Sjećate li se Joe Šimunića?
Ono, Oduvijek sam to želio napraviti? Pa kad su mu rebnuli zabranu igranja, promijenio je ploču. Nije znao, nije htio, zabunio se, svašta je lupetao.
Jer se onaki veliki, čvornovat i žilav, da prostite usrao. Od ustaše postao je samo usraša!
Od onda ne prošlo nekoliko godina. Brže se živi. I Internet je brži. Negdje već postoji i nekakav 5G, doduše, ne kod nas mi smo još uvijek u 3PM.
Bio je ovo tjedan festivala.
Popevali su veseli Zagorci. O trsju, bregima, o vinu, o ljubavi pod brajdom. Ma znate već o čemu se pjeva na takvim festivalima.
Popevali su i ljubitelji slobode, na Festivalu slobode na Trgu bana Jelačića.
Festival slobode, kako to gordo zvuči.
Odmah mi misli polete u kolovoz 1969, na jedan drugi festival slobode, na daleku livadu u Bethelu, N.Y., na Woodstock festival.
Na Woodstock se išlo iz uvjerenja i protesta.
Baš kao i na Trg bana Jelačića u subotu. Iz uvjerenja i protesta.
Kao garant sretne i svijetle Hrvatske u publici se pojavio i jedan naočit muškarac, u crnoj majici i nabio crnu kapu. Pogađate već, u rukama je imao hrvatsku zastavu. Onu pravu!
Jedina je sitna razlika što na Trgu toga dana nije bilo ni Joan Baez, Jeff Beck bio je spriječen, Sly and the Family Stone isto. Creedencei nisu našli vremena, a Jimmya odavno nema. U Zagreb se nije išlo skakutati i svirati ni ostarjelom Pete Towsendu jer je korona, pa ne putuje.
Zato su u Zagrebu nastupili Tony Cetinski, Velimir Bujanec, Zlatko Hasanbegović, Srećko Sladoljev, Velimir ponoš i Karolina Vidović Krišto, prigodno odjevena u šestinski stolnjak.
Nastupili su pred masom oduševljenih pristalica, praćeni plesnim nastupima svojih razdraganih groupies, koje je ponijela delirična inspiracija njihove glavne plesačice odjevene u zeleno.
Atmosfera je bila savršena. Za podizanje atmosfere pobrinuo se Tony Cetinski, povicima Cijepite si mamu.
Što me nekako asocira na onaj uličarski Jebite si mamu.
Moju mamu će cijepiti nekakav liječnik ili sestra u nekom domu zdravlja, a kako sam ja fin i pristojan, nipošto ne bih pisao o njegovoj mami.
Jer sam fin i pristojan. A jako sam fin i pristojan, pa ne bih pisao ni o njegovom tati.
Uopće, radi se o obitelji o kojoj fini i pristojni ljudi ne govore, a Boga mi, niti ne pišu!
Kao da ih nema. A tu su.
Bogati i debeli, voze vrlo brze aute. Vrlo brze.
Pa ko uspije proć preko ceste, dobro je prošo.
Predstavljaju upravo ono što ja ne želim biti.
Nikada.
Jer sam fin i pristojan.
Čudna smo mi zemlja. Što su tekstovi pjesama debilniji, to su pjevači tih pjesama veći autoriteti. Za svaki kurac.
Pa koji vam je kurac ljudi?
Publika, od kojih su mnogi bili klinci, oduševljeno je kliktala i aplaudirala Ne damo vam djecu. Lijepa je budućnost u Hrvata.
Svijetla i sretna!
Kao garant sretne i svijetle Hrvatske u publici se pojavio i jedan naočit muškarac, u crnoj majici i nabio crnu kapu. Pogađate već, u rukama je imao hrvatsku zastavu.
Onu pravu!
Govorio je i neki lik, posve primjereno odjeven u vojničku uniformu, koji je konstatirao sa je s njima, tamo na Trgu, Duh Sveti. Ljudi su s odobravanjem aplaudirali, a nitko se nije ni okrenuo vidjeti da li je uistinu tu negdje Duh Sveti. Valjda su ga svi vidjeli. Na TV snimkama ga nisu pokazali. Gledao sam i na Laudato TV. Ništa!
