Sjećam se živo tog hladnog prosinačkog dana davne 2010 godine. Novine i mediji vrištali su: Uhapšen Ivo Sanader.
Čak je i Jutarnji tada pisao o tome, jerbo nisu još postali tabloid u vlasništvu HDZ-a. To je došlo kasnije.
Sjećam se srama, nelagode, koje sam tada osjećao. Kao građanin države kojoj je uhapšen donedavni premijer. Nisu ga hapsili doma, pa ga uhvatili ranom zorom na legalu. Ne, bivši predsjednik Vlade uhvaćen je u bijegu. Poput sitnog kriminalca, jer odavno krupne kriminalce u bijegu ne hapse. Ne hapse ih ni kad nisu u bijegu. Ne hapse ih uopće.
Navečer, kasno navečer zvao me Herr Schell, moj dugogodišnji prijatelj koji živi u Austriji. Gdje je i uhićen Ivo Sanader. Što se to događa, čudi se, čudi se kako je uopće moguće da osoba kao što je premijer dođe u situaciju postati predmetom kaznenog progona. Ne sjećam se što sam mu odgovorio, jer neugodnosti u kojima se nađem nastojim potisnuti iz sjećanja.
Sjećam se, samo se sjećam da me bilo jako sram, neugodno. Kao da sam na glas prdnuo u dvorani prepunoj otmjenih uzvanika.
Kako se može osjećati građanin neke zemlje kojem predsjednika Vlade vode vezanog u špange ko vola na sajmu u nekoj slavonskoj vukojebini?
Ej, predsjednika vlade!
Država nam je ogrezla u kriminal, korupciju. Svakodnevne afere. Uhapsili danas nekog gradonačelnika bivšeg, nekakvog grada u Slavoniji. Jerbo je krao. O tom tipu sam pisao davno. Nema što on nije krao. Čudi me da je oltar u crkvi u tom gradiću još na mjestu. Svakog dana nove afere, afera za aferom, I to je to. Suđenja nema, pravomoćnosti nema, oduzimanja imovine nema. Nema ničega, samo zabave za javnost. Afera ova afera ona.
U svim aferama su tipovi koji plaće dobivaju iz proračuna, ili u poduzećima koja su debelo ovisna o proračunu.
Istražitelji USKOKA opet ukrivo.
Kriva adresa. HEP nije adresa.— Spectator (@SpectatorHR) July 11, 2023
Kradu svi, ali onima koji nisu ovisni o proračunu, ostane malo ukrasti, jer su proračunati prvi na kopanji. A oni kradu sve. Što stignu. Kao da su babici pri porodu pali u kantu cijanofixa, pa što prime, ostaje u ruci.
A u kaznenom zakonu nema odredbe koja kaže da se svim oni koji dobivaju plaću iz proračuna ili su im poduzeća ovisna o proračunu, kazne za počinjeni gospodarski kriminal izriču u duplom trajanju od predviđenih.
S obrazloženjem.
Pička ti materina, pa posao ti je čuvati državnu imovinu, a ti je kradeš. Pa se jebi u zatvoru. Duplo.
[/important]
Ova odredba i ovo obrazloženje svakako bi imalo efekta.
Kad bi pravosuđe funkcioniralo. A pravosuđe bi funkcioniralo onda Kad bi drveće hodalo.
Svakako bih molio pravne stručnjake, a znam ih nekolicinu, čak i vrlo uvaženih, mislim, ja ih vrlo uvažavam, koji prate ovaj portal za mišljenje o takvoj izmjeni kaznenog zakona. I o obrazloženju.
Istu količinu srama osjećam i sada. Predsjednik vlade još nije uhapšen. A na kraj pameti mu nije putovati u Austriju kao onomad Sanader.
Predsjednik vlade koprca se ko mladi somić kojeg bujica izbaci u mulj pa se povuče.
Oko njega se širi smrad plina. Neugodan vonj. Precednik vlade vonja na plin. Jako. Znoji se u fantastično klimatiziranim prostorijama, dakle, nije mu vruće. Možda mu je zebnja?
