Zakašnjela (da li?) rođendanska čestitka državi

Ponovljeni članak

Sjećam se, kad sam bio mali, jedan od većih događaja bio je dolazak poštara, koji je donio pismo.

Koji puta i paket, sav zamašćen, jer su pečene masline koje nam je slala baka, pustile ulje kroz onaj plavi pak papir.

Pa pažljivi rezanje špage koja je bila pričvršćena pečatnim voskom.

Još je veće uzbuđenje bilo krajem godine, kada je tata, koji je lijepo pisao, nevoljko sjeo za stol i pisao čestitke.

Hrpa čestitki, a ja sam samo zbog njegove blagonaklonosti, imao povlasticu trackati marke na jezik i lijepiti ih na čestitke.

Uzbuđenje je trajalo nekoliko godina, sve dok nisam shvatio da uvijek isti tekst piše na svu silu čestitki. Svake godine isti tekst.

Jučer je bio rođendan Domovine. Jedan od rođendana.

Koja je, sada sam posve siguran, rodila nepoznatog datuma, pa je i datum rođenja nepoznat.

Jedni kažu da je 30.svibnja, drugi 25. lipnja, treći 15. siječnja.

Jebiga, imamo Domovinu, a ne znamo kada je rođena. Kad bi znali datum rođenja, uz pomoć matematike na prste znali bi i datum začeća.

Domovina se piše po novopravopisu veliko D.

Jednako kao i Narod.

Po pravopisu Miroslava Škore, koji je, kako sam upozoren, preko noći od oslovljavanja Škoro postao dr. Škoro.

A zašto Narod, a ne narod? Iz poštovanja?

Ma kurca on nas poštuje.  Da nas poštuje, pjevao bi i dalje.

Portal Željke Markić koja sam se danas smiješi veselo sa svih portala, zove se Narod.

Nije to bez vraga.

Dakle, krv nije voda.

Pa ću ja, kao moj tata, i ove godine zaudarit istu čestitku za rođendan Domovini.

Kao i prošle godine.

To što kasnim jedan dan, nema veze.

Ni malo. Jer, datum je ionako nepoznat.

Država

Državi se plaća porez.

Država se napušta i odlazi u Irsku.

Država te zatvara.

Država se voli.

Država ima aparat, ne za kavu, nego vojsku štakora i pijavica, koje zovu uhljebima.

Država ima još aparata, aparat prisile, policiju, neefikasnu.

Država ima Preeeedsjenicooo.

Država ima granice koje se vole, ako treba i bodljikava se žica stavlja.

Država ima more, i otoke, to samo misli da ima, makar je sve rasprodala.

Država ima i aparat pravosuđa, koji se samo tako zove, bolje bi bilo da se zove perilicasuđa, pa bi odma znali da tu nema pravde, ni po nazivu.

Država ima i reprezentaciju kojoj je gazda stanovnik druge države, a i ne voli dolazit u Državu.

Država ima i Narodnu banku, ali nema banke, njih imaju Talijani i Rusi.

Država ima i PDV.

Država ima i namete na plaće, te nametnike ne možeš ni DDT-om skinit.

Država nametima hrani štakore i pijavice, a i onaj spomenuti aparat.

Država i druge aparate hrani od tih nameta.

Država ima i ceste, koje se stanovnici skupo plaćaju.

Država ima i vozni park, koji se kupuje iz skupo plaćenih cestarina, da bi se aparat mogo vozit po tim cestama, a koje plaćaju oni koji nemaju se ni od čega, a ni u čemu vozit.

Država ima i školstvo, koje mnogi ne vole, pa kupuju diplome po BiH, jer sa njima puno lakše nađu posao kod svojh rodijaka i zemljaka.

Država ima i kredite, koje oni koji u njoj žive, ne mogu vratit do kraja postojanja svemira.

Država ima i televiziju, koja nema nogomet, nema formulu, nema filmove, nema dokumentarce, nema vlastitu produkciju, ali ima pet programa, na kojima pokazuje crkvu, samo katoličku.

Država ima i branitelje, ali samo formalno, oni koji plaćaju njihove penzije, a ne mogu se voziti po skupim autocestama, jer su skupe i nemaju aute, za njih kažu da oni imaju državu.

Država ima Ustav koji je k’o gumeni metar rastezljiv, rekli bi fleksibilan, pa se hvala Bogu tumači prema potrebi.

Država ima i nejasan geografski položaj, jedni tvrde da je na kugli, a većina da je na ravnoj ploči.

