Nagovaraju me i pišu mi da pišem o Gordanu Marasu.
A meni se ne da, toliko je dobrih tema, da bih istovremeno trebao pisati desetak članaka, cijeli dan bez prestanka.
Općenito SDP teme ne nailaze na interes čitatelja, dosadni su i Bogu i vragu.
U fokusu SDP tema su koordinatori, njihov odabir razveseljava i nasmijava ljude, ostalo su nebitni likovi, kojima je rok trajanja malo dulji od Dukatovog svježeg mlijeka.
Ili to da u Gradu Zagrebu nije napravio ništa?
A Gordan Maras je posve nebitna tema, pa nema smisla ni gubiti vrijeme pišući o njemu.
Što napisati?
Što napisati o čovjeku koji je izabran na izborima za predsjednika gradskog esdepea Zagreba, na izborima koji su u potpunosti podijelili zagrebačke esdepeovce?
To da je par mjeseci nakon izbora, kad je uvidio da ne vlada zagrebačkom organizacijom i da vlast neće moći uspostaviti, odlučio povesti kampanju za otić u Bruxelles, radi čega su mu leđa okrenuli i najvjerniji fanovi?
Ili to da u Gradu Zagrebu nije napravio ništa?
Ili to da u gradu Zagrebu drži samo nekoliko mjesnih organizacije pod kontrolom, a ostale nikad neće?
To da je svojim doskočicama u Saboru, koje su kulminirale u vrijeme EU kampanje dosadio i Bogu i vragu?
Ili to da je od prolaznog mjesta na listi za Sabor na slijedećim izjavama udaljen nešto malo manje nego ja od Dubrovnika?
Ne, nema smisla, zar ne, prema tome, dragi gospodine Maras, spavajte i dalje!
