Časni sude nisam kriv.
Novac nađen u stanu nije moj, nego od gospodina Toma Forda. Njega sam sreo jednom, dao mi je drogu i novac na čuvanje. Kasnije sve više nikada nije javio. Upoznali smo se preko aplikacije Wickr.me.
Jedan je to od miliona iskaza pred sudovima u Hrvatskoj.
Ali, ne običan, nego iskaz koji suci gutaju, kao što žedan čovjek u pustinji pije zdenu vodu.
Istražitelji USKOKA našli su u stanu jedne mirne i tihe, samozatajne obitelji zbuksano oko pet miliona kuna u različitim valutama
S velikim zadovoljstvom i olakšanjem.
Jer, poznanstvo s Tomom Fordom, za kojeg nitko ne zna tko je, ni gdje živi, svakako je ja hrvatskim sudovima značajna i vrlo bitna olakotna okolnost.
To što po stanu jedva hodaš probijajući se kroz paketiće droge i svežnjeve novca, posve je nebitna činjenica. Jer to nije tvoje. To je vlasništvo Toma Nikad Čuo Nikad Vidio Forda.
Druga olakotna okolnost, koja se do duše ne piše u obrazloženju presude je srodstvo.
Srodstvo s osobom koja u društvu nije običan drek s ceste. Nego veći drek.
Rekli bumo govno, onak pravo, kravlje najmanje, ako ne od slona.
Istražitelji USKOKA našli su u stanu jedne mirne i tihe, samozatajne obitelji zbuksano oko pet miliona kuna u različitim valutama.
Pet miliona kuna vam je dragi moji otprilike toliko koliko neto zaradi netko tko ima pristojnu plaću od 10.000 kuna u samo petstotina mjeseci.
A pet stotina mjeseci je samo 42 godine rada, u dobrostojećoj firmi, s redovnom platom, deset soma kunića mjesečno.
A obitelj čine mlađi ljudi, oko pedesetak godina stari. Koji bi mogli imati oko 25 godina staža.
Nekakav jebeni nesrazmjer bi mogao postojati, kaj ne? Jerbo nije se lova samo buksala, jelo se, ai pilo, a nešto se i oblačilo. A i režije su se morale plaćat.
Oboje su školovani, oboje su zaposleni. Gospođa radi kao tužibaba u DORH-u, a gospodin je poduzetnik, izvrsne poslove karijere koja je vjerojatno rezultat dobrog školovanja.
Svakako je važno za spomenuti da je već krajem prošlog stoljeća kao golobradi mladac postao član mladeži HDZ-a.
Ubrzo je postao članom Glavnog stana HDZ-a- Glavni stan, kako me to ne nešto podsjeća, ali nikako se ne mogu sjetiti na što. Svakako na nešto ružno i tužno.
Lijepo je kad dječica, golobrada svojim organizacijama daju imena koja asociraju na nešto ružno i tužno.
Jebi ga, Hrvatska je to.
Vrlo brzo iselio je iz ružnog i tužnog Glavnog stana, pa je postao poslovni direktor, pazi sad, Mladeži HDZ-a.
Mladež HDZ je poduzeće koje se bavi uzgojem povlaštenika koji će u budućnosti biti predvodnici pljačke i otimačine u društvu.
Naravno, godine su prolazile, stari se, pa se izlazi iz mladeži, ali se i dalje surađuje s organizacijama čudnih imena, svesrdno je pomagao mladeškim udrugama bosanskohercegovačkih Hrvata. Pa ma što god to značilo.
Bok te mazo, kad sam ja bio mlad mi smo ganjali komade, a od čudnih imena znali smo za Pink Floyd, Led Zeppelin, Bachmann Turner Overdrive i slične pizdarije.
Glavni stan, mladeške udruge postojale nisu.
Valjda zato se danas po stanovima krećemo normalno, ne sapliću nam se noge o svežnjeve novčanica koje bi mogli zaraditi u dva života radom u Konzumu.
I sada se istražitelji Uskoka grbe i muče noseći toliku lovu iz stana u trezore u Gajevoj.
Još ako lift ne radi, najebaše.
Kako je lik s početka priče imao Toma Forda, ne više tako mladi jurišnik HDZ-a, vlasnik stana pretrpanog novcem ima suprugu, koja je tužibaba i koja bi trebala ganjati upravo takve kakvi s njom žive u pretijesnom stanu pretrpanom lovom.
Imaju i mačka.
Pa kad se u stan donose novi kontingenti novaca, na upit susjeda, Bok dragi sused, a kaj to imate u vreći? odgovaraju mrtvi hladni, Imam naravno, mačka u vreći.
Posve dovoljan razlog da nikad ne budu osuđeni.
Jer, pravosuđe kod nas je mačak u vreći!
