Telegram je, pritom, objavio nekoliko istraživačkih priča o radu ministarstva poljoprivrede u mandatu gospodina Tolušića koji će ovih dana, vrlo je izgledno, biti promaknut u potpredsjednika Vlade RH. Recimo, u studenome prošle godine Drago Hedl najavio je kako će obitelj nestašnog Franje Lucića, koja je donedavno prodavala čavle, dobiti milijun eura poticaja za poljoprivredu. Vijest je bila neobična na nekoliko razina; kao prvo, obiteljska tvrtka Lucićevih od osnutka 2009. godine gotovo se isključivo bavila prodajom grubog i finog građevinskog materijala, čavala, žice, armaturne mreže, cigala, crijepa, boje i lakova, bijele i crne tehnike, sanitarija i pločica.
No, pet mjeseci nakon što su se od djelatnosti u kojima su kolosalno propali preorijentirali na poljoprivredu, javili su se na natječaj Agencije za plaćanje u poljoprivredi i uskoro im je odobreno milijun eura. Franjo Lucić pritom je posve upropastio dvije svoje tvrtke, TOFRADO i TOFRADO bačvariju i s golemim minusima odveo ih u stečaj, ostavši samo Hrvatskim šumama dužan više od 15 milijuna kuna. Nakon što je objavljeno da će TOFRADO trgovina, jedina preostala tvrtka nekadašnjeg poslovnog carstva, dobiti milijun eura od države, ministar Tolušić u tome nije vidio problem.
ŠTO SE DOGAĐALO U AGENCIJI ZA PLAĆANJE U POLJOPRIVREDI
Telegram je objavio i seriju tekstova o Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, važnom tijelu za koje je direktno nadležno ministarstvo gospodina Tolušića. Detaljnim istraživanjem na kraju smo došli do respektabilnog broja ljudi povezanih s tom agencijom koji su dobili poticaje za poljoprivredu, iako se njome realno ne bave. Prvi u seriji članaka bio je o Matildi Copić, ravnateljici te agencije, koja je i ranije bila bliska suradnica gospodina Tolušića. Na ovu funkciju je postavljena vrlo brzo nakon što je on preuzeo resor.
U ožujku prošle godine, Drago Hedl otkrio je kako je gospođa Copić od države dobila poticaj za poljoprivredu, iako u imovinskoj kartici nema ni oranicu, ni stoku, ni OPG. Gospođi Copić isplaćeno je 56.915,25 kuna, iako je uvidom u njezinu imovinsku karticu vidljivo da ona ne posjeduje ništa od onoga što je potrebno za poljoprivrednu ili stočarsku proizvodnju. Pritom, gospođa je zaposlena u državnoj službi u Zagrebu pa ju je Telegramov novinar zamolio da pojasni kada bi se točno bavila poljoprivredom. Odgovorila nam je sljedeće: “Vikendom i tijekom godišnjih odmora uvijek sam na našem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, kosim travu, berem grožđe, i radim sve što je potrebno”. Na pitanje gdje se to bavi poljoprivredom, kada u imovinskoj kartici nije prijavila ni četvorni metar oranice ili pašnjaka, vinograda ili voćnjaka, kazala je samo da je ona “iz šibenskog kraja, dijete sa sela i obitelj joj se tradicionalno bavi poljoprivredom i stočarstvom”.
Gospođa Copić poticaje je dobila netom prije nego je postavljena za šeficu Agencije za plaćanje u poljoprivredi. Kada je preuzela dužnost, kazala nam je, savjetovala se s Povjerenstvom za sukob interesa i vratila novac. Uskoro smo otkrili još urnebesniji slučaj: i njezina pomoćnica Božana Bešlić dobila je 15.000 eura poticaja i to za, ozbiljno, OPG prijavljen na zemljištu oca gospođe Matilde Copić. Nadalje, u siječnju ove godine objavili smo tekst o tri osobe iz samog vrha Agencije za plaćanje u poljoprivredi koje su preko tog tijela dobile državne poticaje. U krug isplate poticaja, u dva su slučaja, uključeni i članovi njihovih obitelji.
