Sjedim u parku pred kućom, u debelom hladu, trošan stol, godinama izjedan kišom, snijegom, vrućinama, vjetrom, nožićima kvartovskih divljaka, na stoliću laptop, cigarete, coffee to go.
Htio bih pisati o nepoštenju. O moralnom lopovluku, o prevari. Pa se mislim, pa o tome stalno i pišem. Pišem o glupavoj i nedojebanoj raji kojoj uvijek iznova nekakav baja zavuče do jaja.
Naoko nježno, neosjetljivo, a onda raširi ruke i kaže, a vidi ruke. A baja im zavuko do jaja, A ruke čiste.
Kad me neko zajebe, nekako volim da je barem onako, po izgledu čovjek i pol. Naočit, zgodan, pa kasnije mislim, ajde bar me pravi frajer zajebo, a ne neki šmoljo na kojeg ni bicikl naslonio ne bi. Ili barem dobro držeća fircigerica, napredna i nazadna, pa se mogu pravdat da sam gledo u atribute i popušio. A ne nekakav šmoljo ili nekakva babuskara.
Ali ja nisam narod. Ja sam ja. Hrvati, pa ma što mislili domoljubi, su narod koji jedino i dobro funkcionira pod čizmom. U Austrougarskoj podcijenjeni, daleko od vlasti, ali priznati kao dobri radnici, kojima je uvjek određivano što će raditi. U Bivšoj mrskoj, unatoč koncentraciji vlasti u Beogradu, Hrvatska je bila daleko najnaprednija republika, kulturno, industrijski, poljoprivredno.
Onda smo sve to izgubili, ali smo dobili samostalnost. Glupa do glupe odluke, imrpesivan niz krivih poteza koji su se desetljećima povlačili u nekakvoj visokoj politici, a građani su honorirali zaokruživanjem tih nesposobnih lopovskih budala na izborima, uvijek iznova. Slavoniju je uništila politika, a Slavonija uporno trideset godina glasa za kontinuitet te politike koja joj je davno skinula gaće. Nestalo je empatije u meni za takve ljude davno. Ko ih jebe. Ako se oće ubit, široko im polje. Odlaze busevima na rad diljem Europe, pa se vraćaju samo da bi glasali za one koji su im oteli zemlju, kuće, poduzeća, dostojanstvo, pravo na budućnost. Jer su budale kojima pomoći nema.
Pred petsto dana Zagreb je teško oštećen potresom. Iz tektonskih pukotina nastalih potresom isplivala su govna koja je izasrala Bandićeva administracija u dva desetljeća upravljanja Zagrebom. Dvadeset godina javna je tajna bila da je Bandić gangster, lopovi, kriminalčina u rukama mafije. A građani (da li?) birali ga šest puta, nadmoćno je pobjeđivao svaki puta. Jer su ti koji su ga birali budale i jer su nepoštene lopine koje biraju sebi ravnog.
Svi Bandićevi mandati su bili krađa, pogodovanje uskom krugu lopova koje je skupio oko sebe. Čak je i grob u kojem je pokopan, simbol nepoštenja i krađe. Izgrađen na negrobnom mjestu, u parku, djelomično na pješačkoj stazi. Nema parkiranja na pješačkoj stazi, osim ako nisi Milan Bandić.
Njegovim odlaskom, guzičari Zagrepčani, koji su odjednom ostali bez guzice u kojoj su godinama držali glavu, odabrali su opciju koja je žestoko negirala Bandića, MOŽEMO! MOŽEMO! Su prihvatili i oni koji su bili opozicija Bandiću cijelo vrijeme, ponadavši senda bi konačno grad mogao stati na zdrave noge.
Od prvog dana bio sam veliki pesimist i žestoko kritičar te ekipe pretencioznog naziva MOŽEMO! Jer sam bio u potpunosti siguran da ne mogu, da ne znaju, da nemaju sučim.
Nije mi namjera raspravljati o financiranju višegodišnjem te grupe aktivista, ali ono je sve, samo ne transparentno. Time će se baviti drugi, kad jednom izgube vlast, jer je naš DORH strašno jak u šutiranju krepanog lava.
Nije mi se namjera baviti niti pomanjkanjem bilo kakvog radnog iskustva ekipe koja je u debeloj hladovini nekakvih instituta uzgajala hemeroide sjedeći u ugodnim foteljama, a rekreativno su se bavili valjanjem po asfaltu pred institucijama grada ili države, ali samo kada su znali da imaju medijsku pažnju.
Tipovi kojima po defaultu ne vjerujem ništa, tipovi bez ikakvog upravljačkog iskustva dobili su na taci Grad Zagreb na upravljanje, budžet od preko deset milijardi kuna.
