U prekrasan veliki stan u mirnom zagrebačkom stanu uselili smo pred ravno pedeset godina. Prva generacija stanara, ljudi u najboljim godinama zbližila se, nisu to bila neka velika prijateljstva, više onako vrlo dobri susjedski odnosi. Onda je počelo osipanje, neki su odselili, neki i umrli, dolazili su novi, skoro na mjesečnoj bazi, jer nekoliko vlasnika iznajmljuje stanove. Više da skoro ne poznam nikoga kog srećem u haustoru. Kaže nekakva evidencija da u ulazu živi 31 stanar, ja sam u ulazu u zadnjih nekoliko mjeseci sreo više od sto ljudi, koje nikada vidio nisam. U ulazu su sada samo četiri obitelji koje su starosjedioci. Od petnaest. Ostali su više onako, u prolazu. Naravno da je ostala i lajava susjeda Marija s prvog kata, koja uz čuvanje čopora djece stigne pratiti sva zbivanja u zgradi. Naizust zna i vrlo je voljna deklamirati vremena kada dolazi poštar, pamti točno vrijeme i dane, utorak i petak, kad susjed poštar nosi preporučeno pismo gospođi Ivanki, zadrži se pola sata i jureći niz stepenice ubrzano garažira Švrču i odlazi dalje.
Budnom oku lajave susjede Marije ne promiče ništa. Ni kad se šuljaš ulazom rano ujutro na povratku s neke lumperajke, sve vidi njeno oko, pa te sutra brižnim glasom pita Susjed, boli li Vas glava? A meni u glavi tuče i bubnja, jezik otekao, pa je nemrem ni u pičku materinu lajavu poslat.
Čitam naslove po portalima, ali i nekoliko onih redaka koji nisu zamagljeni, jer sadržaj ima cijenu. Iskreno, mislim da čak i ne treba sve čitati, ponekad je naslov dovoljan, naročito kad znaš o kome se radi. Jer me čitanje samo raspizdi, znam o kakvim se ljudima radi, znam koliki su im dosezi, a Boga mi znam i kakva su im iskustva, nikakva, ali radi se o njuškama, u pravom smislu riječi, koje imaju taj neki jebeni izborni legitimitet.
Uvijek iznova kad čujem za nakupinu MOŽEMO!, na um mi padne pokojni neofašist Mladen Schwartz, do tragedije komična kreatura. Židov, odrastao u Beogradu, a veliki ustaša. Oksimoron na kvadrat. Eto taj tip se u šezdesetoj godini života, odlučio kandidirati za ravnatelja HRT-a. U natječaju je pisalo da je potrebno dostaviti i preslik radne knjižice, za iskaznicu HDZ-a nije pisalo ništa, ona se podrazumijevala. Siroti fašist s šezdeset godina nije skupio niti jedan dan staža, a imao je žarku volju ravnati HRT-om i valjda pljeskati spikerice po dupetu, ako je i za to bio sposoban. Pa je u Narodnim novinama kupio radnu knjižicu, ispunio ime i prezime, godinu rođenja, pa kopirao sve prazne stranice. Jer radnih iskustava nije imao. I nije bio izabran, jer je provjerom ustanovljeno da nema iskaznicu HDZ-a.
Dakle Zagrepčani su na prošlim izborima dobrano popušili, biti ću fin, pa nipošto neću reći kurac, jer većina vas će ionako to shvatiti. Ako vam je tvrdo otpozadi, shvatit ćete da ste naguženi. Kad-tad.
Izabrali su ekipu lajbeka, dileja bez ikakvih praktičnih znanja, te im povjerili vođenje grada. U kojem živi sedamsto tisuća duša. Mahniti pokušaji ukidanja svega i svačega, traljavo lutanje, imenovanje totalno kompromitiranih nekakvih savjetnika, voditelja, evo zadnja dva, Renate Suše koja je vrlo uspješno sravnila HŽ Infrastrukturu do zemlje, Davora Poljaka o kojem se i danas ispredaju bajke u Lokomotivama u Končaru, dokaz su da ekipa koja vodi grad pojma ni o čemu nema. Ne pozna ljude, ne zna ništa. Ovo dvoje ugurano je iz nekakve kvote SDP-a, što je dokaz da su ovi iz zagrebačkog SDP-a potpuno nesvrstani, poput Čehoslovačke nekada, koja se nije petljala ni u svoje, a ni u tuđe poslove. Uglavnom ovo dvoje nametnuto je i ugurano u vodstvo Grada intervencijom moćnih SDP-ovaca i SDP-ovki kojima boravište nije u Zagrebu, ali odlučuju o zagrebačkom SDP-u. No o tome kasnije.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Zagreb se guši u smeću. Pa su se Rada Borić, Urša raukar i Vili Matula, zajedno s Tomaševićem i onom s bubi frizurom Dolenec, dosjetili rješenja.
