Konklava
Dok polako i dostojanstveno koračaju pod veličanstvenim svodom Sikstinske kapele, kardinali pjevaju
Dođi Duše Sveti,
ispuni srca svojih vjernika,
i zapali u njima
vatru tvoje ljubavi…
Pjevaju Molitvu za konklavu.
Danas u 13 sati u pratnji žestokih riffova Billya Gibbonsa, i ja sam ušao u konklavu. Polako i dostojanstveno, odjeven u tursku trenirku na kojoj se koči poznati logo, tri bijele crte i natpis odddiddas, džepova prepunih papirnatih maramica. Nosa poput babure paprike. Crvene i debele. Sjebalo me opet.
Zatvorio za sobom vrata. Na vratima natpis Pazi grize. A i grizao bih. Deset dana zatvora, a vani je ovako lijepo vrijeme. Konačno da nema vrućine, a u mene novi baloneri, nove jakne, nove lačice za jesen, cipelice, a ja u oddiddasu čučim i blejim u televizor, okrećem kanale, letim portalima, navirujem se na Twitter.
Nakon deset mjeseci rubrika na portalu koja se zove Zapisi iz kazamata, opet je aktualna. I nikaj se ne događa. Osim sprovoda kraljici, koja se i u smrti Boga mi dobro naputovala, tako je to s tim vladarima. Sjećam se kad su Srbi na šetnju izveli mošti kneza Lazara, pa su ih povlačili od nemila do nedraga.
Čitam, Plenković je vrlo brzo ozdravio, od srijede do eto, danas, već je pobijedio koronu.
Andrej tripple winner. Tri puta je pobijedio koronu. Dva puta privatno, a jednom boga mi i državno, kada je objavljeno da je korona pobijeđena. A ipak, nakon što je proglasio pobjedu nad koronom, ona mu je ušla.
Mučki. Sazad. Naprčila ga. A evo, izgleda i mene.
Ali ne za dugo, samo pet dana se čelični organizam punokrvnog Andreja borio s koronom, dovoljno da preskoči Aktualac u Saboru i blesava pitanja novinara o nekakvom Škugoru i nestaloj milijardi kuna.
Pobijedio je koronu baš kao što Sveti Georgije probiva aždahu.
Priroda se po tko zna koji put poigrala na ovim prostorima. Ovaj puta bilo je nevrijeme, pa se izlile strašne kiše. Razmišljao sam, pa sam došao do zaključka da je ovaj balkanski prostor valjda nešto kao igralište prirode. Nastanjen je nedotupavnim i primitivnim narodom, pa je nekako bilo i logično da priroda izabere ovaj prostor kao svoje igralište. Neš valjda pametne zajebavat, kad postoje glupani.
Igra se priroda, pa udari potres, onda tresne sušu kakva se ne pamti. Pa opet red potresa. Pa udari vjetar kakav nikada nitko vidio nije. Onda malo strese opet. Onda navuče oblake iz kojih se slijeva more kiše. Vulkan još nije aktivirala, a Godzillu drži pod ključem, jer je procijenila da je ne treba puštati, dovoljan je HDZ koji proždire sve.
A primitivci se samo čude. I pobožno gledaju u političare koji im obećavaju brzu obnovu.
U biti, ključno je pitanje ta definicija brzine.
Dakle, priroda, kojoj godina, dvije, ma čak ni tisuću godina ne predstavlja ništa, neumoljivo ruši i uništava. Stoljećima, tisućljećima, a ti nezahvalni primitivci koji nastanjuju igralište prirode htjeli bi obnovu odmah. A naravno, oni koji ih vode, obećavaju im obnovu odmah. Iako znaju da se obnoviti ništa neće nikada.
Evo, gledam ove tipove koji su nastradali u Čazmi, gdje je vjetar srušio sve što je mogao. Ljudi ostali bez krova nad glavom. Ali, imaju ogromnu sreću, njih je primio BBŽ župan, Marko Marušić. Da nema njega, tko zna što bi bilo. Čovjek je tip koji rješava probleme. Taj čas.
Čovjek koji po mnogo čemu, ma skoro po svemu strašno podsjeća na ministra gospodarstva Dubravka Horvata. Horvatov brat, Marušić je obećao obnovu odmah, naravno. Tko zna, možda je već i počela.
Vjerojatno je mislio na obnovu po modelu Banije i Zagreba, koji su eto pred dvije godine stradali u potresu, a rezultati obnove planetarno su poznati. O rezultatima obnove uči se na fakultetima širom svijeta.
Dakle, dragi stanovnici Čazme, pišite kući propalo.
Ko vam je kriv? Ili ste si ipak krivi sami? Kako? Pa recimo, sjednite, pa razmislite, čije ste ime pred dvije godine zaokružili na tim izborima. Ma dajte, probajte se sjetiti.
Sjećam se povike na Anku Mrak Taritaš i Gunju. I priče o kefama za zahod od 300 kuna. Koje je u Saboru izmišljao i pričao Jopa Đakić, predratni gologuzan, a poslijeratni milijarder.
Od toga je prošlo desetak godina, priča se i dalje podgrijava, a u posljednjih sedam godina, od kada je HDZ na vlasti, Anka Mrak Taritaš, koja nije ministrica već sedam godina, nije provela ni pola minute u zatvoru.
Jer je priča izmišljena. A stanovnici Gunje smješteni u domove. Za razliku od stanovnika Banije.
Poslijeratna obnova
Sjećam se ja priče o poslijeratnoj obnovi, gdje su građene kuće, sada se vidi, da su se kuće gradile po sistemu halbe trinken, halbe Šarcu geben. Pa su kuće bez armature i malo cementa koji je ugrađen, nestale pri prvom potresu. Jerbo, gradio ih je HDZ.
To je isti onaj HDZ kojem pripada taj brat od Filipovića, isti onaj HDZ koji je pokrao sve što je mogao. Isti onaj HDZ koji je osuđen kao kriminalna organizacija, isti onaj HDZ koji je ukrao milijardu kuna samo na prodaji plina u godinu dana.
Moš mislit. Jedino što mogu dobiti, suosjećajno je tapšanje po ramenu, i punu vreću obećanja.
Za lakovjerne i primitivne stanovnike igrališta prirode.
Jebiga mili moji, niste vi krivi. Priroda je kriva.
Da nije tužno, bilo bi zabavno gledati postradale iz Čazme kako se nadaju i vjeruju riječima Marka Marušića, BBŽ župana (HDZ) o brzoj obnovi. pic.twitter.com/K3ysj5LD4h
— Spectator (@SpectatorHR) September 18, 2022