Uništeni sustav javnog zdravstva oteo je pravo na život Vladimiru Matijaniću

Sjedio sam zamišljen. Pomalo prestrašen, s nekakvom neugodom koja je strujala žilama. Polako se šuljala, kao da nije mislila otići, bilo joj je posve dobro kod mene. Zazvonio je telefon. Na telefonu Matijanić. Onaj Matijanić čije sam članke naizust znao. Gutao ih. Oduvijek sam želio pisati kao što je pisao Vladimir Matijanić. Njegova grubo isklesana faca na portalu, bila je prvo što sam potražio. Zapalio i čitao. Čitao još jednom, shvaćajući da iza svake riječi stoji rad, poštenje, moral.

Stari, jel imaš neugodnosti radi Vilijeve snimke? Pričam mu o mailovima, o prijetnjama. O nekim čudnim stvarima koje se događaju, ili sam to samo umislio. Sluša pozorno, samo poneko potpitanje. I onda kaže, Na tebi je stvar, odluka je tvoja. Ja prestao pisati ne bih. Riječ po riječ, ljudi će početi shvaćati s kakvim lopovima živimo. A ti publiku imaš, šteta je to propustiti. Čuli smo se nekoliko puta nakon toga.

Čitao sam i dalje, filigranski, poput čipke fino napisane članke koje je pisao čovjek gruba lica.

I sada ga nema. Život je iscurio, Matijanić je svoju trku istrčao, puno puno brže no što je trebao. Nemilosrdni kritičar sistema umro je kao žrtva sistema.

Nakaradno postavljenog sistema u nakaradno nasađenoj državi, u Splitu, u gradu u kojem su se događale užasne stvari u sustavu zdravstva, dovoljno je sjetiti se samo što se u ove dvije godine događalo, od načina na koji su rađeni pobačaji, do smrti staraca u domovima.

A ljudi umiru. Jučer je to bio Matijanić, danas i sutra ću to biti ja. Ili vi. Ili netko moj. Ili netko vaš. Umirati će zbog nakaradnog, zločinački postavljenog sustava zdravstva u kojem bolnice nemaju opremu, nedostaju lijekovi, nedostaju serumi. Ponekad nedostaje i volja, premda većina liječnika i medicinskog osoblja daje sve od sebe, čineći sve da ljudima spase živote.

Jučer u Splitu, medicinskom gradu slučaju, to nije bilo tako. Poklopila se sva moguća negativa koja se mogla dogoditi. Od bolesti, do nevoljnog pomaganja, pa do nedostatka lijekova. Sve to u sustavu zdravstva kojim upravlja ambiciozni a nesposobni Vili Beroš, beskrupulozni ministar koji je fotelju shvatio kao priliku za pogodovanje i omogućavanje zgrtanja osobnih probitaka ljudima iz svog bliskog kruga. Čovjeku koji je davno pljunuo na Hipokratovu zakletvu.

Umro je Vladimir Matijanić, čovjek koji je pred samo dvije godine i tri mjeseca proročanski napisao Kako je 14 mrtvih staraca u Splitu razbilo famu Stožera o neodgovornim Dalmatincima.

Nesposobni ministar, koji je mjere u korona epidemiji prilagođavao potrebama uskog kruga sebi i stranci bliskih ljudi, zanemarujući  zdravstveno stanje građana. Čovjek koji ministar ne bi mogao biti negdje, do li u Hrvatskoj, poput velike većine svojih kolega ministara, koje na tom položaju drži samo taština i samovolja Andreja Plenkovića, apsolutno najgoreg predsjednika Vlade svih vremena u Hrvatskoj, koji uz funkciju predsjednika Vlade obavlja i funkciju predsjednika pravomoćno osuđene kriminalne organizacije – HDZ-a.

Pročitajte i ovo:
Tko o čemu, Rajko Ostojić o poštenju: Zašto je cupkao oko Zorana Milanovića kao vesela vjeverica?

TEKST SE NASTAVLJA NAKON TWITTER STATUSA

Predsjednik je to vlade čiji je ministar prethodnik Vilija Beroša, izjavio da jedan svećenik u bolnici vrijedi više od dvadeset liječnika. I nije ga smijenio. Nije ga smijenio zato jer i Andrej Plenković misli isto.

ČLANAK SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA

Jučer je Vlada imala priliku, nisu je iskoristili

Nisu ga smijenili saborski zastupnici, iako su imali priliku, kao što nisu smijenili niti Vilija Beroša, a imali su priliku tri puta.

Razlog zbog kojeg je tražena smjena, bio je katastrofalno stanje u zdravstvu.

Zastupnicima HDZ-a, HSLS-a, zastupnicima kluba nacionalnih manjina, koji su se, vođeni osobnom pohlepom, primitivizmom i političkom korupcijom, suprotstavili pokušaju da se sustav javnog zdravstva stavi na zdrave noge, smrt Vladimira Matijanića ide na dušu.

Kao i smrti onih i mojih i vaših, koji će umirati zbog nemogućnosti sustava javnog zdravstva da im pruži ono najvažnije.

Pravo na život.

Kako je 14 mrtvih staraca u Splitu razbilo famu Stožera o neodgovornim Dalmatincima

 

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,087SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Plenković je most kojim se stalno hvali, sagradio tako da mora na sanaciju nakon samo nepune četiri godine.
Most slobode je izgrađen 1959. A prvi put je bio djelomično saniran 2006.

Pelješki most ide u prvu veću sanaciju

Učitajte još

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Bijeg

Bio je lijep sunčan dan te nedjelje, 06.05.1945.. Ručak je bio serviran. Mrišljiva gusta kokošja juha, s debelim rezancima, žuta poput cekina, pečena purica,...

Topusko je idealna lokacija

Poput bombe odjeknula je vijest da će se kod Topuskog graditi nekakav data centar za AI, koji bi kad proradi, trošio struje više nego...

Uskrsna čestitka Spectatora

Vrijeme je objavljivanja uskrsnih čestitki. Čestitaju svi, ali samo onima koji slave. A opet, oni koji slave, slave skupo. Stvar je postala zajebana. Valjda...