‘Sunce žarko sjeda i skoro će sjest. Stalna na tom svietu Samo miena jest.’
Napisao je davno Petar Preradović, veliki hrvatski pjesnik. General.
Pjesma je napisana jako davno, u vrijeme kada su još generali bili školovani, i to jako dobro školovani.
Veći dio svoga života proveo je u selidbama od garnizona do garnizona. Posve sam siguran da nikada nije sreo Dragu Iblera, velikog hrvatskog arhitekta, koji je rođen dvadesetak godina nakon Preradovićeve smrti, pa je to razlog zbog kojega sam prilično uvjeren da se nikada nisu sreli.
Dakle, Petar Preradović nema, na prvi pogled nikakve veze sa Dragom Iblerom, a Boga mi ni ti sa ekipom koja se zadržava i ugnijezdila se u lijepoj zgradi na Iblerovom trgu. I uživaju u njoj dok još mogu, dok je Kikaš ne uzme.
Kakve ima veze ovo lamentiranje o Petru Preradoviću i Dragi Ibleru i ekipi crvenokošuljaša za trga Drage Ibera?
Povezuje ih pjesma Mujezin, tiskana u Viencudavne 1871 godine.
Pred stopedeset godina.
Pred stopedeset godina, stoljeće i pol, Petar Preradović, hrvatski pjesnik, austrijski general, pravoslavac prekršten na katoličku vjeru, intelektualac, čovjek koji je vidio više svijeta onda nego sva ekipa Iblera zna nabrojati zemalja, u jednoj rečenici napisao je program današnjih Iblerista.
Čak bih se usudio ustvrditi da je taj jednorečenični program Petra Preradovića moderniji i životniji od svih onih nerazumljivih frazetina koje je u svojoj kupusari nadrljao Davorko Vidović i neidentificirana grupa autora.
Jebate, autori se skrivaju ko da su članovi grupe Borg. Pa pisali Lex Agrokor. Ili se naprosto srame napisanoga?
Pratim portal Telegram.
Sviđaju mi se njihovi zajebantski naslovi. Pišu SDP-ovim mijenama.
Pa se tako koči naslov: Stanje u SDP-u super pokazuju i slogani koje svako malo mijenjaju. Novi im je famozno originalan – Plan za Hrvatsku. Pa ondak pokvarenjaci i zajebanti iz Telegrama lijepo i smireno, uz kavu, zapaljenu cigaretu udare specifikaciju. Nabrajaju slogane koji su bili vrlo aktualni u toj stranci. Svaki po petnaestak dana. O uspješnosti tih slogana, koje su koristili u raznim kampanjama, najbolje govore rezultati izbora.
Pođimo redom:
Na izborima 2016, u kojima je Bernardić pobijedio i na veliko zadovoljstvo i sreću svih članova, koja traje još i danas, postao predsjednik SDP-a, slogan mu je bio Promjena u koju vjerujemo. Bernardić se slikao sa ljudima iz svog prvog ešalona, od milošte nazvanim Beroidima, na suncu, svi žmirkaju, oni koji su me upozorili na članak govore mi, da je većina oko njega, relativno brzo okrenula leđa naočitom i zgodnom muškarcu sa sredine slike, nadmoćno visokom. Pa su se okrenuli drugim političkim opcijama u stranci, osim notornog Nadraženka Bandeka, koji je ionako u SDP-u po zadatku koji mu je dao Milan. Čovjek je uspješan i zadovoljan, što se vidi iz osmijeha. Poštenjačina uopće ne skriva čiji je igrač, a svi za njega sa oduševljenjem glasaju. Diskretni i samozatajni član MENSE je daleko u pozadini, očajan što se nije uspio progurati u prvi red. On nikada neće niti biti u prvom redu, pa taman da pobijedi Marasa sa 100:0. Dok mu to ne dopusti njegov mentor Milan, koji mu je bio glavni poguranac. U karijeri.
Dakle, ta Promjena u koju vjerujemo je bila pun pogodak. Pobijedio je uistinu najbolji kandidat, koji sada stranku vodi putevima uspjeha, sigurno, prema vrhu izvršne vlasti.
Ako bi se zajebavali.
U Koprivnici je potpisana deklaracija o pristupanju dobrom društvu.
Pa su tako priznali da su do sada bili u lošem društvu. Kako bi sami sebe uvjerili da su u pravu, po metodi autogenog treninga Ja to mogu, Ja to mogu, Ja to mogu, Ja to mogu, Ja to mogu, otisnuli su i plakate koji su se kočili po banderama Koprivnice i Đurđevca.
Svaki SDP ovac koji je imalo držao do sebe, opalio je na svoj fejsbuk profil barem tri puta taj maštoviti letak, sklepan za desetak sekundi, nakon razmišljanja o tekstu od sekundu i po, najviše dvije.
O tome da su ko sumanuti jurili profilima svojih prijatelja i lajkali ovaj prekrasni intelektualni rad, ne treba ni govoriti.
Dobar dio te ekipe odavno je pobjegao iz dobrog društva, glavom bez obzira, jer su shvatili što ih čeka.
Slogani uopće, rade se tako da pogađaju ciljanu skupinu. Pa tako slogan Vaš drek, naš kruh direktno cilja na
one sa zaštopanim zahodima i puknutim cijevima u stanu. O tome nam može posvjedočiti i jedan drugi SDP-ovac kojem je pukla cijev u stanu (da li je još uvijek član, ne znam, jer navodno ne plaća članarinu, a prema reakcijama na moju objavu i dokaze o manipulacijama članarinama, javila se jedna žena – aparatčik u obranu lika i djela nekakve Tamare Izbacivačice pa napisala da reda mora biti i da će oni i dalje izbacivati ljude iz stranke radi toga.) Dakle postoje i slogani koji su na tom nivou, Vaš drek, naš kruh.
