Članak je pisan pred 13 mjeseci, u lipnju 2018.
Prilično sam dobar poznavatelj političke scene. Sabore pratim često. Letim portalima, bilježim.Svejedno, danas me je na potpuno lijevoj nozi zatekla poruka sa linkom na članak u Varaždinskim vijestima.
Izvjesni Mario Habek se buni jer je njegov protege Dubravko Bilić nakantan i natamburan, nimalo nježno od strane gospođe Barbare Antolić Vupore. Kada su izbori, obično neko pobjedi, a onaj drugi obično izgubi.
To je nekak tak.
Ko gubi, ima puno pravo ljutiti se.
Malkice mi je blesavo da se javlja taj Habek, i da daje znakove i simptome nadrkanosti, dok protege mu Dudo ni trc ni mrc.
Što se on tu ima javljat, sve je ionako organiziro Habek. Nije on tu da priča. On je tu da bude Varaždinski sekretar SKOJ-a.
Početak članka me sjebo.
U startu. Piše tamo da je taj nervozni i strašno nabrušeni Mario saborski zastupnik.
Gledam, nikad čuo, nikad vidio.
Otvaram Hrvatski sabor, stranicu.
Jebate led, pa čovjek je stvarno saborski zastupnik, a ja ga onako naočitog i zgodnog, nikad vidio nisam. Dva mandata! Ej osam godina sjedi u Saboru, ko slijepi putnik, a da ga ja nisam vidio. Danas već drugi puta otkrivam svoje nesavršenosti.
Prvo Bjelovar pa Varaždin!
Ni čuo za njega.
Rezultati velikog društvenopolitičkog rada gospodina Habeka dakle, nisu dospjeli do Garešnice. Jebiga, nismo baš blizu.
Idem ga progooglat.
Odma mi je lakše.
Rezultati velikog društvenopolitičkog rada gospodina Habeka, nisu dospjeli ni do Varaždinaca, gdje svaki svakog zna.
Svi u Varaždinu poznaju recimo, uvaženog zastupnika Nedrka Ilčića. Bivšeg. Ne mislim tu bivšeg pod nedrkadžiju, sačuvaj Bože, mislim pod bivši zastupnik.
A bijo je u Saboru godinu dana i manje.
Pa su dični Domovine sinovi na upit novinara RTL-a pred dva mjeseca, tko je taj čovjek, njihov sugrađanin Varaždinec, lijepo i pristojno, nakon što bi dostojanstveno sišli sa bicikla, u kameru prozborili.
To je onaj pjevač. Drugi bi rekli to je onaj svirač.
Niko se nije srećom sjetio reči da je svirač kurcu.
Pa kako ćeš reći za nekoga da je svirač kurcu, a on sjedi u Saboru, već dva mandata, natuko više nego duplo staža za dostojnu saborsku mirovinu, a da ni riječ reko nije u Saboru.
Pa nije on tamo za trabunjat. On je tamo za zaradit penziju.
I dizat ruku.
Dakle, čovjek je pristojan, pravi Varaždinec, stanovnik baroknog grada, ne trabunja u Saboru, ne uznemirava me dok krmim pred televizorom, ne tjera me da jebem mater svima radi glupavih diskusija, ne truje nas glupim idejama.
On dostojanstveno sjedi u Saboru i čeka.
Što se čeka?
Još jedan mandat, ali i saborska mirovina.
Dovoljni razlozi za bit gore.
Zbog tako velikog saborskog angažmana, nije imo vremena, nije stigo organizirat izbore u vlastitoj županiji kako spada.
Pa za svog protežea Dubravka Papala Maca Jezik Bilića, gospodin Mario Jebek nije stigao ni promatrače organizirat, a čega se nije sjetio ni taj Dubravko, jer nije znao da trebaju bit promatrači na izborima, koji bi trebali pazit da su kutije pri početku glasat prazne.
On je vjerovao. U maniri rasnih političara SDP-a.
Da kada smo kod vjerovanja, sjetio sam se onog vica Mi ovdje igramo na povjerenje.
E da je gospodinu Jaiću takav protivnik, spasio bi se. i bez Cigana.
Pa tako niko nije vago kutije prije početka glasanja.
Nisam ni ja.
Jedni kažu da su bile teške, drugi kažu da nisu. Ja ne kažem ništa.
Sada se svi kunu u svoje tvrdnje.
Ali, kasno Marko na Kosovo stiže.
Reakcija gospodina Habeka je pravovremena, upravo kao i njegove reakcije u Saboru.
U dva mandata.