NAPADI NA STRANE TRGOVAČKE NAPADE U TODORIĆEVO VRIJEME
Otkako je u listopadu 2016. u Vladi Andreja Plenkovića dobio novu dužnost, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić ponavljao je na svim raspoloživim ekranima u državi kako će uvesti red u ovaj ili onaj sektor svog, inače jednog o složenijih, resora. Kratka povijest našeg suživota s domaćim političarima naučila nas je, među ostalim, da nije na odmet biti suzdržan prema dužnosnicima koji grme da će uvesti red. Start mu je bio silovit: na početku mandata uhvatio se u koštac sa salmonelom, zaraženom piletinom, inzistirao na temeljitoj provjeri zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda, upozoravao na akcijske cijene mlijeka, obračunavao se sa stranim trgovačkim lancima (vlasnika najvećeg domaćeg trgovačkog lanca, u to doba još uvijek nenačetog Ivicu Todorića, nije prozivao niti je pratio koliko na policama Konzuma ima uvoznih pekarskih proizvoda i mlijeka na akciji).
Javnost je u vrijeme kad su inspektori otkrivali salmonelu u jajima i piletini, i odmrzavali stare butove i plećke po hladnjačama uvoznika mesa, zdušno navijala za njega, a dio medija ga je euforično predstavljao kao ministra koji je postao uzor svojim kolegama. Predstavljen je kao “ministar bez mrlje”, a novinari su hvalili njegov angažman sugerirajući da je svojim potezima “povukao vraga za rep”, krenuo u obračun s “prevarantima koji u ilegali varaju potrošače”, dok je jedan kolumnist napisao da se Tolušić “izložio kao nijedan od hrvatskih ministara u prošlosti”.
NEUREDNOST KOD NATJEČAJA NJEGOVOG MINISTARSTVA
Analiza njegovih javnih istupa i poteza, pokazat će da se doista izložio, ali najčešće zbog vlastite brzopletosti: od nepripremljenih imenovanja do nekoordiniranih uredbi koje su izazvale trgovinski rat sa susjedima – dug je popis Tolušićevih “sam pao, sam se ubio”. Jedan od najmanje opasnih ministrovih fakultativnih tumačenja pravnih procedura bio je kad je za ravnatelja Hrvatske poljoprivredne agencije imenovao Zdravka Barača dok je ovaj bio pomoćnik ministra i predsjednik upravnog vijeća iste institucije. Kad je utvrđen propust, poništen je natječaj.
No, posebna neurednost vidljiva je prati li se rokovnik natječaja koji je krajem 2016. i početkom prošle godine raspisivalo ministarstvo poljoprivrede: gotovo da nema natječaja koji nije dopunjavan i mijenjan, a poneki čak i nekoliko dana prije roka za podnošenje zahtjeva za dodjelu sredstava. Svaka od tih izmjena znači dodatni i nemali trošak poljoprivrednicima. Neki od Telegramovih sugovornika u tome ne vide samo birokratsku šlampavost u pripremi natječajne dokumentacije, nego upućuju da bi se temeljitom analizom rezultata natječaja možda moglo ispitati jesu li poneki korisnici unaprijed znali za izmjene natječaja, i možda time bili u prednosti pred konkurencijom te predavali svoje zahtjeve isti dan nakon izmjene. Vrag je, kaže se, uvijek u detalju.
I NAJVEĆI PROTIVNICI PRIZNAJU MU TALENT ZA PROMOCIJU
Mnogi od poljoprivrednika s kojima smo razgovarali zamjeraju ministru što tvrdi kako je novim pravilnikom skratio pravnu proceduru kod mjera ruralnog razvoja te tvrde da u pravilniku nigdje nije vidljivo po kojim se kriterijima odabire lista prihvatljivih troškova za dodjelu sredstava. Iako se ministar u javnosti hvali da je u četrdesetak dana sredio podatke za mjere ruralnog razvoja 4.1.1., naši sugovornici kažu da nisu obrađeni svi korisnici te da nije, iako postoji zakonska obveza u pravilniku, napravljena lista onih koji su prošli i onih koji nisu prošli na natječaju kako bi se mogli žaliti.
Ministra Tolušića nijedna od tih zamjerki za netransparentnost nije okrznula. I najveći mu protivnici priznaju talent za promociju: on dobro zna da za precizno i temeljito raspisan natječaj nitko nikome neće čestitati, ali da će, sazove li kolegij sa suradnicima u 6 ujutro, dobiti priliku da u medijima izgovori: “U Ministarstvo smo došli raditi, i nitko od nas ne gleda koliko je sati niti broji sate do vikenda. Za moju ekipu i dužnosnike – svaki je dan radni dan. Ako je nekome prerano u 6 onda ne treba raditi u Ministarstvu poljoprivrede. A kad se dižu naši stočari, recite mi?!“
Kao da je taj teatralni potez kopirao od kralja populizma Milana Bandića koji jednako tako ‘dela’ ranom zorom, Tolušić dalje objašnjava: “Business as usual, ja bih rekao. Puštamo nekoliko krucijalnih zakona u proceduru”. Od najavljenih zakona u proceduri je Zakon o poljoprivrednom zemljištu (koji je mijenjan 18 puta u posljednjih 20 godina). Dovršen je nacrt Zakona o šumama u kojem je najspornija odredba po kojima će u šumama biti dozvoljena gradnja igrališta za golf, kampa i drugih sportsko-rekreacijskih objekata.
