- Reklama -
Nekako sam bezvoljan. Baš sam down.
Joint ili dva bi mi pomogli da se dignem. Ali, ja sam besprijekoran građanin, uzor nekim susjedima, ponos i dika roditelja. Pa ne mogu samo tako smotat krdžu i duboko potezat omamljujući dim. Da me nije frka murje, jer za tri jointa bi mogo zaglavit zatvora puno više nego što bi dobio da imam tri neprijavljene kuće za koje nit ne znam da ih imam, ja bi joint sfrko.
Pa u avion i odem u Amsterdam. Napušim se ko svinja, pa se dignem. Jer je tamo legalizirano.
Ako idem sa dva ti frenda, možemo se nazvat recimo, Amsterdamska koalicija.
I evo mene natrag. Napušenog, spremnog na život uzornog građanina i susjeda.
Živjet život besprijekornog građanina, bit i dalje uzor susjedima, ponos i dika roditelja.
Naravno da je ovo samo uvodna priča.
Meni ne treba joint za biti šašav.
Priča je to koja govori o ljudima koji žive pristojan život građana, koji su uzor susjedima, ponos obitelji, naročito ako postigneš neki kurac u životu, pa još ako naguraš pola svojte negdje preko veza na posao, onda si heroj obitelji.
Na obiteljskim ručcima imaš najbolje mjesto, pred tobom uvijek nabolji komadi mesa, bubrežnjak se niko ni ne usudi pogledati, jer zanju da ga ti obožavaš, niko ne počinje njupati dok ti ne počneš, tvojim glupim pošalicama smiju se svi oduševljeno, lupajući se dlanovima po stegnima.
Nekakve rođakinje koje su obukle svečane heklane haljine pokazuju djeci prstom na tebe i govore Moraš biti dobar, pa ćeš biti kao striček. A djeca te u čudu gledaju, ne shvaćajući koji si ti kurac, da bi radi tebe morali biti dobri.
Zamisli, kakav tek tretman imaš kada si gradski vijećnik. Ili vijećnica. I to čak u više mandata, recimo tri. U nekom većem gradu.
Recimo u Splitu.
Bolji komadi mesa kod mesara koji ti šeretski namiguje i poziva na drugu stranu, pa šapne Evo gospojo Aida, fini komad bravetine za kaštradinu.
Plaćaš meso, ma ne moraš ni zahvalit, jer se od mesara očekuje da te tretira. Ma svi te tretiraju. Cijeli život ti je tretman.
Jer si uspješan, ponos obitelji, susjeda, mame i tate. Jer si besporočan. Pa te biraju. Uvijek iznova. Već si tri mandata vijećnica. Tri mandata boljih komada bravetine kod mesara, tri mandata pojedene oborite ribe po restoranima diljem Splita. Tri mandata svih mogućih tretiranja.
Ma bez i jedne mrlje na karijeri. Uzor. Samo je pitanje dana, kada će na školi koju si pohađala staviti spomen ploču.
Tu je u školu išla Aida, ponos i dika grada Splita. Štovateljica reda, čuvarica zakonitosti.
Čak se ni Torcida ne bi usudila piturom pofarbat spomen ploču. Jer si ti uzor. Čuvar vrijednosti društva.
I izvjesni Goran Kotur, šef crvene religije Splita je zavidno opalio like. Pokazujući samo jednim stiskom gumba Like zašto SDP neće doći na vlast još 37 godina.
Zbog političke nepismenosti, kokošarenja i budalašenja.
Ne samo u Splitu, nego nigdje
Kada jednog dana mesar kaže, sa nelagodom u glasu, E ne znan, zapelo je u transportu, danas nema dobrih bokuna bravetine, ovo što iman nije za vas gospojo Aida, nema ti druge nego sjesti u auto.
Pa dvi ure do bosanskog grada Neuma, (hrvatski Nonsens), na teču prstaca.
Žderanje kojih je u Hrvatskoj jako strogo zabranjeno. Otprilike ko frkat joint.
Jer su prstaci zaštićeni zakonom, onim istim zakonima koje u Splitu štiti gospođa Aida, već tri mandata.
Pa se onda fino malo počešlja, i trijumfalno se da slikati iznad teče prepune prstaca, uz poučnu poruku:
Kako pobjeći od vrućine? Ovako!
A kakvi su to prstaci ako se ne pohvališ da si poždero teču? Da tvoji stranački kolege sline i da se guše od sline i zavisti.
Pa čim objaviš, evo odma klikaju i stišću lajkove. Sve viđeniji komunisti.
Znaju oni kakvi su prstaci u Neumu dobro. Ma tvoje prežderavanje školjaka ulovljenih u Hrvatskoj, prošvercanih u Bosnu, sve da bi se mogo u njima davit i kurčit po fejsbuku, a strogo zabranjenih u Hrvatskoj, izazvalo je oduševljenje u pola gradske organizacije tvoje stranke SDP u Splitu. Pa uvatili hvalit i klikat.
I izvjesni Goran Kotur, šef crvene religije Splita je zavidno opalio like. Pokazujući samo jednim stiskom gumba Like zašto SDP neće doći na vlast još 37 godina.
Zbog političke nepismenosti, kokošarenja i budalašenja.
Ne samo u Splitu, nego nigdje.
To što BiH ima nekoliko kilometara mora, to što su odavno svi bosanski prstaci požderani, pa se u BiH švercaju prstaci kojih je izlov u Hrvatskoj najstrože zabranjen, o čemu je napisano na stotine članaka gospođu Aidu ne jebaje ni pola posto.
Ma ne peče je ni savjest. Ali ni malo. Ni žgaravica je ne peče.
Upravo mi je žao što gospođa Aida, koja je u stvari drugarica Aida, nije muško, jer bi reko da je ni savjest ni žgaravica ne peku, jer je boli kurac.
A ovako ne mogu.
Šteta.
- Vezano uz temu -
