Lutka s naslovne strane
Otvorio sam temu. O građanskoj odgovornosti. Tema je to osjetljiva, jer svi mi u svom odrazu u ogledalu vidimo samo savršenstvo bez mane, što bi reko Bajaga. Svi smo mi lutke s naslovne strane, a i lova nam nije na odmet.
Više-manje, građani političare doživljavaju kao društveni talog, a društvo nam izgleda kao izvrnuta prazna šalica u kojoj je bila jaka turska kava, pa je talog gore.
Suprotno svim zakonima fizike, u Hrvatskoj talog pliva na površini.
Valja biti iskren, talog ne pliva na površini sam od sebe, pliva zato jer smo mi, kad kažem mi, kažem cijelo društvo, talog izabrali. Mi volimo da je talog iznad nas.
Talog som izabrali sami
Neki od nas su u noći prije izbora loše spavali, bojeći se da ne propuste izaći na izbore, a većina je izabrala talog. Da nije tako, ne bi ga bilo na površini, kaj ne.
Neki od nas, oni kaj su dežurno pametni, oni kaj su popili svu pamet svijeta, na izbore ni ne izlaze. Jer njihov glas ne znači ništa. Poznajem ljude koji nikada nisu izašli na izbore iz tog razloga. I slažem se s njima, kad imaš toliku oseku u glavi i toliko razvijen osjećaj neodgovornosti i bolje je da ne glasaš. Tko zna što bi od svega bilo? Osobno, vrlo pažljivo izbjegavam komunikaciju, bilo kakvu s tipovima koji čak i nisu blesavi, sebe identificiraju s nekakvim političkim polusvijetom, koji žive za trenutak kad će neki koruptivac i zatucanac nešto objaviti na FB, da mu opale lajk. A nisu blesavi, znači, samo su pokvareni. Loši ljudi. Boli ih briga za dobrobit društva, oni vide samo svoj neki sitan interes.
Krivi ste i vi. Svidjelo vam se to ili ne
Dakle, za stanje u zdravstvu osim Vilija, Andreja i koalicije HDZ/HSLS plus osam lopina – nemoralaca iz manjina i uvaženog Hrelje i one Čačićeve Natalije, krivi smo i mi. Krivi ste i vi.
Ne zato što ste tu klatež izabrali.
Krivi ste radi osobne neodgovornosti.
Koliko puta ste se naručili za nekakav CT nečega, na Rebru, u Merkuru, Milosrdnicama, Varaždinu, Bjelovaru i Čakovcu? Istovremeno. I taj jebeni CT ste na kraju napravili u Medikolu, jer je sustav kreiran tako da vas automatski šibne u Medikol, koji će vam CT napraviti za pet dana uz masno plaćanje, a navedene bolnice kojima ste se javljali za deset, petnaest mjeseci.
Dobili ste termine za pregled. I što sad?
Jeste li baš posve sigurni da ste nakon obavljenog pregleda u privatnoj klinici, nazvali te bolnice, poslali mail, goluba pismonošu, dimne signale, ma bilo što i javili im, hvala ja obavio. Ili hvala, ja obavila. Ako jeste, čestitam, vi ste jedna od rijeđih osoba, civilizirana građanka ili civilizirani građanin, koji vodi računa o drugima.
Velika većina nije. Dakle, kada netko treba CT, ispred njega je na listi čekanja šest ljudi, a u stvari samo vi, koji ste CT obavili privatno. Ali se u sustavu vodite šest puta, jer se niste odjavili. A uslugu više ne trebate.
Kako bi bilo, da vam dvadesetak dana nakon isteka termina na koji se niste odazvali, poštar donese račun, na kojem piše Propušteno korištenje termina za CT, vrijednost tisuću kuna. Pa se na vašem stolu slažu kuverte iz Zagreba, Bjelovara, Varaždina i Čakovca?
Mislite li da bi se redovi čekanja smanjili najmanje na polovicu? Ja sam siguran.
Nedjela je, na stolu slasna pečenka, soba miriši na goveđu juhu od repa. Vi jedete, jedete, jedete, krcate i krcate. Onda malo prilegnete, poput vuka što je proždro sedam kozlića. Nekako vas tišti u želucu, sve jače. Šarafi, boli.
Boli vas trbuh, što ćete? Naravno na hitnu
Brzo u auto, pravac Rebro. U prepunoj čekaonici čekate, gledate kako neki prolaze preko reda, gledate ljutito, posve nesvjesni da tim ljudima koji prolaze život visi o koncu. A vas jako boli želudac. Onda vas konačno pozovu, ubodu vas kanilama, stišću trbušinu, vi se susprežete da ne prdnete gromko, kako ne bi neonska rasvjeta pala na vas, izvade vam pola litre krvi, naprave rendgen, ležite u jednom od boksova, dok sestre i liječnici trčkaraju oko vas. Došli su nalazi, dolazi liječnica u bijelim crocsama, sa stetoskopom prebačenim oko vrata. Progovara pristojno, Nismo našli nikakve probleme kod vas, osim visokog pritiska, jeste li danas jeli? pristojno pita, vi kimate glavom. Liječnica vas upućuje da odete kući, s napomenom da ako vam sutra ne bude bolje onda dođete. Pristojno vam je rekla da idete kući i da se izaserete ko vidra da sva ona žderača izađe iz vas.
Ona savršeno dobro zna što vam je, ali zna da se s budalom ne valja svaditi, pa šuti. Ionako joj je puna kapa prepune čekaonice tipova s upaljenim čukljevima, čirevima na guzici, glavoboljama, nervoznim klipanima što su iz dosade došli sjediti na hitnoj, oduzimajući vrijeme, dragocijeno vrijeme koji su na hitnu došli u stanju između života i smrti.
Rješenje je jednostavno, faktura
I onda, nakon dvadeset dana dolazi fakturica Korištenje usluge službe hitne pomoći bez vidljivog razloga 1.000 kuna.
Pa ćete mislit drugi puta kad vam se digne hoćete li na hitnu ili ipak samo na WC.
Jer, radi takvih poput vas, oni kojima je život na tankoj niti umiru.
Jer ste se vi preždrli poput krmeta na kopanji. Liječnici nisu spašavali njegov život, nego se natezali s vama.
Pa onda i platite.
Sve dok se bespotrebno maltretiranje liječnika ne bude penaliziralo i to oštro penaliziralo, zdravstvo će nam izgledati kao da su ga osmislili Vili, cvjećari, fotografi, jebivjetri iz manjina, Čačićeva pionirka.
I Hrelja pride.