TOLUŠIĆEV ZAKON KOJI VEĆINA LJUDI ODOBRAVA
Početkom prosinca izglasan je Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi. Cilj tog zakona je, kako kaže Tolušić, zaštititi proizvođače od nekorektnih tretmana trgovaca i otkupljivača. Sankcionira se dumping, pa je za iznimno tešku povredu zakona propisana kazna do čak pet milijuna kuna za pravnu, odnosno 2,5 milijuna za fizičku osobu ako primjerice prodaje proizvod po cijeni nižoj od bilo koje nabavne cijene.
Proizvođači prehrambenih proizvoda s kojima smo razgovarali daju mu plus za ovaj zakon, a jednako tako reagiraju i potrošači zainteresirani da kupuju kvalitetnije proizvode. Upućeni upozoravaju kako je ozbiljna manjkavost Zakona činjenica da će je provoditi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja u ovom trenutku ne raspolaže dovoljnim brojem ljudi koji taj zakon mogu provoditi. U Agenciji će posao provođenja zakona raditi šestero stručnih zaposlenika.
PRVU AFERU OTVORIO JE NAKON PAR DANA MANDATA
Tolušić je na početku mandata u intervjuima opisivao svoju zgroženost zatečenim stanjem: “Priznajem da nisam očekivao med i mlijeko, ali sam i sam ostao iznenađen količinom nepravilnosti u sektoru poljoprivrede. Mislim da se ovdje nalazi najveći broj nepravilnosti u odnosu na ostala ministarstva, kada govorim o neprovođenju zakona, izbjegavanju zakonskih propisa, te izvrgavanju zakonskih normi.” Najavljivao da će uvesti reda u davanje poticaja.
Već nakon par dana mandata otvorio je aferu s upisivanjem u ARKOD (nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u državi) bez znanja vlasnika koji omogućavaju manipulacije državnim poticajima u poljoprivredi. Bio je to skandal koji je dosta dugo dominirao naslovnicama. Rezultat kojim barataju naši izvori bliski ministarstvu poljoprivrede, kažu da su od više od 160 tisuća upisanih OPG-ova, prijavljeno i utvrđeno 19 nepravilnosti.
Ministar je aferu s upisom u ARKOD u novinama tada komentirao: “Bio sam župan pa jako dobro znam i probleme na terenu i mogućnosti koje imaju županije. Raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem vraćamo lokalnoj samoupravi, ona najbolje zna tko je pravi poljoprivrednik, a tko mešetar”. Čudno je bilo samo to koliko je ministar zaboravio na jedan slučaj koji miriše na mešetarenje zemljištem.
NEOBIČAN MANEVAR DOK JE BIO NA POZICIJI ŽUPANA
Prije par godina sam je, dok je bio na poziciji župana Virovitičko-podravske županije, svojom intervencijom omogućio jednoj nedomicilnoj tvrtki da izvede sličan manevar u prilično bizarnom slučaju punom preokreta. Omogućio je 2015. godine da se posljednjih dana predviđenih za upis poljoprivrednog zemljišta u ARKOD na gotovo 500 hektara zemljišta upiše istarska tvrtka Ban produkt i izvuče gotovo milijun i 600 tisuća kuna poticaja, kako pokazuje izvještaj Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.
Riječ je o zemljištu koje je ranije bilo u prioritetnoj koncesiji Farme Senkovac, nekada jednoj od većih domaćih svinjogojskih farmi, koja je 2013. otišla u stečaj. Na natječaj za prodaju raspisan 2015. najbolju ponudu za kupovinu imovine te farme dala je tvrtka Ban produkt izlicitiravši na javnoj dražbi najvišu moguću cijenu. Istarska tvrtka uplaćuje akontaciju od 380 tisuća kuna, no kasne s punom uplatom koja iznosi 3,8 milijuna kuna. Licitiraju i drugi put, ponovno uplaćuju akontaciju od 380.000 kuna, i ponovno kasne s uplatom punog iznosa.
