Omiljene teme zadriglih domoljuba, profesionalnih vjernika, su ženske teme.
Krkan s bocom pivuše pred birtijom, u košulji na kojoj su donja puceta otkopčana, pa se vidi prljava potkošulja, podrugujući su u stanju danima pričati o recimo, pobačaju. Kao i sva neuka raja, oni se razumiju u sve. U svaki kurac. Filozofske rasprave o tome kada počinje život, do toga da kad je ženama dosadno, kad nemaju kaj sa sobom, odu na abortus.
Tipovi koji su natukli djece dovoljno za popunit kombi, tipovi koji ne vade.
Ne vade ništa osim piva iz frižidera.
Nisu im strane ni priče o ženskama, pa gestikuliraju rukama tako živahno opisujući obline, tako da im se dragocjena tekućina prolijeva po asfaltu pred kladionicom.
Danas je bačeno prokletstvo.
Nisu ga bacili niti vračevi, niti svećenici, niti šamani.
Prokletstvo su bacili talibani iz redakcije Slobodne Dalmacije.
Bezočno, svinjski, ženomrzački, upravo onako kako su pred pet stotina godina pokvarenjaci iz posve osobnih razloga optuživali žene koje su završavale na lomači.
Žena koja se svojevremeno bavila prostitucijom, samo iz njoj znanih razloga, a koja je s vremenom prestala baviti se najstarijim zanatom na svijetu, dobila je posao u struci. Posao za koji je školovana.
Psihologinja u Centru za socijalnu skrb.
Žena koja je kroz život upoznala ovo društvo kakvo ono upravo i jest. Društvo pokvarenjaka, dvoličnih duševnih kurvi.
Društvo vjernih supruga, poštenih i časnih vjernika, kojima je obitelj na prvom mjestu, a potajice su se opuštali u njenom krevetu.
Društvo farizeja, dvoličnih pokvarenjaka koji su sposobni odvojiti tisuću kuna (tako je pederski točno navedeno u smeću koje se zove Slobodna Dalmacija), za sat dva dahtanja.
Soma kuna. Potpuno nedostižno penzionerima. Potpuno nedostižno studentima, poljoprivrednicima, lučkim radnicima.
Dostižno je naravno društvenoj eliti. Društvena elita je pojam koji u Hrvatskoj znači kriminalci, političari, političari – kriminalci, te ostali takav ološ.
Tipovi kojima nije problem okrenuti telefonski broj Slobodne Dalmacije i došapnuti im informaciju, znajući da će ti kokošari odmah izletjeti s pričom. I upropastiti jedan život, u maniri pokojnog (Bogu hvala) Marinka Božića i Roberta Pauletića, ljudi koji su svojim pisanjem upropastili stotine života i ljudskih sudbina.
Slobodna je članak objavila iako je za prekršaje koje je progonjena žena učinila, nastupila apsolutna zastara.
Pišu i uništavaju sudbinu nemoćne žene, a gradom im hoda armija političkih kokošara, lažnih doktora, dilera droge, kriminalaca. O tome se ne piše.
Nisam ni malo iznenađen objavom takvog članka, koji gazi ljudsko dostojanstvo. Čak me ni sramotna argumentacija Mirjane Krizmanić ne čudi.
Kao roditelj, nekako bih više vjerovao psihologinji koju su stigmatizirali, nego Mirjani Krizmanić, osobi koja bi trebala biti autoritet.
Ne samo stručni, nego i ljudski.
Nisam vidio da su u obranu progonjene i vjerojatno uništene žene ustale ni B.A.B.E., ni žabe, ni ostali poenteri na tuđoj tuzi, jadu i tragediji.
Možda se i jave. Pa stanu u obranu Mirjane Krizmanić.
Tako vam je to kada živite u Hrvatskoj!
