Mirisi i zvukovi

Jednoliko i monotono cincilinanje sajli o jarbol, tanki i zvonki zvuk, zvuk koji sam sluŔao na pučinama, sluŔao pod hridima otoka gdje sam bio usidren i čekao da silina mora stane

Probudio sam se. Rano. Puno prerano. Puno prije Zdravomarije Ŕto obližnja crkva nemilice slavi svako jutro. Kao da im je krivo Ŕto joŔ u to vrijeme netko spava. Žmirio sam u mraku svoje sobe. Kroz otvoren prozor dopire miris. Miris moga mista, mirisi mog djetinjstva. Mirisi koji nestaju. Mirise koji su nestali, samo se ponekad pojave, kao bljesak. I nestanu.

Žmirim, udiÅ”em mirise, one koje ću pamtiti cijelog života. Nosnice mi podrhtavaju. NjuÅ”im miris. Poseban.

Miris Å”ume, Ā miris makije sveže ubrane negdje u polju, opojan miris uz koji sam odrastao. Kao da i sada sjedim u kasne večeri uz komin dok vatra veselo pucketa, a starci pričaju davno izmiÅ”ljene priče, a ja upijam, pamtim očiju iskolačenih od straha. Dim odlazi kroz dimnjak, a ono malo Å”to se Å”iri prostorijom Å”tiplje oči, ionako izbuljene. Danima bih mogao tako ležati. Disati mirise svog djetinjstva, mirise koji su dano nestali, miris koji živi samo u peći moje ostarjele susjede. Vrijeme prolazi, a miris Å”ume iz njene peći dalje me opija.

Večer je.

Sjedim uz more. Gledam u daljinu, samo crnilo. Valovi juga moćno udaraju o rivu. Pjeneći se od bijesa, od siline. Sitna morska praÅ”ina miluje mi lice. Ne obazirem se. Brada je slana, sluÅ”am huk mora. Kao da priča priču o ljudima. O ljudima kojih viÅ”e nema. O ljudima koji viÅ”e nisu zajedno. Kao u onoj Đoletovoj pesmi Samo retki nađi retke.

Jugo silovito udara o snasti brodova vezanih uz rivu. Brodovi se propinju na valovima mora Ŕto se poigrava njima, poput tijela strastvenih ljubavnika.

Jednoliko i monotono cincilinanje sajli o jarbol, tanki i zvonki zvuk, zvuk koji sam sluŔao na pučinama, sluŔao pod hridima otoka gdje sam bio usidren i čekao da silina mora stane, a u toj osami kad oko mene nije bilo niŔta osim crnog mora. Samo teŔki valovi Ŕto se ruŔe na mene, poput slapova, nemilice, val za valom.

Beskrajno.

Obavijali me kao kraci ogromne nemani.

More se igralo sa mnom, kako mu se prohtjelo…

Mrkla je noć TeÅ”ka koraka odlazim.

Usnuti uz nadu da ću opet ujutro osjetiti miris komina moje babe i moga dida…

spot_img

ViŔe iz kategorije Uspomene

spot_img