Sastavljanje liste SDP-a za osmu izbornu jedinicu nalikuje na pravi, mali, podzemni bratoubilački rat. Nije to, naravno, specifičnost samo hrvatskih socijaldemokrata. No razina međusobne netrpeljivosti unutar te stranke, posebno u odnosima primorsko-goranskog s jedne i istarskog SDP-a s druge strane, sugerira da se radi o bojnom polju gdje se borba vodi za svaki pedalj političkog terena. Situaciju je prošlog tjedna u Puli dodatno zakuhao voditelj kampanje SDP-a za 8. izbornu jedinicu Erik Fabijanić, emisar predsjednika SDP-a Davora Bernardića i predsjednik Glavnog odbora stranke. U prilično nesuvislom, nepovezanom i iritantnom govoru pred ključnim istarskim SDP-ovcima, Fabijanić je još jednom srozao standard političke komunikacije. Umjesto podrške, savjeta i prijedloga, kolegama je održao besmisleno predavanje o vlastitoj veličini, dok je njih tretirao kao da su politički pigmejci. I to je jedan od razloga zbog kojih se približavanjem trenutka sastavljanja liste SDP-a za 8. izbornu jedinicu tenzije među istarskim i primorskim socijaldemokratima dodatno podižu i prijete internom eskalacijom. Na koncu će, naravno, pragmatičnost pobijediti sve razlike.

Po principu Bog je ipak sebi prvom dao bradu, prvi na listi SDP-a u 8. izbornoj jedinici bit će spomenuti Erik Fabijanić, nekadašnji intimus Zlatka Komadine od kojeg se otklonio pa zašao pod skute predsjednika Bernardića. Druga na listi trebala bi biti europarlamentarna zastupnica Romana Jerković koja svoj mandat neće konzumirati, već će ga prepustiti nekom drugom. Treći je predstavnik umirovljenika Silvano Hrelja, vječni saborski zastupnik koji je ovog puta zauzeo mjesto koje je dosad pripadalo istarskim SDP-ovcima. U slučaju pobjede SDP-a, Hrelja će se s prilično izraženom ministarskom ambicijom boriti za mjesto u izvršnoj vlasti. On je, inače, svojoj stranci osigurao još jedno mjesto na listi SDP-a, trinaesto koje će pripasti bivšem direktoru pulskog komunalnog društva Herculanea Radovanu Cveku, svojedobno pod krajnje zanimljivim okolnostima zaposleniku Plinacra.

Četvrto mjesto po svemu sudeći pripast će načelnici Općine Omišalj Mireli Ahmetović, dok bi peta trebala biti predsjednica pulskog SDP-a i gradska vijećnica Sanja Radolović. Ključna mjesta za koja se trenutno vode bitke, tiha lobiranja, trguje se i pregovara su dva, tri sljedeća. Za njih su u igri bivši ministar obrazovanja u Milanovićevoj Vladi Željko Jovanović, koji pak može završiti i na kraju liste gdje bi s Peđom Grbinom ulaz u Sabor tražio putem preferencijalnih glasova. Ambiciozan je i predsjednik PGS-a Dario Vasilić koji traži ulazno mjesto za Sabor. Njemu se, ako sam ne prođe, navodno nudi da uleti umjesto Romane Jerković, no po aktualnom zakonu to nije moguće. Tom PGS-ovcu je, navodno, obećano i ministarsko mjesto ako SDP sastavi novu Vladu.

U svojim pretjeranim obećanjima koja je dijelio šakom i kapom kako bi pridobio što veću unutarstranačku podršku, predsjednik SDP-a Davor Bernardić ima moralnu i ljudsku obvezu i prema Dadi Macanu, dugogodišnjem uspješnom načelniku Općine Savičenta, koji se jednom već žrtvovao za napredovanje nekih drugih drugova, a sada opravdano misli da je red došao i na njega. Pitanje je može li mu Bernardić opet reći ne i zaustaviti ga u legitimnim nastojanjima da se u politici okuša na državnoj razini. Zanimljivo, Macan upravlja Savičentom koja je jedino mjesto u kojem je i formalizirana koalicija SDP-a i IDS-a.

Ambiciju prema Saboru ima i nekadašnji barbanski načelnik Denis Kontošić, blizak svim SDP-ovim šefovima koje se za vrijeme Trke na prstenac bogato ugošćavalo. Svoju poziciju na listi SDP-a traži i aktualni riječki gradonačelnik, svevremenski Vojko Obersnel, koji ulazi u treće desetljeće svojeg upravljanja tim gradom. Zasićenje je obostrano, i njega i javnosti, pa Obersnel logično kalkulira gdje i kako nastaviti karijeru. No obzirom da još nije poznato hoće li se dogodine kandidirati za još jedan gradonačelnički mandat, teško je procijeniti kolika je i je li stvarna njegova parlamentarna ambicija. Svoj interes za Sabor artikulirao je Obersnelov zamjenik Marko Filipović koji želi ili u Sabor ili na Obersnelovo gradonačelničko mjesto. U raspletu, Filipović može dobiti sve, a može ostati bez ičega.

Posebna priča je pulski gradski vijećnik Danijel Ferić koji je također jedan od kandidata za zadnja ulazna mjesta za Sabor na listi SDP-a za 8. izbornu jedinicu. O njemu se čak priča kao o mogućem ministru, vjerojatno financija, ukoliko, naravno, SDP pobijedi na izborima. Ferić je politički dosad bio dosta nekonzistentan. Vrludao je, odlazio pa bi se vraćao na mjesta koja je napuštao. Unatoč tome što je često konfuzan, Ferić ima određenu političku težinu. No sam je sebi, s velikom i (pre)naglašenom ambicijom, najveći neprijatelj. Prošle je godine, recimo, povukao čudan politički potez kad se iz Gradske vijećnice Pule, kao bojnog političkog polja na kojem se imao prilike suprotstavljati svom antipodu Borisu Miletiću, prebacio u Fažanu, gdje je uz blagoslov SDP-ovog načelnika Općine Radomira Koraća malo vodio financije, a potom preuzeo ne previše zahtjevno upravljanje tamošnjim komunalnim društvom. Nikome nije bilo jasno zašto je Ferić pobjegao s mjesta gdje su svjetla pozornice, a to je Pula, na periferiju, u Fažanu, gdje se skrasio u zavjetrinu. I onda se, mimo svih očekivanja, opet odlučio vratiti u Pulu, odakle se želi progurati u saborske klupe ili čak ministarsku fotelju. No kao remetilački faktor u odnosu prema IDS-u, s kojim SDP na državnoj razini računa na ozbiljnu postizbornu suradnju, Danijel Ferić ne kotira najbolje. Bernardić, naime, traži suradnju s IDS-om po svaku cijenu i želi izbjeći konflikt koji Ferić, unatoč svemu blizak predsjedniku stranke, sa sobom nosi. Pritom, Ferića se, smatraju njegovi brojni suradnici, percipira kameleonom, čovjekom koji je mijenjao unutarstranačke boje i frakcijske pripadnosti u rasponu od Slavka Linića preko Zorana Milanovića pa sve sada do Davora Bernardića. Pitanje njegove pozicije na listi SDP-a za Davora Bernardića je vjerojatno najkompliciranije.