Miroslav Škoro problema nema. Ni malo. Evo, danas je izjavio da ga USKOK istražuje u dva projekta.
Očito je dugotrajan boravak izvan kako bi to Škoro napisao, Domovine, ostavio traga.
Na vokabularu.
Danas nas je podučio da se kriminalni slučaj zove projekt.
Možda je mislio na istragu?
No projekt svakako bolje zvuči.
Vidiš kako su ti ratni emigranti bistri. Bili su bistri i kada je trebalo nosat glavu u torbi i ginit ili obit obogaljen, a bistri su i sada, jerbo, kažu sve, ali umotano u celofan.
Pa je to onda ipak samo komad govna, umotan u celofan.
Svejedno, on razloga za brigu nema. Nema problema radi istrage USKOK-a.
Jerbo, pitanje je, a koga je to USKOK ozbiljno uhvatio, ono, da je uhapšen, osuđen, pa se nakon prvostupanjske kazne našao pred višim sudom, pa je upućen u zatvor?
Čovjek je star šezdesetak godina, pa nema ni minimalne šanse da zaglavi u zatvoru za života, jer, takvi slučajevi, ali samo ako u kojem od projekata zaglavi, pred našim pravosuđem traju desetljećima.
Pa odu u zastaru, a građanima ostaje samo gorak okus u ustima.
Pisalo se dosta o Miroslavu Škori, o njegovoj projektnoj suradnji s Milanom Bandićem oko informatičkih usliga, pisalo se i o projektu parkirališta u Zajčevoj ulici.
Bilo je tih projekata ko da se radi o projektnom birou, a ne o pjevaču superlakih poskočica, pjevljivih u svatovima nakon ponoći, kad se društvo podnapije, pa je nesklono kompliciranim tekstovima.
Rečeni je pjevač za mene velika enigma.
Sreo sam puno ljudi u životu, ali ovakvo nešto nisam sreo nikada.
Srećom.
Zabavljač i veseljak loših i opasnih namjera, što je u biti nekako sukobljeno samo po sebi.
Pitam se, da li je on zabavljač ili čovjek opasnih namjera.
Možda samo glumi tipa koji se predstavlja kao zabavljač.
Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, a pjevač je. Što bi bilo da ima ozbiljno zanimanje?
Čak sam uvjeren u to, sjećate li se njegove izjave u nekakvom talent showu, mislim da se zvao Story Supernova Music Talents?
Prilikom audicije jedne djevojke iz Mostara razgovaralo se o slavnom Starom mostu koji je za vrijeme Domovinskog rata sramotno srušila hrvatska vojska i kada je cura rekla kako se most ponovo gradi, Miroslav je izlanuo kako je to bez veze “jer ćemo ga ponovo srušiti“.
Daleke 2003 godine Škoro je imao rušilačke planove u BiH. Sedam osam godina što se vratio iz zbjega, evo ga, on bi rušio! Nekako sumnjam da bi rušio iz prvog reda. Više onako iz pozadine, ili nekoliko tisuća kilometara udaljenosti!
Onda, kada je to izrečeno, brinulo me izrečeno ćemo ga, pa sam se tješio da nema puno gadova koji bi to napravili, a da bih se godine 2020, sedamnaest godina nakon programske izjave Miroslava Škorem uvjerio sam sam ipak samo naivac.
Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?
Doduše, kasnije je to proglasio zajebancijom, shvativši da je jako uranio izjavom.
Godina 2020 više nije prerano, više je onako, taman. Kako bi rekao Sad ili nikada!
Iza Škore stoji već sada impresivna armija onih koji bi rušili, koji bi prekopavali.
Danas u tom projektnom intervjuu nije se odredio, želi li biti gradonačelnik Zagreba.
U biti, ja mislim da želi, ali postoji samo jedna prepreka, na izborima mora pobijediti.
A priča o Zagrebu ili o bilo kojem mjestu na lokalnim izborima, je kudikamo drugačija od polarizacije na partizanima i ustašama, Bleiburgu i Jasenovcu.
A Zagreb ipak nema toliko konjina, a jedan ergele dio angažiran je oko drugih kandidata.
Dakle, preostaje mu samo spavanje u Saboru, riganje mržnje i igre lopova i žandara s nevježama iz USKOK-a.
Posve dovoljno!
I previše!