle iz Lekenika slikanih nedjeljom dok su referenti doma.
Niti Andrej mrc, niti Ursula trc. Niko ništa, jedino se javio poduzetni Rimac, koji traži produljenje roka za pokazat. Jerbo u pet godina napravio nije ništa osim što se oženijo i rastao. Ali će svakako napraviti nešto u pola godine. Moš mislit.
Gledano realno, s milijardu i sedam stotina miliona EUR, problem nema Rimac. Problem bi, ako ima Boga i barem malo pravde trebali imati Ursula i Andrej.
A Rimac će se veselo smješkati stojeći s one strane granice. Iz svoje domovine.
