Prolog
Kombi se zaustavio na ulazu u zgradu Trg žrtava fašizma 4. Nervozni čuvar rukom mu je pokazivao da se makne, a radnik je izjurio vani, otvorio teretni prostor i iz njega izvadio dva tuljca, jedan veliki a drugi omanji. Ušao je u zgradu i ubrzo izašao s papirom koji je bacio na sjedalo i otišao.
Netom nakon toga iz zgrade su izašla dva čovjeka noseći novi otirač, kokosov, lijep, visoka flora koja će obrisati sve tragove kiše, možda čak i blata sa skupih cipela hodočasnika koji ponizno hodočaste u hram lopovluka, krađe, podvale i otimačine. Na otiraču je lijepim slovima zlaćane boje napisano USTAV RH. Jedan od ovih što su novi otirač postavili rekao je čuvaru: Rekli su mi da svatko, ali svaki koji ulazi, mora dobro otrati noge o ovaj otirač. I ako slučajno ide kod Gazde, tamo je isti takav otirač. I tamo mora obrisati cipele, dobro obrisati.
Tako je Ustav RH dobio i drugu bitnu funkciju, postao je i otirač Andreja Plenkovića. I njegove razbojničke družine, kolektivno osuđene i proglašene kriminalnom organizacijom.
Depso
Biili smo klinci, osnovna škola šesti razred. Paučinasti brkovi i pokoja dlačica na bradi, došlo je vrijeme da malo bolje promotrimo djevojčice iz razreda. Svi smo se kako se to kaže nabacivali, pa ma kako to smiješno danas izgleda. Osim Depsija. Depso je bio malen, glavu niži od sviju nas. Tustog lica, nemirne kose, živahnih očiju, ogromne guzice, nogu ikserica pa su mu hlače uvijek bile izlizane na unutrašnjoj strani koljena. Mekane i potfutrane ruke, glatki dlanovi izazivali su averziju od bilo kakvog dodira. Nitko ga nije zadirkivao, smatrali smo da je dovoljno okrutno što da zovemo Depso, naprosto, kao da nije postojao. Bio je štreber, cinkaroš, ljiga. Baš nekako onako kakav je dojam i ostavljao kad si ga ugledao.
Poslije škole smo znali zaigrati nogomet, gledati cure, pikulati se na trokut ili na jamicu, ili igrati trule kobile. Depso je uvijek stajao sa strane u društvu nekakvih tipova kojih smo se mi bojali. Bili su stariji, opasni, znali smo da se vole potući, oteti ono što im se sviđa, a ako si zacvilio dobio si koju ćušku.
Depso od kojeg smo zazirali, postao je dio njih, oni su ga prihvatili. Išao im kupiti u trafiku cigarete na komad, nosio im vodu sa pumpe u blizini.
Kada se netko od nas žalio na postupak ili na šamarčinu koju je popio na putu do škole od nekih od Depsovih prijatelja, on se odmah žestoko obrušio na nas, braneći tog klipana koji mi je raspalio ćušku jer mu nisam htio dati svoj sendvič i porculanske pikule. Naravno da sam ja bio kriv. U nastranom Depsovom svjetonazoru.
Depso je postao zaštitnik loših dečki. Zaštitnik bez kriterija. Bez imalo grižnje savjesti branio je bubotke, razbijene naočale, ukradene pikule. I uvijek smo mi bili krivi.
Nekako, kako smo odrastali, a u tim godinama i ako si dosta na ulici, brzo se odrasta, shvatili smo pravu istinu Depso je bio govno. Govno od čovjeka.
Čitam ovih dana, počelo je suđenje unuku Poglavnika Ante Pavelića, kojeg su na sudu prozvali kao Lovru Kuščevića. Čovjek se na sudu nalazi nekom greškom, strašnom greškom hrvatskog pravosuđa. Ma nije se pošteno ni probudio, a pola otoka Brača bilo je prepisano na njegovo ime i njegove svojte. A da sve to on nije uopće znao. Svemirska zavjera. Nije on ništa, pojma on nema zašto je tamo. Pa je onako pošten i čestit na sudu naravno iskazao Časni sude nisam kriv.
Pa sam predsjednik vlade, pregledao je papir po papir iz opsežne dokumentacije kojom ga tereti DORH. I nije nastao nikakvu nepravilnost. Što dokazuje dvije stvari. Predsjednik vlade nema pametnijeg posla nego vrtjeti papire iz optužnice, u isto vrijeme kad se Banija ne obnavlja. Papiri su mu važniji.
I drugo, Predsjednik vlade pojma nema, jer nije vidio ono što se vidi iz aviona.
I još se hvali time u novinama.
Časni sude nisam kriv!
Upravo kao što će iskazati i kolege mu s posla Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac, Josip Aladrović, Boris Milošević, a mogli bi i Goran Marić i Milan Kujundžić.
A milo i drago unuče Ante Pavelića, nije krivo ni malo. Jerbo je sve njegove papire zbog kojih mu se sudi pregledao glavom i bradom Depso Andrej Plenković. Zaštitnik lopova. Vlasnik HDZ ovog skloništa za lopove, koji na ulazu u sklonište moraju dobro obrisati noge o USTAV RH. Kao što su činili i kad su bili na funkciji. Banditi na Divljem Zapadu imali su Hole in the Wall u Wyomingu, a banditi u Hrvatskoj imaju Trg žrtava fašizma 4.
I ako budu osuđeni radi krađe, a posao im je bio upravo paziti na zakonitost, Andrej Plenković će ih uvijek braniti.
Baš kao nekada moj Depso.