Kućno smeće će se sortirati, ja to radim od davne 1998. pa će se odlagati u ulaze, pa će se nepridržavanje sortiranja kažnjavati, ne odma, ali ziher nakon tjedan dana. Pa će komunalni redari, tipovi koji su na mojoj listi simpatija odmah iza onih antipatičnih ZET-ovih kontrolorki, pisati kazne, radi nepravilnog odlaganja smeća.
Kolektivna odgovornost. Prevedeno na moj ulaz, gdje ne poznam nikoga, a u haustoru je neprekidna redaljka novih stanara, garant ću svaki mjesec petsto kuna plaćati odvoz smeća, jerbo će me penalit komunalni redar. Jer ekipa koja vodi grad pojma nema. Ni o čemu. Čak ni o životu.
Ali intelektualno vižljasti, a životno nesposobni dibidus, gradonačelnik Tomašević ima i za to rješenje. Kako pronaći tko ne sortira smeće?
[inline_related_posts title=”Vezano na temu” title_align=”left” style=”grid” number=”6″ align=”none” ids=”43005, 39768, 39315, 38060 39924,” by=”tags” orderby=”rand” order=”DESC” hide_thumb=”yes” thumb_right=”no” views=”no” date=”yes” grid_columns=”2″ post_type=”” tax=””]Kad mi dopizdi plaćati odvoz smeća skoro jednako kao i pričuvu, onda bih trebao provesti istragu.
Otvoriti vreće od smeća, kopati, prebirati po odbačenim bindama, nepojedenim šnitama cikle, masnim konzervama EVA sardina, šmrkljivim papirnatim maramicama, ne bih li negdje našao izdajnički komadić papira na kojem piše Mihaljević. A u mom stubištu Mihaljevića nema, možda je koji od onih podstanara koje sam viđao, a više ne. Soli na rep. Pa onda otvorim drugu vreću, pa treću. Pa sav zasran otpacima, slijepljenih obraza listovima salate, odlazim jerbo sam zakazao u detektivskom zadatku kojeg su mi povjerili Tomašević, Matula, Dolenec, Rada Borić i ostali dibidusi.
Da je takva situacija, ja bih lijepo rekao:
Nabijem Vas na kurac gospodine gradonačelniče. Ja nisam smetlar umjesto vaših smetlara. Nabijem na kurac i one koje su Vas dilajlu, a i Vaše đikane koji pojma nemaju ni o čemu izabrali. Nabijem na kurac i sve one neznalice koje Vas podržavaju.
Ali, ja to neću napraviti. Jerbo držim do sebe, ali i zato jer imamo u ulazu lajavu susjedu Mariju, koja će sve pratiti. I s neopisivim zadovoljstvom prijaviti svima koje to zanima.
Pa će Zagreb u trećem desetljeću dvadeset i prvog stoljeća postati Bukurešt sedamdesetih i osamdesetih gdje je susjed susjeda otkucavao.
Kad zgubidanu bez dana radnog staža daš da upravlja gradom … pic.twitter.com/yyaK3P4zKs
— Bero (@berorules) January 26, 2022
Slazem se s Vama da je to sve zbrkano, nedoreceno i neprovedivo posebno u velikim zgradama. Trudim se svojski i razmisljam intezivno ali nikako da nadem rjesenje za Zagrebacki otpad koje nema dva, tri ili vise nedostataka i problema. Vi ste odlicno napisali ovaj clanak poopsirnog uvoda. Vidi se da ste si i dosta truda dali da ga napisete.
Pa onda imate li Vi rjesenje kako rijesiti problem otpada u Zagrebu. Vjerujem da imate jer u clanku vidim da ste do u tancine upoznati s problemima te Vas molim da u iducem clanku, barem u natuknicama , objavite Vase rjesenje problema.
Zahvaljujem, svakako će to biti jedna od tema ovih dana.