Učiteljica pita malog Ivicu što su mu po zanimanju roditelji. Ustaje Ivica, zvjera po razredu i onda konačno progovori. Tata mi je striper, skida se po noćnim klubovima. Majka mi je prostitutka i eskort dama. Učiteljica dolazi do Ivice saginje se i šapće Pa dobro Ivice, kako možeš tako lagati? Ivica tužno pogleda i kaže, Pa kako da kažem da mi je tata sudac, a mama sutkinja?
Svaki je posao težak. Ako se pošteno radi. Svaki je posao cijenjen, ako se pošteno radi. Postoje zanimanja prema kojima ja imam, hja, recimo zazor. Izbjegavam takve ljude.
Kad je netko kontrolor ZET-a, kad je netko tržni inspektor, kad je netko sudac.
Odma prelazim na drugu stranu ulice. I zagledavam se u izloge. Ako nemam sreće s izlozima jer ih nema, ili su prekriveni novinskim papirom na kojem piše velikim slovima Prodaje se lokal, onda glumim da sam zadubljen u čitanje prezimena na zvoncima na ulazu u haustor.
Naravno da sudac i sudac nisu isto. Kao što ni čovjek i čovjek nisu isti. Kao što ni žena i žena nisu iste. Ne postoje isti ljudi, barem koliko ja znam.
Ali, da postoje ljudi koji se bave dijeljenjem pravde, a koji su istinski zapeli i ulažu ogromne napore da nama građanima tu njihovu pravdu zgade.
Ljudi nakaradnog moralnog kodeksa, nakaradnog tumačenja zakona, ljudi mrze ljude. Ljudi koji obavljajući svoj posao direktno doprinose nepovjerenju građana u jedan od osnovnih stupova društva. U pravdu.
Nakaradno dugi rokovi suđenja, rastezanje sporova na desetljeća, presude koje blage veze s pravdom, poštenjem nemaju.
Ne, reakcija nema. Jerbo se presude ne smiju komentirati. Pa morali otpad i šljam, kojeg svakako ima i među sucima, donosi presude kako mu se kurac digne. I niko mu ništa ne može.
Kako sutkinja koja krade robu u C&A može biti i dalje sutkinja? kažu da “Nisu ostvarene pretostavke za udaljenje sutkinje”.
Dajte, nemojte nas jebat.
Zašto mala Franka u drugom BE razredu smije reći Ja neću sjediti kraj Josipa jer on krade, a sudac ne smije reći, ja nisam sudac kao sutkinja koja krade u C&A i koja sudi lopovima? Neki od njih kradu i u C&A, ali nemaju sreće biti sucima, pa oni ne smiju krasti.
Kad ste uopće čuli suca bilo kojeg suda da je osudio presudu koja je nakaradna? Političari i kapitalci lopovi gule krumpire, a sintež se gužva po zatvorima za ukradenih stotinjak kuna, ili u potaji spečen kotao rakije.
I sada suci oće veće plaće. Od sadašnjih soma i pol EUR, oni bi tri. A uhati ministar im nudi dva soma.
Ako ne dobiju tri, oni će u bijeli štrajk. Raditi polako, za razliku od sadašnjeg ubijanja od brzine. Pa će sporovi trajati 25 godina umjesto 22 kao do sada. Do trenutka kada nakaradna presuda postane pravomoćna.
Nisam nikada vidio da se javio neki sudac ili sutkinja i prokomentirao presudu drugog suca i rekao, Pa dobro, pička mu materina, kako možeš donijeti ovakvu presudu? Svojim suđenjem gadiš i moj posao.
Dao bi im ja tri tisuće skoro sam rekao čega, a ne eura. Najprije nek obavljaju svoj posao kako treba, pošteno i savjesno. Pa neka imaju i deset.
Vjerujem da im uhati ministar neće dati više od dvije tisućice EUR-a.
Jer nikad ne znaš kada ćeš doći pred njih. To se zove investicija u budućnost.