SLUČAJ S ISTARSKOM TVRTKOM KOJI JE I DANAS SVIMA ČUDAN
U to vrijeme stečajni upravitelj Franjo Otročak u Poslovnom dnevniku kaže da otkako radi ovaj posao nije čuo za takav slučaj. “Prvi put se istarska tvrtka javila lani te je i tad bila izlicitirala najvišu cijenu, no čekali smo je šest mjeseci da uplati novac. Tad je prvi put izgubila jamčevinu, a sad se ponovo javila, i pobijedila, ali opet nema novac. Tvrtka Ban produkt, dakle, dosad je ukupno dala 760.000 tisuća kuna jamčevine i gubi pravo na ta sredstva, a slučaj je neobičan te moram reći da od kad radim ovaj posao ništa slično nisam vidio.”
Gospodina Otročka nazvali smo krajem prošle godine i ponovno se čudio tvrtki koja je samo u akontacijama izgubila više od 100 tisuća eura. Otročak kaže kako mu je taj slučaj i danas čudan. Tvrtka je izgubila na akontacijama više od sto tisuća eura, ali i dobila poticaje u iznosu od gotovo milijun i tristo tisuća kuna, pa je za njih taj manevar donio financijski plus. No, Otročak ne zna, jer to i nije bilo predmet stečajnog postupka, kako se ta tvrtka uspjela na godinu dana upisati u upisnik poljoprivrednog zemljišta.
“Tvrtka Ban produkt dobila je samo sudsko rješenje da su dali najpovoljniju potvrdu, svi su zainteresirani kupci bili upozoreni da je poljoprivredno zemljište koje je farma Senkovac koristila u državnom vlasništvu koncesija, te da nije predmet prodaje iz stečajnog postupka.” Pokazuje to i dokumentacija s Trgovačkog suda u Bjelovaru. Na pitanje kako su se uspjeli upisati na godinu dana u to zemljište, Otročak predlaže da odgovor potražimo na drugoj adresi. Telegramovi izvori navode da je tvrtka Ban produkt dobila poticaje temeljem intervencije tadašnjeg župana Virovitičko-podravske županije Tolušića, koji je favorizirao ovu istarsku tvrtku pred zainteresiranim lokalnim poljoprivrednicima za koju se zauzimala općina Sopje u čijem je sastavu sporno zemljište.
SLUČAJ OKO KOJEG JE TOLUŠIĆ BIO JAKO GLASAN
Zapisnik s 8. sjednice Županijske Skupštine Virovitičko-podravske županije održane 3. lipnja 2015. pokazuje kako je upravo na tom slučaju tadašnji župan bio jako glasan. Pitanje mu je tada postavio predsjednik Kluba vijećnika HDSBB-aIvan Begović: “Imam informaciju da župan sa suradnicima obilazi općine i snima situaciju oko neobrađenih poljoprivrednih površina. U ovoj godini koja je referentna, ako se zemljište ne stavi u funkciju, neće se moći ostvariti poticaji na njega do 2020. Kada je lokalna vlast imala ingerenciju nad državnim poljoprivrednim zemljištem, nije odradila svoj posao, pa se to sada mora rješavati. Radi se o 480 hektara zemljišta u općini Sopje koje je koristila Farma Senkovac. Ima li šanse da se to stavi u funkciju i hoćete li se zauzeti za to, mada tu županija nema velikih ovlasti?”
Na taj volej vijećnika, Tolušić prema transkriptu odgovara: “Sopje na žalost nije jedina općina sa zapuštenim poljoprivrednim zemljištem. Zemljište nije zapušteno 10 ili 20 godina nego zadnje 3 godine od kada je ingerenciju nad poljoprivrednim zemljištem preuzela Agencija za poljoprivredno zemljište(…) Takav hektar u EU košta 100.000 eura, a mi ga držimo zapuštenog. Općina i država na tome su izgubile 2 milijuna kuna od zakupa. Ne stavi li se ta zemlja u funkciju do 16. lipnja, a neće, referenta je godina, zaboravite sredstva do 2020.!” Potvrdom župana Tolušića, kako objašnjava naš izvor, ti se hektari u posljednji trenutak registriraju u upisnik, istarska tvrtka dobila je poticaje, ali tu zemlju nisu ni taknuli ni obrađivali.