Građani su im poklonili povjerenje iz slijedećih razloga:
- Redovito su ukazivali na sve nepravilnosti u Gradu, koje je mogao uvidjeti i dođoš u grad, ali konkretna rješenja davali nisu. Jer ih nisu imal i nisu znali
- Jer su vrlo uvjerljivo desetak dana spavali pred Saborom inzistirajući na hitnom donošenju Zakona o obnovi Zagreba, obećavajući da kad užu u Sabor, da će na prvoj sjednici odmah donijeti Zakon.
- Svakako je jedan od većih razloga poklanjanja povjerenja toj ekipi, sada se svakim danom sve više vidi da sam bio u pravu, luftbremzera, svakako jest glupost i lakovjernost Zagrepčana.
Nadolazeća jesen, zima, kiše, snjegovi nacrtati će metu ovoj ekipi na čelu. Jer napravili nisu ništa, a potpuno sam siguran da ni neće. Jer ne znaju.
Odmah po ulasku u Sabor prošlog ljeta, Zakon naravno nije donesen, jer nije ni mogao biti donesen, naprosto radi procedure koja prethodi donošenju bilo kojeg Zakona, a budale koje su vjerovale u njihova obećanja mogle su ih samo čeznutljivo gledati iz svojih privremenih smještaja i pštećenih kuća, kako borci za njihovu stvar odlaze na zasluženi dvomjesečni godišnji odmor, odmah nakon prve sjednice Sabora. Otišli su svi oni koji su tražili obnovu Zagreba odmah po formiranju Sabora, i visoki Davor i visoki Peđa, sa svim svojim bernardincima i peđerima. Bez i jedne riječi!
Sjećam se, jedino je dobri Renato Petek sjedio na vrelini u Miramarskoj i svakodnevno protestirao zbog neobnove Zagreba, dok su se Rada Borić, Vili Matula, Urša Raukar, Tomašević i ostala ekipa kvasili i valjali u bikinijima po plažama diljem Jadrana.
To mora da je bio divan prizor.
Onda je donesen Zakon. Koji je za kurac. Dovoljno je reći da su za Zakon glasali HDZ, SDP, Možemo i politički koruptivci zvani predstavnici nacionalnih manjina.
Zakon praktično onemogućava obnovu Zagreba.
Zar ste uopće mislili da ta musaka lopova, neradnika, koruptivaca i neznalica može izglasati bilo što pošteno i kvalitetno?
Naravno da jeste, jer ste Zagrepčani, jer ste Hrvati.
Pa ste im poklonili Zagreb na pladnju.
Glasne kritike o milijardu kuna spiskanih u ružnu, nefunkcionalnu tehnički neupotrebljivu žičaru, kojima su ovi iz MOŽEMO! mjesecima parali uši svima nama, u potpunosti su utihnule. Nastao je muk. Žičara više nije problem. Kada je zadnji puta spomenuta žičara.
Jer su dobili vlast. Ko vas jebe.
Mjesecima, godinama, kritizirali su i napadali Bandićeve čelnike, da bi sada polako jednog po jednog, po isteku mandata, imenovali na određeno vrijeme.
Jer nemaju nikoga tko bi to mogao raditi. Jer su to poslovi na kojima se radi konkretno, a oni konkretno radili nisu u životu ništa. A u petom su desetljeću života. Imenuju se ljudi iz Bandićevog prvog ešalona povjerenja. Za preuzeti Grad Zagreb treba oko 2.500 kvalitetnih, školovanih ljudi, s iskustvom rada u realnom sektoru! Tko od ovih iz MOŽEMO! to ima?
NOVA IMENOVANJA BANDIĆEVIH PROVJERNIH KADROVA
Barem pet imena?
Tomašević se zabavlja surađujući s USKOK-om, koji o Banadiću i svima oko njega zna kada su i prdnuli. Tip nije svjestan da se to ne radi, jer to mu nije posao. Posao koji mu je posao ne zna, pa valjda misli da je u redu da barem nešto radi.
Svakako je najuočljivija akcija do sada bila polaganje vijenca na grob Franji Tuđmanu. Valjda je to prvi korak k polaganju vijenca Milanu Bandiću?
Vrijeme prolazi. Pola tisuća dana je od potresa. Kurcem nije maknuto. Zagrepčani sa zebnjom čekaju zimu, kiše, nove potrese. A Bandić se izmako. Nema ga. Već sada, kao da ga nikada nije ni bilo.
Biti će vrlo interesantno gledati kako pod pritiskom funkcionira ekipa koja inače u poslu ne funkcionira nikako!
