Prvi dan škole

Prošle su godine… Desetljeća čak.

Puno desetljeća čak.

Posve jasno se sjećam svakog detalja.

Majka me je počešljala, obukla bijelu košulju, kratke hlačice s tregerima, na nogama Opatija cipele s bijelim dokoljenkama. I obavezna kuta od plavog glota, s tregerom na leđima.

Ona i tata dobili su slobodan dan, jer, bio je veliki dan.

Početak škole, prvi dan u prvom razredu.

Blago i nasmiješeno, rumeno lice moje prve učiteljice, drugarice Štefice.

Dobili smo popis knjiga, pa smo u knjižari nakon neviđene gužve i stiske, poslije podne kupili knjige i bilježnice.

Majka je kupila i arke pak papira, plavog i bijelog.

Umatali smo knjige, a teke smo oblagali plastičnim futrolama.

Tata je strpljvo čekao, pa je kad je omatanje bilo gotovo, pisao nazive na etikete. Bijele, uokvirene crvenim i plavim crtama, a na kojima je dolje sitno pisalo Lipa mill.

Nikada, posve sigurno nikada neću zaboraviti prvi dan škole.

Ali, ni treći, kada nas je učiteljica poredala u dvored pred vratima, na kraju nastave.

Stao sam prvi s malim Zvonkecom, a iza mene njegova sestra Blizanka.

Tražila je da je pustim na svoje mjesto. Di ću je pustit, pa ja sam ponosan što sam prvi u redu.

A ona me mune šakom u leđa i kaže Ti imaš ženski kurac.

Drugarice, zaderem se ja, Melita mi je rekla da imam ženski kurac.

I tako, djeca idu iz škole, majke i očevi ih čekaju kod ograde, a klinci se deru mojoj majci: Njega vam nema, on i Melita ostali su u reštu.

Sjećam se, sa sjetom, počela je te godine rano zima, kaputić sam prerastao, otac je digao kredit i u Nami na Trgu Republike smo kupili kaputić.

Prekrasan, špricani.

Sutradan ja u školu s novim kaputom. Došao je u školu i Braco, kako smo to onda govorili Cigić.

U hlačicama, košulji, sav promrznut, bez čarapa, samo niske cipele.

Na odlasku sam mu dao svoj lijepi kaputić. A Brsaco je kasnije postao zvijezda Noćne more, ali tek nakon što je bio Otis, najbolji zagrebački čager!

Pa sam cijelu zimu hodao u malenom kaputiću od prošle godine.

Čudne su te priče, ali meni drage, ispunjavaju mi dušu i misli.

I zato, danas svim klincima, a i onima koji to nisu, a i njihovim roditeljima, želim sretan početak škole želim im da budu dobri učenici, a roditeljima želim da budu dobri, pažljivi i brižni, baš kao što su bili i moji…

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,170SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Svijet se zajebava memeovima o ostarjelom Ronaldu. Za sada nisam primijetio sličnu zajebanciju na račun Luke Modrića, koji isto tako ne shvaća da je postao star koji je star. Nisu ni njemu rekli, jer bi to bio znak jugoslavenstva, komunjarstva...
Mumija

Dobro je da imamo EU.
Nakon neodvojivih čepova dosjetili su se zabrani šećera u vrećicama uz kavu, čaj i slično. Zabranjuje se sva jednokratna ambalaža.
Meni je to logično, pa kakve smo debile gore poslali, rezultati su primjereni.

Učitajte još

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Stota godišnjica HDZ-ovog servisa

Večeras u 20:00 u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Velika dvorana, Trg Stjepana Radića 4, održava se glavna svečanost – gala koncert HRT...

Nije zgodan, al je nezgodan

Rano smo krenuli te davne nedjelje prema Zagrebu. Putovalo se Ličkom magistralom, pa smo se konačno dokopali Zagreba, taman pred ručak, majka je znala...

Bijeg

Bio je lijep sunčan dan te nedjelje, 06.05.1945.. Ručak je bio serviran. Mrišljiva gusta kokošja juha, s debelim rezancima, žuta poput cekina, pečena purica,...