[blockquote align=”none” author=”Romana NIkolić, obraćanje Peđi Grbinu”]Neshvatljivo je, duboko nemoralno i nije socijaldemokratski od stranke u kojoj se busaju da su veliki socijaldemokrati da im političari koji žive s obiteljima u Zagrebu dobivaju naknadu za odvojeni život, naravno da građani nemaju povjerenje u nas političare kad se tako ponašamo.[/blockquote]
Poput biča odzvanjale su jučer sabornicom riječi izvjesne socijalemokratkinje Romane Nikad Čuo Nikolić. Koja je razjareno napala dojučerašnjeg predsjednika Peđu Grbina jer je omastio brčine dodacima na plaću iz naslova konzumiranja saborskog mandata. Što ona nikada, prema tome što je rekla u Saboru, napravila ne bi.
Drug je Peđa, jadan, sav izlomljen i izmožden stalnim seljenjem iz Zagreba u Pulu, u džep smotao punih 67.704,22 kune u godinu dana. Malo više od petaka mjesečno, što je sasvim fina svotica. Mnogi Hrvatići koji spas traže u vjerovanju u Peđu i njegovo društvo, pali su na dupe. Uz plaću od 17.700 tisuća kunića, svaki mjesec još pet i pol soma kuna, nije to ni loše, 23.000 kuna mjesečno neto za borbu za prava sirotinje, socijalno ugroženih, pravosudno unakaženih.
Ima pravo drugarica Romana, koja za riganje mržnje u Saboru ostvaruje mjesečno samo 14.000 kuna. Ali, kao u reklami, to nije sve. Drugarica Romana u istom razdoblju, kao i drug Pedža, u džep je smotala samo 84.594,95 kunića, za troškove Skoro dvadeset tisuća kuna više od Peđovana kojeg je svojski napala. Pa se i za druga Peđu i za drugaricu Romanu može reći da se na njih odnosi ona poslovica Debeloj guski vrat mazati.
Ali doslovce.
Ali, to dvoje inkasiralo je samo 15.000 kuna manje od Domagoja Hajdukovića, stranačkog kolege dotične Romane, koja Domagoja spominjala nije. Jer je to takav mentalni sklop.
Ovo je skoro pa školski primjer vrhunske pokvarenosti, ozračja koje vlada Saborom od samog osamostaljenja.
Drug Peđa ovih dana cendra da je sve po zakonu. Malo je groteskno viđet onakog međeda kako cendra, kaj ne? A sve je po zakonu.
Sva sranja, svi lopovluci koji su u ova tri desetljeća poharali ovu državu, zapamtite, zasnovani su na važećim zakonima. Koje donose besprizornici, ljudi čudnih biografija, neki od njih i pravomoćno osuđeni za kaznena djela, neki samo nesposobni aparatčici koji u životu pizdu ledene vode nisu zaradili svojim rukama, mimo državne sise. Ali imaju apetira za grabit, sve dublje i dublje, sve jače i jače, sve više i više, keze nam se iscerenih zubi i govore Daj još!
I pretvorba je napravljena po zakonu. I novac od prodaje stambenog fond je nestao po zakonu. I Agrokor je razjeban po zakonu. I penzioneri su osiromašeni po zakonu. I broj dragovoljaca s 300.000 porastao je na 600.000 po zakonu. I suđenja traju desetljećima, jer je to po zakonu. I INA je nestala po zakonu. I industrija je sjebana po zakonu. I obala je betonizirana po zakonu.I svnjske presude koje se donose, donose se po zakonu. I DORH ne lovi nikoga jer je to po zakonu. I banke rade što hoće, guze nas i prcaju, sve po zakonu.
I saborski zastupnici imaju milion povlastica koje konzumiraju, jer je to po zakonu. A zakone donose oni. Sve zakone donose oni.
A zakone donose takvi poput Romane Nikolić i Peđe Grbina.
I dvije tisuće zastupnika do sada, od početka države.
I kako nam ikada može biti bolje?
Da dobro poznaješ ljude
Vi barem imate posla
Jer ćud je ćud a sud je sud
Verujem, cenjena glavo
Da si i učio pravo
Da svakom sudiš pošteno
Jer čast je čast a vlast je vlast
Ne bi bilo ove krvi
Da je bilo sve po zakonu
Tu su paragrafi pa zagrabi
Nek isto je i đavolu i đakonu
Pa nek se zna!
Mojom se sladili šljivom
Uvek je lopova bilo
Jer ćuk je ćuk i vuk je vuk
Nikada zlotvora dosta
Suša mi uništi bostan
I led se prospe pred žetvu
Al’ led je led a red je red!
Im’o sam bagremovu šumu
Tamo dole prema drumu
Pa sam čekao
Polako komšije!
Ne može samo da se uđe
Da se ruši tuđe
Lepo sam im rekao
Bez njih će me vetrovi oduvati
Pustite ih, moraju mi čuvati
Jednu tajnu zlatnu kao dukati
Ne lomite mi bagrenje
Pod njima sam je ljubio
Bosonogu i odbeglu od sna
Pa neka bude šta bude
Žao mi marama crnih
Al’ plač je plač a mač je mač
Kad bi se ponovo zbilo
Ne pitaj da li se kajem
Jer jed je jed a red je red
Tu su paragrafi pa zagrabi
Pošteno i za veru i za neveru
Sve ja to poštujem
Jer više bilo bi ubica
Nego ptica koje odleću ka severu
Bez njih će me vetrovi oduvati
Pustite ih, moraju mi čuvati
Jednu tajnu zlatnu kao dukati
Pod njima sam je ljubio
O, zar moram da vam ponovim?
Okanite se njih
Jer sve ću da vas polomim!