Pa će najebat Pedro Filipović, glupan kojeg su stavili samo da ga mogu naprčit kad bude trebalo. E pa Filipoviću, došlo ti je vrijeme trpanja i prčenja. Stavljat će ti ga tko stigne.
Oči će ti iskočit ko fildžani od silnog trpanja i guženja.
Biti ćeš kriv za sve. Netko će se onda dosjetit da si samo glupan. A do jučer su se divili tvojoj pameti. Pripremi i dokumente koji dokazuju gdje si bio u trenutku atentata na Kennedya, premda nisam siguran da će ti i oni pomoć. Jer, ako HDZ digne ruke od tebe, ne bi li obranio Plenkovića kao glavu sistemske krađe, izviđači gospoje Zlate naći će dokaze da si ti Lee Harveyu Oswaldu metke dodavo.
A glava države, glava se koprca ko mladi somić u plićaku. A nije somić nego je hobotnica. Mafijaška.
Sramim se. Opet!
I mene je opet sram. Nakon trinaest godina. Predsjednik Vlade. Vlade moje domovine. Ej!
On nije pročitao, jer on se sastajao s državnim tužiteljem Ukrajine. Pun mi je kurac i njega i Ukrajine i državnog tužitelja iz Ukrajine. Zemlje u kojoj se krade što se stigne, baš kao i kod nas. A njihov tužitelj ne lova te njihove lopove, nego opći s našim premijerom. A naš premijer se kune da ne razgovara s našom državnom tužibabom. A s ukrajinskim da. Znači li to da se našem premijeru jebe za stanje pravosuđa kod nas, jer ga više zanima Ukrajina nego Hrvatska?
Najbolji predsjednik vlade Svemira pača se i u ukrajinsko pravoseuđe, a di ne bi u ono kojemu je vlasnik. pic.twitter.com/RHtTpalkuZ
— Spectator (@SpectatorHR) July 11, 2023
Ljigavost
Obrazloženje da nije on čitao, nego možda njegovi suradnici, ljigavo je. Sramotno. Šef koji odabire sam svoje suradnike mora uvijek stajati iza njih. Ali uvijek.
Izvlačiti se na njih pičkasto je i pederski. Nekoliko puta u mojoj karijeri postavljalo se pitanje eventualne greške mojih suradnika. I tražila krivica. Uvijek sam isticao da sam kriv ja. Ne oni. Ja sam vođa tima. I ja odgovaram. Što im se desilo ako su stvarno zajebali, a ja preuzeo odgovornost… Ostavljam vašoj mašti za pretpostavljati.
Upravi zato volim čitatji Jutarnji. Tamo o plinu ne postoji ništa. Nema. Naja. Niks.
Pa se lijepo osjećam dok čitam naslov o važnoj vijesti o nekom tipu u Hercegovini kojeg negdje nisu pustili jer ima bermude. Možda su mu muda virila. Ne znam, nisam otvarao.
Odakle uopće dezinformacija o tome da je DORH ušao u HEP?
Ozbiljne novine o tome ne pišu.
Pišu o glačanju, o kratkim hlačama u Mostaru i ostalim bitnim i provjerenim temama. pic.twitter.com/82RxiDAehn— Spectator (@SpectatorHR) July 11, 2023
Smrad plina širi se državom. I plinski teror širi se državom.
Ako zaustiš krivu riječ protiv nekakvog Vujnovca, vlasnika svega i svačega, tipa koji je do svega i svačega došao upravo preko plina, onda si neprijatelj države, kako kaže predsjednik Domovinskog pokreta. Dakle protiv domovine. Valjda onakve domovine kakvu zamišlja ovaj tip, a u kakvoj ja ne bih živio ni po kazni.
Smrad plina širio se Savskom onomad, i plinski teror. U funkciji HDZ-a.
Smrad plina širi se ovih dana Hrvatskom. Skoro da je sve isto. Uvijek isto. HDZ, Vujnovac. Jedino nema branitelja. Pa nema ni terora.
Jebe se njih. Dok je penzija, stabilnih cijena piva i predvidivih koeficijenata na kladionicama.
Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo sa igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči s juga
Nek dođe kod moga bolesnog druga.
- Autor: Grigor Vitez
