Ne znam kako početi.
Da budem obazriv.
Onda shvatim da postoje ljudi koji naprosto ne zaslužuju obazrivost.
Voziš auto 1003 dana bez vozačke dozvole.
Pregaziš dijete na cesti.
U dvorištu ti stoji skupocjena mečka, za koju ne znaš od kuda je, ali je članovi tvoje obitelji voze i dalje.
Uspostavi se da je mečku u dvorište instaliro nekakav kokošar, po novogovoru se to kaže poduzetnik.
Kokošar kojem si debelo pogodovao.
Tvoja najbolja prijateljica i kuma, posvadila se na mrtvo ime s nekom ženom, pa tu ženu sa kojom je u sukobu zgazi automobilom i pobjegne sa mjesta nesreće, a policija ne reagira. Ako ikada dođe do suda, biti će to sprdačina. Naravno!
A ta kuma, ta baba je bila pijana ko letva. I pod utjecajem opijata. Vozila je jer nije mogla hodati. Fina dama. Taman za biti priajteljica ministarki u Plenkovićevoj vladi.
Dok se sve to skupa događalo, bio si ministar u vladi nekakve vukojebinske države, koja svakim danom ima sve manje razloga za postojati.
U ni jednom trenutku nisi osjetio ni malo srama, nije te grickala savjest, ma ni zapekla te nije.
Pa da si nazvo šefa te ekipe u kojoj sjediš i reko, Mene je sram. Ne bi više dolazio na posao. Molim Te, pošalji čovjeka po auto, mobitel i karticu, ja se tamo od srama ne mogu pojaviti.
Nisi. jer si moralna nakaza. Monstrum.
Sad kad je javnost pritisla šefonju, tvoj šef, koji je na kraju samo papak, jer ti nije sa gađenjem doslovce opalio nogom u debelu guzičetinu već nakon prvog otkrića, traži da daš ostavku.
A ti baš ne daš, nego mašeš sa nekakvim papirima, koji su rezultati tvoga nekakvog rada.
Jebem i tebe i tvoj rad!
Ostavku ne daš jer si kenjara. Jer si moralna nakaza. Jer si nula od čovjeka.
Ne, ova Vlada ne treba otići, trebamo otići svi mi, a njih ostaviti da vladaju sličnima i da kusaju govna koja su sami izasrali.
