Ako završiš nekakve škole, pa stekneš nekakvu diplomu, ne znači nužno da si pametan.
Samo školovan.
Ništa više.
Pamet je ono drugo. S čime se mnogi, unatoč završenim školama i kitnjasto ispisanim diplomama, nikako da sretnu.
Ljut sam, morao sam ići u arhivu, u garažu, dva sata vrtjeti papire, da bih našao što sam tražio.
Sreća je da je u garaži uvijek hladno, pa je gajba piva koja stoji na podu, ono, taman temperature.
Nakon ispijene dvije pive, pronašao sam traženo, bez teškoća.
Bit će da je stvar u cugi.
Uvijek je stvar u cugi. Samo je pitanje koliko popiješ. Ima ih koji piju u noge. Neki piju u međunožje. Neki piju u mjehur.
Neki piju u glavu. Neki u dupe.
Neki piju u dupe i glavu pa postanu dupeglavci.
Kod dupeglavaca je zajebano to što oni sve oko sebe vide kao dupeglavce, istomišljenike.
A to je, kako sam rekao zajeb.
Mislim da znate na što i koga mislim.
Moji libri kazuju drugačije od onoga što čitam ova dva dana,.
Odmah po završetku II svjetskog rata, polarizacija koja se osjećala među dojučerašnjim saveznicima porasla je do ključanja.
Rusi i njihovi saveznici osvojili su pola Europe i čvrsto ostali ušančeni na svojim položajima, bez namjere da se povuku.
Iz toga vremena datira teorija o Čeličnoj zavjesi, koju prvi spominje Winston Churchill, davne 1945.
Za one koji ne znaju o kome se radi, to je političar, Britanski ratni premijer, ne cigarete Winston.
To je onaj koji je naredio engleskim trupama da mrtvi ladni vrate ustašiju i četnike sa Bleiburga natrag u Jugoslaviju, pred puščane cijevi partizana željnih osvete za počinjena četverogodišnja zvjerstva.
To je onaj koji je svoga sina poslao u misiju kod Tita na Vis, a sin je o Titu pisao sve najbolje.
To je onaj koji je pizdio kada su Titovi partizani ušli u Trst, osvojili ga i proglasili ga jugoslavenskim gradom.
Stariji se sjećaju krize Zone A i Zone B.
Da se Tito nije povukao iz Trsta išli bismo u Udine po Rifle.
Čak i meni i vrlo antipatična Wikipedija (englesko izdanje) navodi:
The Iron Curtain was initially a non-physical boundary dividing Europe into two separate areas from the end of World War II in 1945 until the end of the Cold War in 1991. The term symbolizes the efforts by the Soviet Union (USSR) to block itself and its satellite states from open contact with the West and its allied states. On the east side of the Iron Curtain were the countries that were connected to or influenced by the Soviet Union, while on the west side were the countries that were NATO members or nominally neutral. Separate international economic and military alliances were developed on each side of the Iron Curtain.
It later became a term for the 7,000-kilometre (4,300 mi) long physical barrier of fences, walls, minefields, and watchtowers that divided the “east” and “west”. The Berlin Wall was also part of this physical barrier.
The nations to the east of the Iron Curtain were Poland, East Germany, Czechoslovakia, Hungary, Romania, Bulgaria, Albania, and the USSR; however, East Germany, Czechoslovakia, and the USSRhave since ceased to exist.
Ne da mi se prevodit, ali tu piše da je granica sa zemljama čelične zavjese bila dugačka 7.000 km, a iza zavjese su bile Poljska, Istočna Njemačka, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Albanija i SSSR.
Jugoslavija se ne spominje.
Valjda se domoljubi nisu sjetili falsificirat i englesko izdanje Wikipedije, kad su hrvatsko izdanje već učinili gadljivim.
Sve to i nisam trebao tražiti jer to znam.
Jer sam veći dio svog života živio u drugoj državi, u SFRJ.
Živio sam u Zagrebu, kulturnom i industrijskom središtu tadašnje SR Hrvatske, ali i SFRJ.
Ja uistinu mogu shvatit da u to vrijeme u nekakvim vukojebinama, a Grobnik jest bio i ostao vukojebina (priča mi prijatelj da Riječani Grobničane nazivaju Tatarima) nisu imali mnogo toga što je nama u Zagrebu bilo normalno.
Kao što današnji zagrebački klinci mogu birat dvjestotinjak mjesta za izlazak, za razliku klinaca iz Udbine.
Ili neke druge vukojebine.
I to je legitimno i to je realno.
Po kriterijima KGK te vukojebine i dalje žive iza željezne zavjese.
Pomisli li ona ikada, kako žive mladi u Virovitici, Požegi, Zadru, koji su izvrgnuti teroru čobana i besprizornika, toliko dragih državnom vrhu?
Iza čelične zavjese. Željni slobode i svježeg zraka. Poput nje u mladim danima?
Dakle, davne 1953. godine desio se trijumfalan posjet JBT-a Velikoj Britaniji.
Gdje je primljen sa najvećim počastima. Primila ga je kraljica, Churchill i cijela vlada,
Prilikom susreta sa Titom, Churchill je rekao Ljut sam na Vas. Radi zone A i zone B.
Jer mu ga je Tito zavuko. Do jaja.
Nikakvu kurčevu zavjesu nije spominjao.
Jer je zavjesa bila iza Drave.
Onu zavjesu iz zaleđa Rijeke spominjao nije.
Nam u zapisima nigdje!
Grobnik se ne spominje.
Za koji se nikada ne bi ni znalo da nije bio izgrađen autodrom.
Koji je izgrađen upravo u vrijeme Tita.
Uz njegovu potporu.
Svjestan sam da postoje ljudi koji ne znaju ništa. Unatoč završenim školama.
A kada su još pri tome ambiciozni i beskrupulozni, onda je to pogibeljno.
I nadasve gadljivo.
[wdps id=”2″]
