Nekako istovremeno dok se predsjednik Vlade Andrej Plenković pred okupljenim građanima, uzvanicima, reporterima i kamerama hvalio neviđenim uspjesima svoje vlade, umirao je Vladimir Matijanić.
Umro je kao žrtva tog sistema kojim se hvali Andrej Plenković. Sustav javnog zdravstva, kreiran davno, čedo doktora Andrije Štampara, sustav koji je dvadeset i četiri miliona građana štitio od epidemije velikih boginja, AIDSA, sustav u kojem je bila pružana njega pacijentima u domovima zdravlja, bolnicama, unakažen je, uništen, jedino što je ostalo ostao je naziv Javno zdravstvo.
Oni koji se sjećaju javnog zdravstva nekad i ovog sada što imamo, samo se s gorčinom nasmiju i odmahnu ruku.
Budimo iskreni, što očekivati od sustava u kojem je ministar zdravstva, po zanimanju liječnik, izjavio da jedan svećenik u bolnici vrijedi više od dvadeset liječnika? Ministar koji svojom izjavom olako omalovažava svoje kolege liječnike. Što onda očekivati od građana kojima ti liječnici služe?
Jer, velika većina njih pošteno, samoprijegorno i vrijedno rade svoj posao.
Umro je Vladimir Matijanić, čovjek koji je svojim djelom svojim perom cijelog života pisao upravo o tome u kakvo smo se društvo pretvorili.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Uništeni sustav javnog zdravstva oteo je pravo na život Vladimiru Matijaniću
Umro je kao žrtva društva, kao žrtva sustava javnog zdravstva kakav imamo danas.
Nije Vladimir Matijanić jedina žrtva sustava, ako sustav uopće postoji. Vladimir Matijanić ostao je bez onog najvažnijeg, bez života. Jer sistem nije funkcionirao. A sistem čine i ljudi i organizacija. I puno dobre volje. Kod Matijanića, zakazalo je sve. Ostalo mu je samo pišati u lonac. I umrijeti.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Žrtve tog sustava, točnije, ostataka tog sustava su i liječnici, velika većina njih, ljudi koji svoje znanje, volju, čak i privatni život stavljaju u funkciju pomaganja onima kojima je pomoć potrebna.
Žrtva je i ona mlada liječnica, koju su naknadno bezočno isturili kao krivca, iako ona uopće nije smjela biti tamo, jer nema iskustva. Čak joj i propisi to ne dozvoljavaju. Išla je pomoći, jer drugih nije bilo. Upropastili su mladu ženu, hldano i proračunato, da zaštite prave krivce, uništili joj budućnost, potrli sve muke, sva odricanja da bi postala to što jest. Liječnica.
A bezočno je žrtvovana.
Treba biti jasan. Kad dođeš u bolnicu, na hitan prijem, čeka se satima, jer, LIJEČNIKA NEMA. Svaki bolesnik koji dođe na hitni prijem mora biti potpuno obrađen. Što iziskuje i vrijeme, košta novaca i iscrpljuje dežurno osoblje.
Svatko od nas poznaje ljude koji dolaze u bolnice i na hitnu, kad treba i ne treba. Pred dvije godine, pričao mi je vozač hitne, da oni izlaze na oko 70% intervencija na koje uopće ne bi trebali izlaziti. Koliko ljudi poznate da se za neki pregled prijave na nekoliko mjesta, pa kad dobiju najpovoljniji termin, ostale termine ne otkazuju. Ne zahvale se. Ostaju na listama čekanja, a da ne pregled uopće neće doći.
Liječnici primarne zdravstvene zaštite imaju i po tri tisuće (3.000) pacijenata, o kojima bi trebali skrbiti. Niti na telefon se ne stignu javiti, a kamo li što više.
Jer je sustav, nekada odlično zamišljen i provođen, sada je monstruozno postavljen. A i nije mogao bolje kad su njime ravnali i ljudi kojima su svećenici pouzdaniji u liječenju ljudi nego li liječnici. Ne može bolje ni kad u vrijeme kad dugovi veledrogerijama rastu do neba, ministar uređuje svoje sanitarne čvorove, a poslove organizacije cijepljenja dodjeljuje cvjećarnama.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Još nam je i dobro, kakvi ljudi stoje na čelu zdravstva, milošću Andreja Plenkovića. Za smrt Vladimira Matijanića, za smrt bezbrojnih građana koji su umrli bez prave njege, kriv je sustav kojem je na čelu ministar Vili Beroš, milošću Andreja Plenkovića. Bilo je pokušaja pokretanja opoziva tog nesposobnog ministra, ali su se opozivu suprotstavili zastupnici HDZ-a i HSLS-a i svi, do jedan zastupnik nacionalnih manjina. I naravno, Čačićeva zastupnica i Silvano Hrelja.
Kakav je interes zastupnika manjina, Čačića i Hrelje, ne znam. Valjda Bog zna, pa će jednom i vratiti. Ne samo zbog Matijanića, nego zbog tisuća ljudi kojima je pravo na liječničku njegu uskraćeno, radi nakradnog sustava koji oni podržavaju.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Sramotan popis sedamdeset i osam onih čijom voljom ćete i dalje pišati u lonac
Pacijenti su u bolnicama i ambulantama nervozni, dolazi do vrlo neugodnih situacija, a onda se ispostavi da je veliki dio njih došao jer ih boli glava ili s nekom benignom boli, koja će nestati sama od sebe već drugi dan, ili za nekoliko dana.
Liječnik koji ih obrađuje, a mora obraditi svakog takvog, realno, znam da zvuči okrutno, ali gubi vrijeme s njime, dok oni kojima je njega uistinu potrebna, čekaju, možda i umiru. Ljudi često svojim postupcima oduzimaju drugima pravo na blagovremenu liječničku intervenciju.
Sve dok zakon ne bude kažnjavao takve postupke, stvar neće ići na bolje.
Jesmo li se ikada upitali, da li smo svojim neodgovornim ponašanjem, dolaženjem u bolnice radi stvari koje nisu za bolnicu, uzeli nekome pravo na njegu?
Pravo na život?