Iako je taj slučaj možda zaboravio, u mandatu ministra pojavile su se nove sporne odluke za potpore koje je potpisivao. Neke od njih je temeljito u seriji tekstova obrađivao Telegramov novinar Drago Hedl. Hedl je u tekstovima upozoravao i da bi Hrvatska mogla izgubiti četrdesetak milijuna kuna već odobrenih sredstava iz fondova Europske unije ako Bruxellesu ne pruži uvjerljive dokaze da nije bilo zloupotrebe u raspolaganju novcem odobrenim za mjeru 10 – Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene i mjeru 11, Ekološki razvoj.
UNUTARSTRANAČKI TIHI RAT TOLUŠIĆA I PLENKOVIĆA
U kontekstu nove, visoke funkcije potpredsjednika Vlade na koju je ovih dana predložen, zanimljive su i priče o njegovim sukobima s premijerom Plenkovićem. Najžešći su bili prošlog ljeta u vrijeme trgovinskog rata sa susjedima kada je ministar na svoju ruku uveo protekcionističke mjere vezane uz uvoz poljoprivrednih proizvoda iz regije. Uveo je zemlju u balkanski trgovinski rat i ugrozio poslovanje hrvatskih proizvođača, poljoprivrednika i trgovaca koji pozitivnu bilancu imaju s tim zemljama.
Neslužbene informacije govore da su se u to vrijeme štete dva prehrambena diva u Hrvatskoj dosezale oko dva milijuna kuna dnevno. Umjesto da zaštiti potrošače u Hrvatskoj povećavajući kriterije kontrole kvalitete voća i povrća koji se uvozi iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, generirao je političku krizu i gospodarsku štetu. Premijer je ministra javno kritizirao, Hrvatska je na kraju priznala poraz, ukinula sporne odredbe i posula se pepelom. U Tolušićevu obranu treba reći da na popisu dužnosnika koji su zakomplicirali odnose sa susjednim državama ili drugim zemljama, nije jedini ni najgori kojem se to ubraja u propust.
Otada, kažu upućeni, traje unutarstranački tihi rat između tog ministra i premijera. Tolušić nikada nije krio svoje ambicije i uvijek se trudio biti u prvim redovima kad je trebalo obračunati s posrnulim liderima stranke i vlade. Kad se onomad zaljuljao Orešković, na pitanje hoće li se odazvati ako mu tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ponudi da bude novi mandatar, Tolušić je u medijima spremno izjavio da će to prihvatiti. Branio je Karamarka još neko vrijeme, kad su se otvorili problemi s tvrdoglavim partnerom Mostom, pa je u emisiji Otvoreno rekao: “Ne vidim razlog da Karamarko ode iz Vlade.” A onda je, samo deset dana nakon toga, u lipnju 2016., kao potpredsjednik HDZ-a prvi zatražio ostavku Tomislava Karamarka na mjesto predsjednika HDZ-a.
NI DAN RADNOG ISKUSTVA IZVAN DRŽAVNIH SLUŽBI
Tolušić, čija radna knjižica ne bilježi ni dana izvan državnih službi, svoj je bitcoin uplatio još kao 18-godišnjak kada se upisao u Hrvatsku demokratsku stranku i otada je vrijednost te kriptovalute rasla pa je pod mentorstvom virovitičkog šefa i dugogodišnjeg lidera HVIDR-e Josipa Đakića, sa samo 29 godina postao najmlađi župan u državi. Ta županija, koja vodi po broju nezaposlenih u državi, uvijek je s trojkom Đakić-Tolušić-Kirin predstavljala čvrst HDZ-ovom bedem, a Tolušić je bio lice hadezeovca 2.0. koji sluša Hladno pivo i čita Renata Baretića.
Agenciju za regionalni razvoj Virovitičko-podravske županije, koju je osnovao, Ministarstvo gospodarstva bilo je proglasilo najboljom razvojnom agencijom u Hrvatskoj. Gradio je škole (čak 40 novih školskih objekata, uključujući i visokoškolske ustanove u vrijednosti 130 milijuna kuna), nove objekte u zdravstvu, odobrio više od stotinu EU projekata u javnom i privatnom sektoru. Da ovaj dužnosnik vjeruje kako će biti zlatnim slovima upisan u povijest, pokazalo se i kada se otkrilo da postavlja sam sebi spomen ploče pompoznih tekstova na školama i ambulantama koje je otvorio.
