Nekakav zlobnik usađen duboko u meni uživa ovih dana. Ko prasac u blatu. Slatko mu je gledati kako Iranci guze i rade budalu od Donalda Trumpa, predsjednika Sjedinjenih američkih država, izabranog čak dva puta. Vrlo je vjerojatno da su Amerikanci, većina njih, shvatili da je baš takva pamet kakvu ima Donald njima primjerena. Prvi put kad su ga izabrali, dobro, mogli su se zajebati, svi mi imamo pravo na zajeb. Mi Hrvati smo u stvari, školski primjer toga kako se iz vreće pičaka izvuče kurac. I tu vještinu pokazujemo na svim izborima. Sve ono što se događalo na kraju Trumpovog prvog mandata, nasilan ulazak podivljalih krkana i kozojeba (mer. Hilbilly, Rednecks), koji su željeli spriječiti predaju vlati, pristojnim ljudima trebalo je biti upozorenje, znak da se takve stvari nikad više ne bi smjele dogoditi. A evo, oni ga izabraše opet. Dokaz je to da je Amerika zemlja u kojoj su krkani i kozojebi u većini.
Sve ono što se događalo u ova dva mjeseca u i oko Irana, pokazalo je stvarnu nemoć rukovodstva američke vojske, kako se često govori, najmoćnije vojske na svijetu.
Nekako sam siguran, a i moj unutrašnji zlobnik također, da možemo živjeti u tom uvjerenju o najjačoj vojsci svijeta, jer srećom kinesku vojsku nismo vidjeli na djelu.
Ondak su obavili da je na Trumpa pokušao neki frustrirani profesor napraviti atentat na nekakvoj novinarskoj svečanosti. Navodno da je htio pobiti sve živo i pretvoriti u mrtvo osim šefa FBI Kasha Patela. To je ko u onom vicu, A zašto njega ne?
Valjda zato jer se razvikana Patelova Tajna služba koja ga je samo mirno pratila pogledom dok kraj njih juri naoružan do zuba prema dvorani u kojoj je bio Donald Trump s cijelim političkim vrhom, ali buljukom novinara kojima je glavni zadatak bio pokrasti što više boca vina sa stolova dok se po dvorani puca, iz početka ponašala kao da se to njih ne tiče.
Trumpu se nije desilo ništa, osim što je dok je onako nagužen trčao vođen pripadnicima osiguranja, pao. Pa su ga ipak odvukli. Trump je profitirao pokušajem atentata. Ostao je živ. Ulizuju mu se svi svjetski vođe i ljube u guzu jer mu se ništa desiulo nije. A i međuizbori u koje on ulazi ozbiljno oštećen, su blizu, pa će u njih ući kao junak.
Profitirala je ničim izazvana i Marija Selak Raspudić koja se našla u hotelu u kojem se to sve skupa odigravalo. Nije imala sačmaricu, nije imala ni pištolu, samo mobitel, pa je vrlo živahno i samozadovoljno u kameru mobitela prenosila što se događa. Osim mobitela, rečena snajka, Marija Selak Raspudić imala je i stipendiju. Stipendira je američka ambasada. Buzinčad. Sve gledam, trljam okice, pa nemerem vjerovat.
Odmah potom, vođe država počele su se takmičit ko će se prije ulizat Trumpu i oštro osudit pokušaj napada. Svi su više-manje napisali ovako nešto:
Oštro osuđujem sinoćnji napad na večeri dopisnika Bijele kuće. Nasilje nema mjesta u demokraciji. Osjećam olakšanje što je napadač zaustavljen u svojoj namjeri i što je predsjednik Donald Trump @POTUS. Prva dama i svi prisutni nisu ozlijeđeni.
Da ne bih morao izmišljati što su napisali, naprosto sam preveo status na Twitteru predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića. I Ursula von der Liar je odmah izrazila olakšanje zbog činjenice da se radilo samo o neuspješnom atentatu.
A pred samo nekoliko mjeseci po Trumpovom nalogu izvršen je divljački desant na Venezuelu, a Trumpovi komandosi su u lisice sapeli ni više ni manje predsjednika Madura i odveli ga u zloglasni zatvor najviše sigurnosti u MCC na Brooklynu. Isti zatvor u kojem ni muhe letjeti ne mogu, ali se ipak nekako uspio ubiti, objesivši se, Trumpov pajdo Epstein, do trenutka samoubojstva živuća enciklopedija u kojoj su zapisane sve svinjarije koje su radili svjetski uglednici, a Trump je svakako najveća zverka među njima.
Ili, pred samo dva mjeseca po Trumpovom nalogu ubijen je Vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamnei, ranjen i unakažen njegov sin, a istovremeno je ubijeno i stotinu sedamdest djevojčica u ženskoj školi u Minabu. Ubila ih Trumpova raketa Tomahawk.
Zabrinut sam malo, čini mi se da me pamćenje napušta i to brzo, čak i onaj zlobnik u meni se ne sjeća. Jebate patak da nije demencija? Kolektivna demencija u mom slučaju. Ili našem?
Nije bilo nikakvih reakcija, niti Liaričinog, a niti Plenkovićeve na činjenicu da je po Trumpovom nalogu ubijen od iranske Skupštine izabrani ajatolah, po Trumpovom nalogu otet predsjednik Venezuele Maduro.
Dvostruka mjerila, što bi rekli dvostruke konotacije u Europi su vrlo rastezljiva. Pojam demokracije, pojam morala u Europi je varijabilan. Ko što Šiptari govore o rastavi braka: Kad volji volji, kad ne volji, kolji.
