Ništa o ničemu ili svašta o svačemu
Probudio sam se nakon ručka. Bunovan, pijem kavu da dođem k sebi, zrake Sunca padaju na rame. Pisao bih. Svašta o ničemu. Ništa o svačemu. Ništa o ničemu. Svašta o svačemu.
Pojma nemam, ali pisao bih.
Pa da krenemo
Krenut ću onako kako mi ideje padaju na um. Poput smisla besmislice što mi pada na um… dalje neću, dugačko je. Vidio sam na Twitteru da se redakcija Večernjeg lista raspištoljila i da su stavili naslov da na Banovini (Spectator: Baniji) do sada država nije obnovila niti jednu kuću.
Što je i u redu.
Mislim, nije u redu da Večernji to piše, nego ju redu da ni jedna kuća nije obnovljena.
U potpunosti shvaćam i podržavam neaktivnost države u obnovi. Baniju, kako ovi pišu Banovinu nastanjuje oko 85.000 stanovnika, od kojih je 75% Hrvata, a 25 % su Srbi. U potresu koji je Baniju pogodio srušeno je ili onesposobljeno 13.000 kuća, prema podacima sa stranice potresi.info.gov.hr. Malo me buni ovo gov u adresi te stranice, na svašta me asocira. Ali asocijacije sada nisu tema. Dakle, kuće su oštećene i nisu za stanovanje, ljudi su smješteni u komforne kontejnere, kamp prikolice ili nekakve selfmade objekte. Građani su već popravili ono što je trebalo!
Država, posve opravdano, nije obnovila do sada ni jednu kuću.
Obnova kuća košta puno novaca, to je svakome jasno.A novaca nema. Na primjer, vozni park Vlade u katastrofalnom je stanju. Kapelica u Jeruzalemu nije još izgrađena. Crkva u Novoj Biloj još nije dobila pozlaćeni oltar. Dakle, novaca baš i nema.
Stanovnici Banije, skromni i samozatajni ljudi su zadovoljni stanjem, dobro im je u kontejnerima i kamp kućicama, a država se dobrohotno pobrinula za njihov društveni i duhovni život, obnovivši crkve. Ostvareni su svi preduvjeti za dobar i kvalitetan život stanovnika Banije.
Naslov u Večernjem je huškačiki, usmjeren prvenstveno protiv Vlade Andreja Plenkovića, čiji uspjesi su nadaleko poznati.
Da je stanovništvo zadovoljno, dokazali su i na lokalnim izborima, kada su izabrali gradonačelnicu Petrinje iz redova HDZ-a, kojeg zlonamjernici najviše krive za neobnavljanje Petrinje i okolice. Saborska inicijativa za smjenu ministra Horvata radi lošeg stanja obnove Banije nije uspjela, jer su pošteni i časni zastupnici, njih sedamdeset i osam časnih ljudi, odbili inicijativu za smjenu. To što je kasnije ministar Horvat uhapšen, valja svakako protumačiti kao zabunu, jer je Horvat često prezime, pa tako u telefonskom imeniku ima 56 Darka Horvata, a vjerojatno i još pokoji, koji nema telefon. Pa su oni iz USKOKA uhapsili krivoga. Imali su samo 1,5% vjerojatnosti za pogoditi, pa su eto pogriješili.
Stanovnicima Banije ne fali ništa, da fali, već bi bili na ulicama s vilama u rukama
Da stanovnicima Banije nešto fali, siguran sam da bi se već davno pobunili, da bi kampirali na Gornjem gradu, kao što sada kampiraju u vlastitim dvorištima. Saborski zastupnici manjina, koje čine 25%, odavno bi odustali od podrške bilo čemu što Vlada predlaže, a oni su i danas najvatreniji podržavatelji Vlade, a i jednoglasno su se suprotstavili smjeni ministra Horvata, radi neobnavljanja Banije, a nesretni Horvat tek je nekoliko dana kasnije uhapšen radi zbrke s imenom i prezimenom. A stanovnici ništa. Sretni ko praščići u blatu. Ne bune se. Da im stanje ne odgovara, sjetili bi se oni Matije Gupca.
Dakle, da ponovim, Baniju nije potrebno obnavljati, jer to ne žele niti stanovnici, kojima sadašnje stanje ne smeta, a niti država to želi i treba.
Premalo je domoljubnih i vjerskih sadržaja
Rat je, kao što znamo, završio 1995 godine, sada je 2022, dakle, pred dvadeset i sedam godina. Puno se djece od tada rodilo, mnogi su već i škole završili, odrastali u blagostanju, a posljednjih šest godina, od kada je na Vlasti Andrej Plenković, već sada se može reći, sigurno će pamtiti cijeli svoj život, kao razdoblje najveće sreće.
Međutim, ta djeca ostala su prikraćena za jedno dragocjeno iskustvo. Iskustvo rata. Svakako treba pozdraviti stalnu inicijativu HRT-a, da svakodnevnim emisijama, u udarnim terminima, ali i u ostalim, educira djecu, da im učestalo prikazuje emisije o ratu, o borbi u kojoj je samo pola miliona ratnika izvojevalo pobjedu nad mrskim srbočetničkim agresorima. Žalosno je da se u cijelu akciju nije uključilo i Ministarstva prosvjete, pa u škole uvelo predmete, bar nekoliko njih, o povijesti Domovinskog rata, pa o strategiji Domovinskog rata, a svakako bi i uvođenje terenske nastave u kojoj bi djeca vježbala pucanje bojevom municijom bilo svrsishodno.
Kad već pišem o HRT-u kao državnoj televiziji, moram napomenuti da svakako nedostaje i to u znatnoj mjeri, više religijskog programa, a moja najveća zamjerka je svakako najavna špica TV Dnevnika, koji bi trebao umjesto najavne špice pustiti u živo zvonjavu Zdravo Marijo, svakog dana iz druge crkve. Smatram da bi građani trebali dati tome svoj obol, te da bi se pretplata trebala povećati na 200 kuna mjesečno, što od Nove godine neće biti ni trideset EUR-a. Mjesečna pretplata bila bi samo kao dvije litre benzina, od Nove godine.
Malo razmišljam, dobro mi je krenulo, možda moje pisanje uoče iz redakcije glasnika HDZ – Jutarnjeg lista, pa me angažiraju. Prihvaćam sve oblike plaćanja, oš žiro, oš keš, nema frke.
A panegirike znam pisati.
Uđem u stan. Unuci 5 i 8, igraju se, televizor upaljen, HRT1 @hrtvijesti . Na televizoru se naravno priča o ratu. Od pred 30 godina. Okrećem program, nabijajući na kurac i HRT i rat i pretplatu.
Ne dam da djeca rastu uz rat kojeg nema.
Kako se odjavljuje pretplata?— Spectator (@SpectatorHR) August 13, 2022