Država ima i ženu koja ljepi pločice i radi selfije, ponosna je na državu, ali joj nije majka, maćeha možda.

Država ima i Jakova, pristojnog i izdržljivog.

Država je imala i predsjednika vlade koji je lopov i bio je u zatvoru, jer je upravljo državom.

Državom upravljaju oni koji su bili u zatvorima.

Država ima i cajke i narodnjake, koje jako voli, jer oni koji ih slušaju vole državu najviše.

Država ima i povijest, koje se svi stide, i jedni i drugi.

Država ima i željeznice, iz razloga jer je humana, da ljudi ne pješače, vrijeme puta je isto, ali barem sjediš.

Država ima i domoljube, plaćenu kastu kojoj je posao da je vole. Vole je za lovu. Kao kurve!

Država ima i vlastitu Crkvu, premda je katolička i nije pravoslavna, pa nije autokefalna.

Država nije na Balkanu, ko kaže da jest, treba mu jebat mater.

Država ima i saborske zastupnike koji pišu zakone, da bi ih mogli gazit i kršit, jer nisu ih pisali za sebe. Pitajte Franju Lucića, Đakića i slične, ako ne vjerujete.

Država ima i zdravstvo, u kojem fale liječnici, ali to se ni ne osjeti, jer ima državnu crkvu, a dvadeset liječnika vrijedi kao jedan svećenik.

Država ima i liječnike koje muči savjest, pa ne rade abortuse. Srećom popodne ih savijest ne muči, pa abortuse rade popodne. Za lovu.

Država će ukinuti svih dvadesetak medicinskih fakulteta, a njih će nadomjestiti omanjim sjemeništem.

Država je štedljiva, štedi na svemu, štedi na lijekovima za umiruću djecu, da bi mogla dat aparatima i onima koji je vole i onima koji su je branili.

Država je začeta i rođena u istospolnoj zajednici, jedan je otac Domovine, drugi otac je Franjo, to što se spominje i nekakav Ante, ne znam, nije dokazano, majke nema.

Država možda baš zato ne voli istospolne zajednice, jer nije sigurna za toga Antu.

Država ima i Grad-heroj kojega se stidi.

Država ima zatvore u koje političari ulaze i izlaze ko u zahod u birtiji nakon dvadesetak piva, a državljani to vole i poštuju, oni ih opet biraju.

Država ima i molitelje, koji mole za one koji slučajno nisu gledali niti jedan od pet programa televizije.

Država ima i fondove i agencije u kojima rade oni sa diplomama iz BiH, a svaki vikend se voze u zavičaj po skupim cestama, koje plaćaju oni koji se ne voze, jer nemaju sa čim platit.

Država ima i benzinske stanice, koje nisu njezine, radi toga je onaj prije spomenuti nešto malo robijao.

Država ima i uske tunele na autoputima, suzili se od slojeva farbe.

Država ima i generale koji su, kako oni kažu, bili junaci u ratu, a sada su junaci crnih kronika.

Država ima i Bleiburg i Međugorje koja su njezina svetišta, premda nisu u njoj, slična zavrzlama kao sa bankama, koje ima, a nisu njezine, ali ima Narodnu banku.

Država ima i županije za koje niko ne zna čemu služe.

Država ima i nezaposlene, kojih se stidi, pa nikako reći koji je stvarni broj.

Država ima i penzionere, starčad, boležljivu i nemoćnu i siromašnu, ali i mlade ljude četrdesetih godina, zdrave ko dren.

Penzionere plaćaju isti oni, koji plaćaju autopute po kojima se vozaju oni iz aparata i oni koji državu vole i oni koji su državu branili i oni penzioneri koji su mladi i zdravi.

Država ima i spomenike koje ruši, a gradi one kojih se drugi stide.

Država ima još jako puno toga što nisam spomenuo, pa nije istina da je ona siromašna kako svi govore.

Država ima svakim danom sve manje stanovnika.

Država nikako ne zna, zašto ima svakim danom sve manje stanovnika, možda znate vi?

Država čeka vaše odgovore, sa nestrpljenjem, da vam dokaže da sam bio u krivu, da vam dokaže da ima pravosuđe.

Državi želim reči da ne vjeruje onima koji govore da je vole.

Državu su voljeli oni kojih više nema.

Državu je volio Siniša Glavašević, kojega država nije voljela i koja ga se stidi.

Državu treba voljeti takvom ljubavlju

Država ima i rođendan, za koji niko ne zna kada je, jer se svakih par godina mijenja, kako ko dođe na vlast.

Državi je momentalno rođendan danas.

Državi želim sretan rođendan.