Nakon dugo vremena, konačno dobra vijest, a da nije vezana uz sport. Baš nekako u predblagdansko vrijeme. Dugo već nismo čuli ništa tako dobro, od vremena Badnjaka 2016 kada je svojom izjavom Vratit ćemo INU Hrvatskoj Andrej Plenković stvorio toliku euforiju prvenstveno među HDZ-ovcima i budalama, da su mnogima od njih ispale kuglice kojima su kitili borovi. Jebeš kuglice. INA je naša. Pouzdano znam da su se na sastancima nekih ogranaka već radili popisi članova stranke koji su trebali biti manageri prvog ešalona.
Izaslanstvo malene Hrvatske boravilo je u Ukrajini.
Nadaleko i naširoko je poznato da Hrvatska od manje od četiri miliona stanovnika snažno podupire Ukrajinu od 45 miliona stanovnika. Bez te snažne podrške ja uopće ne znam kako bi izdržali predstojeće opasnosti koje su se nadvile nad njih, mogući rat s moćnom Rusijom.
Poznata je vanjskopolitička strategija Andreja Plenkovića, Nas i Ukrajinaca pedeset miliona. Zahvaljujući toj strategiji, moglo bi se desiti da Hrvatska više ne bi imala problema opskrbe plinom, po sistemu, nema plina, nema problema.
Razgovaralo se o puno raznih stvari, naravno u tri dana možeš kenjat o dosta toga.
Onda je uslijedila bomba. Medijska. Ukrajina je naprosto oduševljena hrvatskim modelom privatizacije.
Zbog mnogobrojnosti zemlje, model privatizacije zvao bi se 2000 najbogatih obitelji. Dvije tisuće ukrajinskih Todorića, Kutle, Gucića, Rajića, Fižulića, Tedeschia, Vlahovića, Lukšića, Drka, Cuccurina, Ergovića, Zečeva, Končara, Čurkovića, Grgića, Pokrajaca, Zubaka, Andabaka, Pipunića, Žužula. Garancija procvata ukrajinske privatizacije i sreće bratskog ukrajinskog naroda.
Organizira se već doček aviona koji će u Rusiju dovesti Milana Kovača, neprikosnovenog manekena privatizacije, Dragana Penića i Đure Njavre, čiji se gospodarski program razvoja Hrvatske nazvan Hrvatsko gospodarstvo kao švedski stol za poduzetnike HDZ-a, sada ubrzano prevodi na ukrajinski.
Naravno da je stari lisac Plenković odlučio sve držati pod kontrolom, pa će u Ukrajini biti angažiran i istinoljubivi i sposobni ministar Darko Horvat, jer je Ukrajina potrebita takvim stručnjacima. Njegovo dragocjeno iskustvo moglo bi doći do punog izražaja ako dođe do ratnih razaranja, u obnovi porušenih objekata. Kad smo već kod rata. Vjerojatno bi ministar Banožić mogao uskočiti svojim bogatim iskustvom, makar u vidu savjetnika. Biti će tu skromni i samozatajni Tomislav Ćorić (t.ć.), svakako jedan od najsposobnijih ministara kojeg je Hrvatska ikada imala. Svakako je bitno za naglasiti da je u Ukrajini u delegaciji s Plenkovićem bila i Martina Dalić, koja je prezentirala strategiju Poslije mene potop, a Ukrajinci su je prihvatili s oduševljenjem. Na žalost vrhunska stručnjakinja za povlačenje i navlačenje Gabi, bila je spriječena boravku u Ukrajini.
Plenković je vrlo zadovoljan činjenicom da su Biden i Putin razgovarali, pa su šanse da Banožić savjetuje ukrajinsku vojsku ipak sada manje. A iz ruskih izvora saznaje se da je Putinu odlanulo sad kad postoje šanse da se ne sukobi s Banožićem.
Tomislav Ćorić rekao je kako je danas održano zajedničko povjerenstvo dviju zemalja, otvorena su brojna pitanja i potpisan memorandum o suradnji.
”Ja bih rekao vrlo dobar sastanak dvaju povjerenstava i dviju delegacija, nakon toga gospodarski forum. Ističem da je s nama čitav niz predstavnika domaćih firmi, negdje oko 60 poduzeća iz RH”, naglasio je ministar gospodarstva. Ukrajinski predsjednik Vlade kazao je kako očekuje hrvatsku pomoć pri privatizaciji.
Dragocjena iskustva iz privatizacije iznio je ministar vanjskih poslova, Grlić Radman, povlačeći paralelu iz svog osobnog iskustva. Njegov otac kao partijski aparatčik, postao je zahvaljujući privatizaciji bogat kao Krez, a koliko li samo aparatčika ima u Ukrajini?
A jednom kad Ukrajinci shvate što su napravili, biti će kasno.
Jer nakon jebanja, nema kajanja.