Bio je Duh Sveti, kojega nitko nije vidio, ali oni znaju da je on tu.
Ni koronu nitko nije vidio, a umire se od nje posve lijepo i tečno.
Za nju znaju da ne postoji.
Za Duha svetoga znaju da postoji!
Lijepa je budućnost u Hrvata.
Svijetla i sretna! I prosvjećena!
Tjedni pregled: Prošli tjedan pokazao je jasno kakvi smo. Korumpirani, ali zato vrlo zatucani!
Ti humanitarci i širitelji ljubavi nisu dopustili hitnoj pomoći da odvede nekoga kome je pomoć potrebna.
Nego su je polijevali vodom. Evo čak je i vrlo hrabri muž, Velimir Bujanec rekao da on nije polijevao vozilo hitne nego je prao šajbu jerbo je bila zamazana i zasrana muhama.
Ko mali Cigići na semaforu na raskršću Držićeve i Vukovarske.
Pa je veliki ustaša postao samo usraša, baš poput Joe Šimunića s početka teksta.
Kako je to izgledalo, pogledajte u galeriji. Tekst se nastavlja iza galerije!
[URIS id=32042]
Vrhunac tog Festivala, pandan Jimmyevoj odsviranoj himni na Woodstocku, bili su posjeti s pjevanjem i arlaukanjem pred staračkim domovima gdje su oduševljeni umjetnici onima koji su u daleko najopasnijoj situaciji radi epidemije korone, poručivali u mojoj slobodnoj interpretaciji, da je korona goli kurac.
Prenijeli su im poruku podrške i nade. Stanovnicima staračkih domova, u kojima, kad korona uđe u njih, ljudi umiru ko muhe.
Onda se javnost počela zgražati. Ismijavati okupljene sudionike hrvatskog Woodstocka.
Proglašavajući ih zatucancima, kozojebima, krkanima.
Onda se pojavio kod Šprajca kojega ne gledam, ali sam pogledao snimku i Tony Cjepite Si Mamu, nakon što se cijela obitelj o kojoj ne pišem, jer sam fin i pristojan, domislila da je u Hrvatskoj puno veći broj onih koji ko ozebli Sunce čekaju cjepivo protiv korone, od onih koji znaju da korone nema, ali ima Duha Svetoga.
Pa će pasti prodaja CD ova na kojima Tony umire sto puta na dan, a nikako da umre. Pa će Arena biti poluprazna.
Pa neće biti ni love za brze aute, a Tony bez brzih auta nije nitko i ništa.
Znaju to u Rovinju.
Izjavio je da se povlači iz cijele te rasprave. Radi zdravlja obitelji. Valjda čekaju Cjepivo. Ispod stola kutija s pepelom, za posipanje, ne vidi se ni kutija ni pepo, ali osjeti se da je tu.
Ko Duh Sveti na Trgu bana.
Kontrola štete.
Komentirao je posve brižan, zabrinutog izraza lica s vrlo debelim naočalama (što su naočale deblje, izgledaš pametnije), kako je hitna pomoć, kojoj je Bujanec oprao krivu šajbu, jer je oprao šoferšajbu, a vozila je na rikverc, mogla nekog zgaziti u vožnji unatrag.
Pa dobro, zna li taj Tony Cetinski, da se čovjeka može zgazit i kad voziš unaprijed?
Mislim da zna.
Ako ne zna Toni, zna obitelj Kevljanin iz Rovinja.
Komentirao je i status posprdni Dina Rađe koji je ironično napisao da kada netko oboli od COVID-19, da ne ide liječniku nego neka ode kod Cetinskog na 3-4 doze pozitive. “Dinu znam i kada tako nešto pročitam, uvijek to uzmem s rezervom“.
Kaže čovjek koji je umro sto puta.
U samo jednoj pjesmi.
U subotu je na Trgu bana Jelačića umrla pametna i civilizirana Hrvatska.
Po stoti puta!
Ko u pjesmi Tonija Cetinskog.