ANEGDOTA S NADIMKOM KOJA JE ZABAVLJALA JAVNOST
Javnost je zabavljala i anegdota kada se saznalo da župan sam sebi na forumima hvali pod nadimkom Roks. Naime, 2011. godine Tolušića je zbog uvrede i klevete tužio virovitički SDP-ovac, sudski građevinski vještak Boro Milivojević. Općinski sud u Virovitici zaključio je da nije bilo klevete, ali uvrede jest pa je Tolušiću odredio novčanu kaznu od deset dnevnih dohodaka. Povod tužbi bilo je što je Tolušić pod nadimkom Roks na portalu Virovitica.net napisao komentar o Milivojeviću u kojem ga je nazvao „običnim lopovom“ koji „navodno uzima pinku“, aludirajući time da namješta cijene stanova ispod tržišnih cijena. Tako se saznalo da je Tolušić kao Roks komentirao i rad svoje stranke, te samoga sebe.
Komentarima „Bravo Jopa, bravo Kiro, bravo Tole!“, „Župane, svaka čast!“ i slično hvalio je i svoje političke mentore Ivicu Kirina i Josipa Đakića (Virovitica.net). U istom razdoblju, nimalo smiješne nisu bile njegove javne hajke. U veljači 2014. žestoko je napao tadašnju sanacijsku upraviteljicu virovitičke bolnice dr. Marijanu Živko, koju je postavio SDP-ovo ministar Rajko Ostojić. Optužili su ju da je nagomilala 20 milijuna kuna gubitaka, a Tolušić joj je javno poručio da bi najveću uslugu građanima učinila kad bi otišla iz Virovitice zauvijek. Ubrzo potom netko ju je napao usred grada, dok se navečer vraćala s posla, fijuknuo joj je kamen pokraj glave… Kontaktirali smo dr. Marijanu Živko, no ova zagrebačka liječnica nije se te epizode s prijetnjama i fizičkim napadom htjela niti sjećati.
IMIDŽ SKROMNOG DUŽNOSNIKA MU JE, ČINI SE, VAŽAN
Župan Tolušić postao je u siječnju 2016. ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije u vladi Tihomira Oreškovića. Njegov doprinos u tom ministarstvu prošle je godine na Razvojnom forumu za Kontinentalnu Hrvatsku u Vinkovcima ocijenila njegova kolegica i nasljednica u resoru, HDZ-ova Gabrijela Žalac. Ustvrdila je da je po ugovaranju i po isplati novca iz europskih fondova, Hrvatska na začelju ljestvice članica Europske unije. “Kada govorimo o isplaćenim sredstvima, onda moramo reći da nismo imali što praktički niti ovjeriti, jer nije bilo natječaja u prošloj godini, to su stvari kojima svjedočimo”, rekla je Žalac, okrivljujući za ovakvo stanje svoje prethodnik. Tijekom 2016. godine, koju kao spornu ističe Žalac, ministar je bio njezin stranački kolega Tomislav Tolušić.
Tolušić, osim što je na vrhu ljestvice popularnosti ministara u Vladi Andreja Plenkovića, spada po stanju u imovinskoj kartici u neke od skromnijih ministara. Kada ga novinari o tome pitaju, spremno odgovara: “Iako moja imovinska kartica nije natrpana nekretninama i sličnim predmetima, uopće se ne smatram siromašnim. Naprotiv!” Čini se da mu je imidž skromnog dužnosnika važan. Bio je inače među zadnjim ministrima Oreškovićeve Vlade koji je predao imovinsku karticu, u kojoj je misteriozno nestao stan u Zagrebu upravo par dana uoči početka mandata Vlade 22. siječnja 2016.
Uoči prisege u Saboru, kupoprodajnim se ugovorom riješio stana od 40-tak kvadrata koje je posjedovao u Zagrebu, a vlasnik stana je postao u Mario Abramović, vlasnik Drvne konstrukcije d.o.o., koji je, kako nam kažu izvori iz Virovitice, njegov kum. Nije jasno zašto se toliko žurio, osim što se čini da pažljivo gradi sliku skromnog ministra iz naroda. U tome je bolji i aktivniji od svojih kolega: prije koji tjedan u Zadarskoj je županiji sklopio ugovore za sanaciju poljoprivrednih puteva stradalih u poplavama. Dok se njegov kolega Oleg Butković pokrene brzinom kojom voze vlakovi u njegovom resoru, Tolušić se već s izdvojenih naših 6,5 milijuna kuna iz proračuna naslikao za sve medije.
Telegram, Autori Silvana Menđušić i Drago Hedl
