Vijesti ovdje sporo dolaze
Nekoliko stotina kilometara udaljen sam od metropole. Život je ovdje posve drugačiji. Miran, sve je nekako kao usporeno. Nije priša, stići ćeš u ovih nekoliko dana čuo sam dosta puta. Isprva, kao i uvijek, trebalo mi je vremena da se priviknem.
Ali, shvatio sam ja onako bistar i prilagodljiv. Maksimalno. Prilagodim se na laganini bez imalo problema, ma, dva tri puta pucneš prstima, a ja progovorim, Nije priša, stići ćeš, vrag ti prišu odnija.
Ne znam dolaze li ovamo vijesti sporo, ili ih ja i ne pratim. Pa pojma nemam o tome što se zbiva. Ustajem rano, popijem kavu, pa odem do maslinika. Pa onda radim, režem, kosim, jaučem od bolova u leđima, pa opet radim. Sjednem na nekakvu užasno neudobnu stoličicu pojedem, popijem pivo, zapalim, pa uz stenjanje dalje na robovski rad.
Jerbo, rad je od majmuna napravio čovjeka. Od čovjeka je napravio konja. Srećom da ovo čitate, pa ne čujete moje rzanje.
Pred dva dana došla je do mene informacija da ovih dana dolazi do tektonskih promjena na zagrebačkoj ljevici. Točno tim riječima. Tektonske promjene. Ne bi htio ispasti blesav, ali meni ta riječ tektonske promjene vuče na ono Jura, Kreda i to. Nekakve tektonske ploče kaj su se pomicale. Sjećam se iz škole, a ne iz života, da su u razdoblju Jure živjeli dinosauri. Bilo je to pred parsto milijuna godina. Nekako istovremeno, poklapa se s vremenom kada je zagrebačka ljevica bila neki faktor. A odavno to nije. Od vremena Jure.
A vijest mi spominje tektonske promjene. Kune se da je sve pouzdano. Na zagrebačkoj ljevici. Koja je bila in pred parsto milijuna godina. U vrijeme dinosaura. Ne vjerujem, jer ljevica ne voli promjene. Milije im je pokrivenim dekom, utopljenima, prduckat i ljenčarit. Nego se bavit nekakvim promjenama. Pa valjda su zato i promijenili ime od Stranke demokratskih promjena u Socijaldemokratsku partiju. Pa ne moraju ništa mijenjat. Položaj koji su jamili, jamili su. A za druge ih boli Djoko.
Vraćamo se unatrag.
Jebate, sve se okrećem i gledam izvjeram po masliniku. Ovdje sam na kraj svijeta s motorkom, trimerom, vinom u kanistru, nemam pojma što se događa. Da ta Jura nije već počela? Ko zna kad je moj izvor to čuo. Možda je već počelo. A ja u maslinama. Sve istežem vrat, ne bih li u daljini ugledao stvorenje duuugačkog vrata i male glave. Ma ne Dileju Filipovića, nego dinosaura. Iz vremena Jure. Pravog dinosaura. Već dva dana se osvrćem, sve dok danas nisam dobio i nastavak vijesti.
Trebalo mi je desetak minuta da procesuiram, da shvatim o čemu se radi. Veli mi vijest, da se na političku scenu vraća izvjesni Gordan Maras.
Maras. Gordan Maras. Jebate, ko je sad pa taj?
Jebate, ko je sad pa ovaj? Onda Google, sve gledam, nisam siguran da sam ga ikada vidio, ali opet, nekako mi je poznata njegova frizura. Kaže Google da je taj s frizurom bio i ministar. Snimao je i nekakve spotove o Jamesu Bondu. Pa se mislim. Gledam. Da nije Pierce Brosnan? Ili Sean Connery. Nije, taj je umro. Pa i ovaj Maras je pokojnik, politički kad ga se ja ne sjećam. Pa sad oće uskrsnuti. Ki ptica Feniks.
Našao sam da se tip bavi i nekakvim poduzetništvom. Moš mislit kak je sposoban i uspješan poduzetnik, kad od poduzetnika oće bit tektonski poremećaj na mrtvoj zagrebačkoj ljevici. Od poduzetnika u politikanta. Sve je jasno.
Veli da mu je država dala vjetar u leđa.
Ili ipak samo glasači nogom u guzicu?
Uskrsnuće će se uprizoriti na zagrebačkoj ljevici. Di ćeš jado baš tamo? Opet poziv, pa mi izvor žubori (voda iz izvora žubori, kaj ne?) da bi se mogao taj povratnik iz vremena Jure udružiti s Viktorom Gotovcem. Jer imaju neke sličnosti. U platformi. Dobro, gledam sliku ovog wannabe uskršenika, ovaj ima platformu na koju bi mogao sletit helikopter. Gotovac kažu ima velike uši. Otvaram slike.
Lijevo Gotovac, desno taj kaj oće uskrsnuti. Maras.
Pa opsujem. Platforma je vidljiva na kilometre. Frizura!
Hoće li im se stranka zvati Frizura?
Posve dobar i zapamtljiv naziv.
Dakle, dragi Purgeri, na slijedećim izborima glasamo za platformu Frizura.
A slogan će im biti Samo magarac ne glasa za platformu MAGO!
Platforma za suradnju