Popio sam kavu. Kratku, s puno vode u kojoj su bile nagurane ledene kockice. Pa sam polako, ali vrlo bučno srkao vodu s vrha, cijela birtija me gledala.
Moje srkanje strahovito je živciralo pristalu damu koja je sjedila za stolom.
Osvrtala se, da ne tko ne bi vidio, jerbo nije zgodno da gradsko stranački visoko rangiranu osobu vide u društvu takve vucibatine kakva sam ja.
Javila mi se mailom, pisalo je samo: ja bih s vama nešto podijelila. I broj telefona. Naravno i ime u mailu.
Proguglao sam, vidio sam, znam da smo se sretali na svim tim druženjima, uvijek je elegancijom i ljepotom odskakala. Baš sam se razveselio njenoj poruci da bi sa mnom nešto podijelila.
A ne znam što.
Ponudio sam je cigaretom, pripalio joj zalatnim Ronsonom, kućnim blagom, željeći ostaviti bolji utisak. Bojim se da moje srkanje nije baš pridonijelo. Imam priču, baršunastim glasom progovara. Ispričala bih Vam je, ali molim Vas, nemojte me prekidati. Na kraju, ako što nije jasno, slobodno pitajte, onako s visine progovori.
Zavalio sam se.
Otišla je. Nisam ništa pitao, Sve mi je jasno. Ne znam je li istina ili nije. Pa ću vam mili moji, ispričati priču.
Priča se zove
Pošto kupio, po tom i prodo. Admiral Jarunske Flote
Breketavi kamion Zastava, crvene boje s ceradom na sanduku, polako je vozio kraj Lisinskog. Na vratima napis Samo za osobne potrebe a iznad toga iskrzan i od sunca izblijedjeli logo SDP. Ogrooman sivi oblak izašao je iz auspuha kad se zaustavio na parkiralištu ispred Gradske vijećnice.
Iz kamiona je istrčao drug Siniša, žurno razmaknuo ceradu, a s klupa postavljenim uz stranice kamiona počeli su silaziti muškarci i pokoja žena. Znojni izgužvani od boravka u tijesnom i sparnom prostoru. Sišli su, drug Siniša je vratio ceradu, i mahnuo im da priđu.
Evo, ja sam svoj kontingent direktora u Holdingu doveo. Sada idemo gore, pa vam ide imenovanje, sutra počinjete s radom. I malo se popravite, da ne misle da sam vas lopatom na hrpu nabaco. Jedan bojažljivo podigne ruku, poput đačića u trećem BE kad želi upitati učiteljicu da ga pusti jer mu se piški. Siniša ga pogleda, a ovaj upita Pa Kako ćemo, evo ja, o tom Holdingu i tim poslovima ne znam ništa? Siniša se nasmije i lagano odtovori That’s the point, to i je bit svega, ne moraš ništa znati, samo mene moraš slušati. Capisci?
Sa strane je stajalo nekoliko migranata koji su također sišli sa Zastave. Iz konigenta Unikom. Platili vodiče da ih provedu kroz šikaru u Zagreb. Da pobjegnu od bijede. I nezaposlenosti. Na crvenim majicama pisalo je velikim slovima Biljana. Već po putu su shvatili da su se zajebali što su došli, jer Čistoća u Zagrebu ne brine o lavovima i lavicama, ni o šapama. Nego se moraju bavit smećem, a to je baš FUJ. Kaj nije?
SDP-ovci kratkih rukava, prestigli ih autsajderi
I postadoše direktori. Autsajderi za koje niko nije čuo. U Zagrebu još manje. A ono što su čuli, bolje da i nisu.
Prvoborci SDP-a, ono krilo koje je godinama rušilo Bernadića, sad su živjeli u nadi.
Sve dok ih Sunce nije počelo peći po nadlakticama, pa su shvatili da su ostali kratkih rukava.
Kao uvijek kad je u pitanju SDP.
Kadroviranje je izveo čovjek koji čak i nije iz Zagreba.
Kao i uvijek kad je u pitanju SDP.
Zadimljena i breketava Zastava protutnjala je kraj njih.
Kao i uvijek kad je u pitanju SDP.
Dovedeni su ljudi koji ne znaju, ali imaju razvijen sluh i poslušni su.
Kao i uvijek kad je u pitanju SDP.
Prvoborci borbe protiv Bandića mogli su samo gledati. Čak je i Renato Petek, čovjek koji je užasno živcirao Bandića svojim prijedlozima iznošenjem činjenica, podbadanjem, ostao poprilično prikračenih rukava, postavši samo član Skupštine Grada Zagreba.
Uski krug znanaca oko Renata Peteka znao je za njegovu dugogodišnju ambiciju, znali su da je bacio oko na jednu funkciju. A što je najgore, ta funkcija ni sada nije popunjena.
Renato Petek želio je postati admiralom Jarunske Flote. Govori se da je davno u Offertissimi kupio one metlice s miščaflom, zlatne, dva komada, pa je kefe pričvrstio na ramena tamnog odijela, satima stajao pred ogledalom, odmjeravao se, ispravljao držanje, ne bi li stasom i likom što više podsjećao na admirala Nelsona, čija slika mu visi iznad kreveta, podsjećajući ga na njegov san.
I dok je bilo Bandića, on nije tajio svoju ambiciju. Plovio je Zagrebom, kad su došli ovi novi, kad su odlazili na more, sjedio s mornaričkom opremom u Miramarskoj, mahao im, a jednim okom gledao u nebo, nadajući se jačoj kiši, pa bi mogao ploviti i Miramarskim podvožnjakom.
Ništa nije pomoglo. Tomaševiću ide na živce, Tomašević već pomalo dobiva tikove, Klisović se manje živcira, u stvari živcira se rijetko. Samo kad nije na putu. I onda, konačno, kaže mi gospođa mi da je netko poslao prijedlog za imenovanja Renata Peteka za admirala Jarunske flote. SDP-ov von Bismarck, drug von Birkenstock, Ivan Račan zaustavio je imenovanje.
Pa će Petek i dalje biti dosadan i zvrndati s detaljima o kojima ovi pojma nemaju. Ni u Skupštini, a Boga mi ni Zastava kontingent druga Siniše
