Politička scena u Hrvatskoj, onaj njezin lijevi dio, doživljava svakodnevne promjene i stresove.
Vrlo kontaminirani SDP se svakodnevno trese, oscilira u popularnosti. Praktično, od kada je izabran, predsjednika Davora Bernardića tresu i ruše.
Ruše ga svi, ali više-manje sa istim motivom.
Biti kalif namjesto kalifa. Sada, sa vremenskim odmakom od godinu i pol dana, vidljivo je da su, generalno članovi SDP-a napravili pogrešan izbor.
Ne jednom, nego u dva navrata.
Prvo je uslijedio izbor Bernardića, da bi potom na Konvenciji izabrali rukovodstvo, predsjedništvo i glavni odbor, po ustaljenom i dobro uhodanom sistemu šalabahtera, u kojem su SDP-ovci velemajstori.
Sustav jedan član jedan glas, nekada ponos i dika ekipe sa Iblera, postao je težak kamen oko vrata, prvenstveno masterimindu izigravanja demokracije, Zvani Brumniću, koji je i ono malo dobrih šansi, koje je sustav jedan čovjek jedan glas nudio, zgazio savršeno razrađenim sustavom odabira potpuno nekompetentnih, politički nestabilnih kadrova.
Prtim sve što se zbiva na političkoj sceni. Sa velikom pažnjom pratim što pišu dvije novinarke, gospođa Toma u Jutarnjem i gospođa Žonja u Večernjem. Uvijek dobro informirane, sa pouzadnim informacijama.
Danas gospođa Toma piše o planu nazvanom Sedam koraka, koliko bi ih trebalo napraviti da bi se konačno srušio Bernardić. Upravo oni sa kojima gospođa Toma razgovara, moraju napraviti samo jedan korak.
Izaći iz stranke.
Cjelokupna javnost fokusira se na rušenje Bernardića, koji se ne da. Postojan je poput Staljingrada. Izudaran, protresen, ali ne pada.
Ja sam uvjeren u jedno.
Bernardić se neće povući. I potpuno je u pravu!
Gospodin Bernardić nije blesav, dapače, vrlo je pametan i školovan, pristojan u ophođenju, osim kada se dere na članove glavnog odbora i prijeti im izbacivanjem, kao mu sruše kvorum, ali, to je ljudski. Ko se od nas ne dere, naročito kad vidiš nekakvog ljigavog puža koji te zajebava?
Od svih ovih koji su izabrani, predsjedništva i glavnog odbora, gospodin Bernardić jedini ima pravi izborni legitimitet.
Pobijedio je, jedan na jedan na izborima gospodina Ranka Ostojića.
Pomeo je pod sa njime.
Svi ostali, ali do jednoga, izabrani su po sistemu šalabahtera. Po sustavu Zvane Brumnića.
Tako su na listama bili apsolutno nesposobni kadrovi za voditi bilo što, osim pesa u park na pišanje.
Strankom rukovode likovi koji su dugogodišnje partijske ulizice i uvlakulje onima gore. Ljudi bez ijednog dana rada u realnom sektoru, ima tu i mladih kojima je smisao života partija, drugog života nigdje vidjeli nisu.
Posve sam siguran, kada bi ih sutra bacili raditi u nekakve firme, da bi vrlo brzo popili cipelu. Pogledajte zagrebačku alfu u omegu, bez kojega s ene može, Sašu Karizmatika Molana. Pa čovjek je dobio otkaz u računovodstvu u nekakvoj Vodopriredi, radio je u računovodstvu, mjesto koje ti je zabetonirano do kraja života. Dok ne umreš na poslu, knjižeći klasu tri i klasu četiri i pasivna vremenska razgraničenja.
Sve su to ljudi četrdesetih godina života, koji mogu satima pričati o tome kako su lijepili plakate, kisnuli na štandovima, mogu satima nabrajati koje su sve funkcije obnašali, jebote, pa kako mogu zapamtiti sve te kobasičaste nazive, kojima običan građanin ni svrhu ne zna.
Sve njihovo znanje svodi se na to. Niko nije mućkao epruvete, vadio krv, prodavao salamu, montirao namještaj, vozio lokomotivu, kopao kanale, upravljao odjelom u poduzeću, vodio poduzeće, orao njivu.
Gospođe i gospodo iz Glavnog odbora i Predsjedništva, u ovih godinu i pol dana bilo je strašno puno kriznih situacija u SDP-u. Trebam li nabrojati? Raspuštanja mjesnih organizacija radi koaliranja sa Bandićem, zalaganje prostora, teške i kompromitirajuće manipulacije sa izborima u prosincu i lipnju, slučajevi Maksimir, Zelina, Slavonski Brod, Požega. Što ste vi napravili po tom pitanju? Jedino što vam se mora priznati, osramotili ste stranku. I sada bi se trebalo sa vama razgovarati o smjeni Bernardića? Da je imalo časti i poštenja, okrenuli bi se i otišli prije razgovora. Van stranke!
Vaša znanja se svode na lijepljenje plakata i sjedenja na nekakvim doministarskim mjestima u vladi SDP-a, radu u nekakvim fondovima. Drugih iskustava nemate.
O iskustvima vam mogu pričati ljudi koji dvadesetak godina svako jutro prelaze nekakve porte, rade puno radno vrijeme, odgajaju djecu, rade honorarno da bi preživjeli.
Her, to je život!
Usudio bih se reći da je upravo to, takvi kadrovi, najveći razlog gubitaka izbora.
Ne sastanak sa šatorašima, niti vojna lekarka sa VMA u Beogradu, niti srbijanska šaka jada, nego cijeli niz partijskih nesposobnih i nestručnih panjeva, koje su zvali kadrovi, koji nisu znali raditi svoj posao.
A sada u frustraciji i nostalgiji žele srušiti Bernardića.
Bezbroj puta sam kritizirao Bernardića. Jesam.
I opet ću. Jer, svaki čovjek mora imati korektivni faktor. I gospodin Bernardić isto!
Ali, Bernardića SDP-ovci ne bi smjeli rušiti.
Jer je jedini , ali jedini izabran realno i bez prevare. Jedan na jedan. Pobjeda čista ko Sunce!
SDP-ovci bi trebali, kako to kažu Srbi, potjerati govnjivom motkom cijelu predsjedništvo i Glavni odbor, a kako bi se ti likovi iznova opet kandidirali, prevenirati to isključenjem iz stranke.
Sviju, ne znam koliko ih ima 115?
Stranka mora imati generalni reset, novo rukovodstvo mora biti izabrano pošteno.
Svjestan sam da je ovo što pišem utopija, SF članak, a duboko sam uvjeren da je ovo jedini način.
Ostaviti čovjeka koji je pošteno izabran, a sve te šalabahterske muljatore, cirkuske akrobate spretne i vješte u izvođenju salto mortale.
Nakon provedenih izbora za organe, treba uslijediti generalni reset gradova. Ograničiti spavače na mandatima na najviše dva. Ne dozvoliti da se na bilo kakva mjesta kandidiraju članovi koji rade za političku konkurenciju. Ili članovi njihove obitelji.
Liste kandidata trebaju činiti ljudi prvenstveno zaposleni u realnom sektoru, jer to i jest publika SDP-a, odnosno trebala bi biti.
Prema tome, ne treba sedam koraka za srušiti Bernardića.
Dovoljan je samo jedan. Napravljen 115 puta.
Gospodo, u vas je platno u vas su škare!
