Klizim skoro nečujno prema pošti na kojoj bacam vrše. More je mirno poput ulja, motor tiho zuji, ne žuri mi se, jer ja sam kad sam na brodu, gospodar sveg vremena. Tanka mureta ostaje iza motora, sjedim i gledam u more. Veliko jato sitnih oradica prati me veselo. Nestašno migaju repićima, slijede me cijelo vrijeme. Jerbo, one mene vole. Malo je reć vole, one mene obožavaju. Čim vide boju kopra mog čamca razvesele se, smiju se razdragano, baš ko što su se nekad davno sitna dječica veselila kod su na crno bijelim ekranima ugledali Mendu i Slavicu, Branka Kockicu. Pa plivaju za mnom, nestrpljivo, veselo. Svako jutro prema pošti na kojoj na dnu spavaju moje vrše, plovimo ja i moje groupies. Doduše one grudnjake i gaćice razdragano ne bacaju moj čamac ushićene mojim performansom. Nego strpljivo čekaju da ja završim s nastupom, da ispraznim vrše, pustim njihove sestrice u more, napunim vrše starim kruhom, pa da se u tišini udaljim, pa da krenu. Pojesti sav kruh iz vrše, trpaju u sebe ko da sutra ne postoji, jerbo, znaju one, barba koji ih hrani, doći će sutra, otvoriti vrata vrše i vratiti ih u more. Mnoge od njih već poznajem, još malo pa ću im početi davati imena…
Španjolska gori. Danima požar bjesni, guta sve što stigne. Nestaje desetine tisuća hektara šume u jezivom plamanu, u huku bjesne vatrene stihije. Zrak titra od vrućine, čuje se podmuklo hučanje vatre koja prožidre sve pred sobom. Vatrogasci posljednjim snagama pokušavaju zaustaviti vatru što se približava gradovima i selima. Tko je ikada gasio požar na takvom terenu, jasan mu je užas, jad i bijedu koja se nadvila nad Španjolsku.
Ali, siguran sam sto posto da požar nikad u životu nije gasila Usrula von der Layen, a ni lajavi glupani oko nje.
U vremena dok je još Bog hodao po zemlji, Španjolci su kupili vatrogasne helikoptere: Ruske helikoptere Kamov 32. Moćne grdosije koje odjednom bacaju pet tisuća litara vode u samo srce požara, laserskom preciznošću. Helikoptere koji su apsolutni broj jedan među vatrogasnim helikopterima u svijetu. Desetak komada helikoptera je kupljeno, kupile ga privatne agencije koje na poziv gase požare diljem Španjolske. Sada, dok vatra bjesni nad tom prekrasnom zemljom, ruski Kamovi spavaju zimski san na nekakvim aerodromima, spavaju poput ruskih medvjeda negdje u zabačenoj tajgi. Jerbo, za njih nema rezervnih dijelova. A kad rade, oni su izvrgnuti ogromnim temperaturama, naporima, djelovi se troše ko što malo dijete u potaji čokoladu troši. Nestali su u čas.
A novih nema. Jerbo, sankcije. Vatra gori, guta. Helikopteri spavaju. Rusija prepuna dijelova za Kamove. Ursula i budalaši oko nje spavaju snom pravednika. Savjest zbog zemlje koja nestaje u raljama požara, ne peče ih. Ne boli ih. Jedino što ih boli, boli ih kurac. Ali to je stalno. Kronična kurcobolja.
Ekipa nesposobnih činovnika čiji je najveći domet smišljanje neodvojivog čepa na pet ambalaži. Životno djelo kojem se dive svi putnici dok ispijaju vodu i čep boce im viri iz nosnice, Ekipa koja strpljivo i sustavno radi u korist vlastite štete, pa je tako dovela Europu u totalni strmopizd.
Europske sankcije zabranile su Rusima isporuku rezervnih dijelova i održavanje, iako su se oni ponudili, iskazali volju, jerbo znaju Bačuške kako je to kad krene požar. Ovi savršeni helikopteri su očajnički potrebni, ali flota Kamova ostaje prizemljena. Španjolska parlamentarna skupina očajnički je zatražila izuzeće od sankcija za ova vatrogasna vozila civilne sigurnosti. Španjolska vlada, što će, članica su EU pa moraju, negativno je odgovorila, rekavši da odluku mora donijeti Europsko vijeće u Bruxellesu i da ne može odobriti njihovu upotrebu. Sada Španjolska gori i očajnički joj trebaju, a sve ovisi o Ursuli. I tom Europskom vijeću. A u Europskom vijeću sjedi 27 šefova država ili vlada država članica EU-a, oni imaju pravo glasa, Predsjednik Europskog vijeća – bez prava glasa i Predsjednica Europske komisije bez prava glasa. Trebalo bi se glasati o izuzeću od tko zna kojeg paketa sankcija kako bi se kupili djelovi za Kamove.
Ekipa nesposobnih činovnika čiji je najveći domet smišljanje neodvojivog čepa na pet ambalaži. Životno djelo kojem se dive svi putnici dok ispijaju vodu i čep boce im viri iz nosnice, Ekipa koja strpljivo i sustavno radi u korist vlastite štete, pa je tako dovela Europu u totalni strmopizd.
A sankcije su uvedene radi ruske agresije na Ukrajinu.
Nešto poput sankcija Izraelu za pokolj u Gazi, samo što te sankcije nisu donesene.
Ili nešto poput agresije Amerike na Iran, ali isto tako, te sankcije nisu donesene.
Obično se odluke tog vijeća donose konsenzusom, dovoljno je da se jedan uskurči, pa da se Kamovi okrenu na drugu stranu i nastave zimskim snom.
Pa će vatra gutati Španjolsku i dalje,
Europski guzičari toliko mrze Ruse da bi im bilo puno milije da puno Europljana umre i da im vlastite zemlje izgore do temelja, nego da prihvate pomoć koju su Rusi još uvijek dovoljno ljubazni pružiti. Možda u tim požarima nestanu i oni, toplo se nadam, možda je ovo prirodni način da se riješimo najglupljih.
