Jučer je dvoje mladih ljudi, na početku trećeg desetljeća života naglo iskočilo u prvi plan. Onako nenadano, ko grom iz vedra neba. Nenadano kao da stojiš kraj ceste i u tebe se punom brzinom zaleti nekakav Mercedes AMG, čija cijena je preko sto tisuća EUR-a.
Radi se o mladim uspješnicima, na početku trećeg desetljeća života.
Evo, mladić star samo dvadeset i tri godine zbog neprilagođene brzine otklizao u okupljene ljude i zaletio se u njih, postigavši efekt kugle na kuglani. Ljudi su zrakom letjeli poput čunjeva. A onda se zabio u skupocjeni BMW u vlasništvu još mlađeg, dvadeset dvogodišnjaka.
Sve to se desilo na parkingu nekakvog prodajnog centra. Mjesta gdje rastu i klijaju uspješni mladići.
Nekaj si mislim.
Nakon trideset i pet godina radne karijere, od samog početka na odgovornim i dobro plaćenim poslovima, nikad si nisam mogao priuštiti auto od 150.000 EUR-a. A ovaj je to uspio u samo dvadeset i trećoj godini, a ja sam bio pred diplomom u dvadeset i trećoj godini i vozio stari Prinz TTS, koji je za tri-četiri sata vožnje zahtijevao cijeli dan šarafljenja.
Kao da je Formula jedan.
Ovaj u kojeg se zaletio, ima bemburu i dvadeset i dvije godine. Poput većina mladih momaka njegove dobi. Račun od Mercedesa i račun od bembure ostali su kući. Na klaviru.
Onaj u Zagorju, ljigavi i golobradi šmoljo ima Lamborghinija. To vam je danas tak. Hrvatska je zemlja mladih i prosperitetnih ljudi. Oni neprosperitetni, Bogu hvala, odlaze u Irsku.
Pa si mislim i dalje.
I zaključim.
E, pa jebem ti mater blesavu, u što si život potratio. Ni mercoledesa AMG nisi zaradio do penzije, a ovaj balonja ga ima s dvadeset i dvije.
Čitam dalje. Otac tog klipana što je ljude razbacivo po parkingu ko da su čunjevi, skočio je na glavu u plićak na Jarunu i sjebo si kičmu pred četrdeset godina. Od tad je invalid. I voza se u kolicima.
Najebo je od prevelike pameti.
Ne kužim i nikako mi nije jasno, kaj je išel skakat u plićak na Jarun, isti efekt bi postigao da je skočio na glavu u kadi u kupaonici. Ili u prazan lavor s prvog kata.
Tata se hvali da je sin student i da je dio automobila skupog ko deset običnih automobila, dijelom platio on, a dijelom sin, koji eto radi nešto sa strane. Jer općenito je poznato da dečki na trećoj ili četvrtoj godini faksa već sa strane zarade nekoliko novih automobila. To nema nigdje, osim u Hrvatskoj, naravno.
Kad sam ja bio mlad, onda se govorili da radi nešto sa strane za krimose i lopove, a ako se radilo o žemskama, onda su one sa strane sunčale tabane na mjesečini. Za lovu.
Tata se nada da ovakav šok koji je izazvao neće previše utjecati na presudu jer mi je jako potreban i pomaže mi u svakodnevnim aktivnostima.
Tatu boli kurac za ljude koje je njegov kreten porazbacao ko čunjeve, a jedan od njih se bori za život, njih nije previše spominjao. Kad bolje pročitam, nije uopće.
Jerbo njemu treba sin da mu pomaže u svakodnevnim aktivnostima, jerbo je tata skako na glavu u plićak i postao invalid. Za ljude koje je njegov sin napravio invalidima, libogaracku.
Kaže tata da je povrijeđen u leđnu moždinu. Glavnu moždinu nije spominjo. Ali je vidljivo i laiku iz cijele priče da je povreda leđne moždine samo sekundarna u odnosu na povredu glavine. I onoga što bi trebalo biti unutri.
Nadam se, duboko i iskreno se nadam, da će tata jako jako dugo čekati sina da se vrati iz prdekane.
Naša narodna milicija
Priča nemre proći a da se ne spomene pandurija. Koja je došla po dojavi, ali kao i obično, prekasno, dockan, too late.
Kažu došli su po dojavi. A svakog vikenda na desetak mjesta u Zagrebu događaju se divljačke orgije super mlade raje sa superskupim automobilima. Sama policija to zna, ali ne dolazi. Pa kaže:
Policija zna za takva okupljanja, ovo nije jedini takav prostor gdje se okupljaju mladi koji imaju takav način izlaska. To je relativno nova pojava, od kraja pandemije. I to samo po sebi nije problem dok nema kršenja prometnih propisa.
A oni došli po dojavi. Nikad ćuli nisu za preventivu.
Kažu, prostor gdje se okupljaju mladi. Lijepo su nazvali javne površine gdje se juri više od dozvoljenih pedesetak kilometara na sat, pri tome čini prometni prekršaj, ali u policiji se čulo samo pucketanje. Puca im kurac na evidentno kršenje propisa.
Možda samo zato jer se radi o vlasnicima super skupih automobila, dvadesetogodišnjacima. Znamo da policijote ne resi neka pamet, pa zamislite što bi bilo da netko klinca upita A oklen tebi takvo auto, a mali? Pa sutra gosn Davor nazove šefonju, a neoprezni cajac završi na cesti.
Jer nismo svi jednaki. Niti ćemo biti.
Zlatna mladež siluje nas gdje stigne. Bez vađenja.
Što južnije, to tužnije
Par stotina kilometara južnije, jedna pristala i naočita mlada dama, odlučila je pokazati da osim ljepote ima i pamet.
Pa je ganutljivim govorom objasnila da su bila vremena u kojima nam je išlo zakurac.
I onda se pojavio HDZ, pojavila se i ona. I svanulo je lijepo jutro.
Svi su problemi nestali.
Ne tako davno imali smo u državi visoku nezaposlenost, imali smo trend rasta dugova, to su bili veliki problemi za Hrvatsku. Izgledali su kao potpuno nerješivi problemi. Jedno jutro smo se probudili i ti problemi više ne postoje. Što mislite bi li to bilo moguće bez turizma i bez Hrvatske demokratske zajednice?
S ovako pametnim i odgovornim, a već sada vrlo uspješnim mladim ljudima, ne trebamo brinuti za budućnost.
Jer nije potrebno brinuti se oko onoga čega nemamo.
