Dugo, strašno dugo nisam bio u Bonaparteu, kafiću kojeg je nekad davno držao Vjeko Sliško. Danas je to lokal umivenog lica, zove se Lugano. Tipični kvartovski kafić, ali kvartovski cugeri još nisu došli. Pa uživam u dobroj kavi i zlobno se smijuljim dok čitam članke u kojima se svi čude ko fol nenadanom porastu cijena.
Možemo li se složiti u tome da je konverzija u EUR-e izvedena pacerski i seljoberski? pic.twitter.com/7mTBoTxCKy
— Spectator (@SpectatorHR) January 4, 2023
Svi su izražavali bojazan od tog trenutka kad se pojave eurski cjenici. Osim političara.
Jer, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu
I sve je poskupjelo. I meni isto, kao i vama. A ja se zlobno smijuljim. Znam, biti će teško, preživjet ćemo i to, ali bar imam sreće biti zlurad i zloban i to je nešto. Jer, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu, kak je nekad davno napisal izvjesni gospodin Miroslav, koji je bio pametan i mudar čovjek. Sjećam se, negdje krajem sedamdesetih godina netko ga je mudro pitao što misli o hrvatsko- srpskom pitanju, na što je on odgovorio, Ne mislim ništa, što mislim, napisao sam 1920.
Kad smo već kod Krleže, neka mi bude dozvoljeno citirati stihove iz Barake 5b.
I poslije svakog ispražnjenja tijela
Jerbo danas mislim pisati upravo o pranju ruku nakon ispražnjenja tijela.
Nakon što su se dobro zasrali, sada peru ruke
Gledam ovih dva tri dana onog smotanog Dina Filipovića koji se hvali da oni neće dopustiti nešto, gledam i vidljivo uzbuđenog Andreja Plenkovića, koji je nakon što je bio uvjeren da je Boga za jajca ufatijo i okrunio to ispijanjem kave s babom Uršom na Trgu, okinuo s visina na kojima jedino i možeš ufatiti Boga za jajca, pa se strmopizdijo ravno u blato.
A pao je s visina u blato upravo radi jajca. Igrom sudbine.
Jerbo su jajca poskupila činom ispijanja kave s ocvalom babom Uršom. Jerbo jajca su poskupila, jebački. A on je tvrdio da neće. A brojke ne lažu, za razliku od njega.
Nedavno je izjavio da će cijena kave skočiti za dvije lipe. Sa slavodobitnim izrazom na licu.
Poskupilo je sve, poskupila je i teletina, ali to nema veze, ko ima za teletinu, taj i ne pita za EUR više ili manje, kao što ni kupci Ferrarija ne pitaju koliko to troši.
Ali jaja, kruh, mlijeko, brašno. Ono što kupuju svi, a dobar dio građana kupuje samo to. Jer nisu imali ni prije ni za što drugo, a sada im je i to sve nedostupnije.
Vlada kojoj prisjelo nakon cerekanja u vrijeme dok je trljajući ruke zadovoljno gledala pojačano punjenje proračuna koji se punio divljanjem cijena zadnjih nekoliko mjeseci dok su trgovci lovili startne pozicije za prelazak na EUR, shvatila je da je naprčena.
Uvuklo joj sazad
Jer nebeski visoke cijene trideset i prvog prosinca pretvorile su se u pakao nakon prvog siječnja. Bunt i nezadovoljstvo građana koji su posve zasluženo kažnjeni najgorom kaznom, udarcem po džepu, postao je ogroman. Građani uporno već trideset godina, nepogrešivo biraju političke opcije koje ih vode u propast. Svaki izbori daju krila izabranim besprizornicima, svaki izbori su samo potvrda da su na dobrom punu uništenja. Jer kolektivna glupost u Hrvata neizmjerna je. Pa nek građani plaćaju svoju glupost. Ionako će glasati isto. Ali biti će siromašniji.
Vlada je sada zasrala. Ispraznili tijelo. I sada na telki peru ruke. Nakon što su se dobro izasrali. Kvalitetno i obilno. Ko da je Vinko Zulim u Vladi. Doduše, u njegovom kraju, Segetu Donjem, kaže se da su se dobro iskrcali.
Vlada može nešto glumiti da radi, a napraviti ne može ništa. Jer barba Stipe koji prodaje blitvu na Dolcu, sam je proizvodi i sam određuje cijenu. Jerbo, to je njegovo. Vlada voli svojatati ono što nije njeno, pa donositi neke odluke koje veze s realnošću nemaju. Kao u slučaju Fortenove. A ono što je njeno, to upropaštava, recimo, batrljak INE koji joj je još ostao.
Sada se priča o nekakvoj digitalnoj platformi koju pripremaju. Valjda cvjećarke nemaju posla, pa će dobiti posao da popune prihode do osmog marta?Vlada ima organ, Državnu inspekciju, koja je kilava, koja se iživljava na malim poduzetnicima, koja vježba strogoću, a koja kurcem nije makla da spriječi nastali kaos. Nije za to kriv onaj uhljeb i hodajući sukob interesa Mikulić. Ne, njega je na to mjesto uhljebio i postavio Andrej Plenković, genije za kadroviranje.
Svako njegovo kadroviranje je pogodak u sredinu, prsta u prkno.
Imam u ovim trenucima jedan teret. Teret znanja. Gledam ove lezileboviće i sve si razmišljam. Dugo godina poznajem Branka Jordanića, u dobrim smo odnosima, a sjećam se, kako su me njegovi inspektori znali opalit. Dobro. I bili su u pravu.
I onda mi se pred očima pojavi glavni državni inspektor Mikulić. I što mi nakon toga preostaje?
Samo oprati ruke, po naputku pokojnog gospodina Miroslava.
Oporba bi, da je čemu, sada skupila glave zajedno, lovu na stol i godinu dana vrtjela na telkama ovaj spot.
Ništa drugo.
Samo Plenkovića i kavu.@OreskovicDalija @MostHrvatska @MirelaSdp @SDPHrvatske @MarijanaPuljak https://t.co/5Lt1WZ0bA4— Spectator (@SpectatorHR) January 4, 2023