Pa je tako u borbi protiv Gorana Pauka SDP-ov Intelektualac i borac Franko Vidović, hrabro krenuo u kampanju sa sloganom
Zajedno možemo skinuti paučinu aludirajući na prezime Gorana Pauka. Simboliku njegovog slogana nisu u potpunosti razumjeli oni izvan županije, ali to i nje bitno, jer je ona bila upućena upravo Šibensko Kninskim župljanima. Pa su tako na fejsbuku njegov slogan, obavezno popraćen njegovom slikom markantnog alfa mužjaka, lajkale ostarjele komunistice potaknute maštom o skidanju paučine. Pa su se potajno kiikotale rumenih obraza, dok im je adrenalin šištao žilama od pomisli kako ona i on, zajedno skidaju paučinu. Sve u svemu, rezultat je postignut. Skidač paučine je osvojio punih 28%, a Paučina 68%. Jebiga, kad tamo ima više muškaraca nego žena. Ili je ipak Franko glavni razlog? Ne znam, a čujem da ga se i ne može o tom pitat, navodno da izlazi. Odlazi valjda skidat paučinu, kako je i obećo.
Županom se omilio biti i Arsenu Bauku. Plaća dobra, trajekt do kuće džaba, uštediš cijelu plaću. I dobro. Ali nije prošo. Oni zajebani mandrili nisu mu vjerovali. On je u bitku krenuo govoreći Vaš grad-naše smeće, odma, u startu, pokazujući da to nije njegov grad, nego njihov, a oni bi mu trebali dati da vlada njime i njima. Nadrkani Splićani? Ma daj!
Pa u mu po kratkom postupku rekli, Evo ti kurac, nećemo te, jebote vaš grad, ovo je NAŠ grad, ne damo ti čak ni naše smeće!!!. Više glasova dali su čak i onom Bulju, koji u svečanim trenucima nosi onaj fesić.Bolje i to nego ona zalizana frizura sa kojom izgleda ko Bauk.
O sloganu Kupujmo naše, napose o slikama sa glavicama zelja napisani su elaborati. Slogan je sam po sebi nelogičan, što je u ovom slučaju pristojan izraz a glupav. Kad nešto imaš to je tvoje, kad nešto ima vaša obitelj, na primjer, to je onda vaše, a vi bi rekli to je naše. Pa koji ću kurac kupovat ono što je moje? Toliko love ipak nemamo, a nećemo ni ti imat, ako ovakvi dođu na vlast. Ovi koji bi nama prodavali naše. Nje mi poznato, da li je onaj koji ga je nagovorio slikati se sa kupusom i osmislio ovako divan i pametan slogan, dobio nogom u guzičetinu.
Slogan se pojavio neposredno pred lokalne izbore, na kojima je SDP natamburan ko vol baš u tom kupusu.
To što se gospodin Berna
rdić slikao sa glavicom kiselog kupusa u travnju, na zalasku sezone kiselog kupusa, pokazuje samo svije stvari. Ili frajer ne zna da kiselog kupusa po ljeti, skoro da i nema za kupit, ili je neki proizvođač kiselog kupusa imao izvjesnu količinu na lageru, pa je pala donacija za izbore, da se riješi lagera.
Slogan Za dobro društvo, pokazao se kao vrlo loš, jer su članovi odma shvatili da trebaju otić što dalje. U dobro društvo. Taj slogan su koristili na konvenciji, sa koje se i Spectator javljao svojim izvještajima. Koliko su striktno držali se tog slogana, vidi se po završnoj fotografiji delegata iz Zagreba, na kojoj su bili samo oni iz „Dobrog društva“ ( bar su to oni mislili o sebi), onim zločestim Zagrepčanima slikanje nije bilo dopušteno. Da ne kvare sliku
Opći cerek i arlaukanje od smija izazvalo je objavljivanje sloga na 
Idemo dalje na Twitteru. Baš na dan održavanja najvažnijeg skupa- Konvencije SDPH-a.
Greška ili probni balon, koji najavljuje tzv Veliku koaliciju, premda ona to ne može biti. Jer, u trenutku izbora SDP NEĆE biti velika stranka, Moguća je samo koalicija kojom HDZ po običaju, proždire male strančice, isiše iz njih što valja, a ostalo ispljune. Tu nema straha, jer se iz sadašnjeg SDP-a nema što usisat, barem od onoga što bi odgovaralo HDZ-u.
Upravo u danu kada je SDP imao konvenciju, na Twitteru im se potkrala greškica pa su uz svoje slogane prisvojili i “Idemo dalje”. Tviteraši su ih odmah prozvali jer se radi o sloganu koji je koristio HDZ. Kasnije, nakon cerekanja i zajebancije, povukli su objavu mrtvi hladni.
Svakako je najopasniji slogan Plan za Hrvatsku. Kad samo pogledaš Sašu Molana, Vesnu Nađ, Draženka Pandeka, Tamaru Čubretović, Denisa Hrestaka, Milana Bandića, Domagoja Hajdukovića, Sinišu HD, Zmajlovića, Arsena Bauka, pa shvatiš da ta družina ima za plan za Hrvatsku. Ej, oni imaju plan za tebe, prođe te jeza.
Ko nekada nas u kinima dok smo gledali Psycho.
Begaj na Franju i gibaj u Irsku.
Šljakat, pit pivo i slušati Dublinerse.
Pametnije je!
Obećao sam da više neću pisati o SDP-u. Ovo i nije pisanje o SDP-u, ovo je osvrt na PR jedne prilično neuspješne tvrtke koja je učinila sve da sjebe svoj dobar, odličan, brand!
Pošto oni nisu relevantna politička stranka, objavljujem članak u ubrici Zajebancija!
